Tajne moći ogledala: Ne gledajte se često! OTKRIVAJU NEŠTO SKRIVENO

Uporaba ogledala (kao i svih drugih glatkih površina koje posjeduju sposobnost da reflektiraju svjetlost) u magijske svrhe i u cilju proricanja i “viđenja” prošlih, sadašnjih i budućih događaja, stara je gotovo koliko i ljudski rod i postoji u svim epohama i kulturama, a veliki broj narodnih običaja i takozvanih praznovjerja koja se odnose na ogledala i na sreću ili nesreću koju ona mogu donijeti, govori da ona zauzimaju posebno mjesto u kolektivnoj svijesti čovječanstva.

Zapitajmo se zašto se vračevi i ljudi sa ekstrasenzornim sposobnostima, odnosno ljudi pojačane energetike, izbjegavaju često gledati u ogledalu…

Možda je baron, dr. Carl Ludwig von Reichenbach (1788.-1869., Njemačka) bio u pravu kada je tvrdio da odraz u ogledalu zraka iz očiju (ta se energija od davnina naziva ‘od’) može nanijeti ozbiljnu štetu po zdravlje onoga tko ih je poslao.

I danas mnogi tvrde da ogledalo daje odraz ne samo vidljive realnosti, nego i nevidljivih energija. Je li to praznovjerje?

Jesu li naši preci bili praznovjerni kada su nosili privjeske od ogledala radi zaštite od uroka i urokljivih očiju? Slična vjerovanja sačuvana su u svijetu i dan danas. U španjolskim selima djeci na ramena stavljaju ogledalca. Smatra se da se na taj način odbijaju zavidni i zlobni pogledi i vraćaju se zlobnicima.

Smrtonosan pogled Meduze je paralizirao i pretvarao u kamen svakoga tko je bio neoprezan da je gleda izravno u oči. Ali je Atena (božica mudrosti) dala Perzeju bakreni štit ispoliran kao ogledalo i junak je pomoću odraza u njemu uspio skinuti glavu čudovištu …

Hladne i tople zrake

Ali, evo i pitanja: zašto je štit bio baš bakreni, a ne, recimo, srebrni? I zašto su Kinezi u krevet stavljali baš mjedena ogledala? Zbog siromaštva? I da li ima značaja od kojeg je materijala napravljeno ogledalo?

Očito da ima. Danas znamo da je mehanizam odraza energije koja je u dodiru s tvari (bez obzira je li to energija radiovalova, vidljive svjetlosti ili rendgenskih zraka) u stvari isti: prodirući u tvar, ta energija pomoću složenih procesa izaziva obratnu emisiju – zračenje vlastitih čestica. Upravo to mi primamo kao odraz.

Ali, kakvom će dijapazonu pripadati to sekundarno zračenje u mnogome ovisi o svojstvu te tvari. Tako, postoji mišljenje da metali toplih nijansi (bronca, bakar, mjed, zlato) u znatnoj mjeri apsorbiraju ‘mjesečeve’ (hladne, deprimirajuće, Jing) energije i lijepo uzvraćaju ‘sunčane’ (tople, stimulativne, Jang) energije.

Ta se hipoteza u potpunosti poklapa sa suvremenom znanošću: psiholozi i fiziolozi dobro poznaju koliko blagotvorno djeluju na čovjeka ‘tople’ boje i koliko deprimirajuće djeluju one ‘hladne’. Možda fine energije koje prate umrtvljeno hladnu svjetlost mjesečine na Zemlji i jesu odgovor na jednu tajnu: zašto je brojnost psihičkih poremećaja, neobičnih postupaka, samoubojstava i kriminala u znatnom porastu dok je mjesec pun…

I da li o istoj sposobnosti ogledala da apsorbira jednu vrstu energije i da odrazi drugu vrstu, svjedoči jedan čudan savjet? Taj savjet je dao svojevremeno poznati istraživač abnormalnih pojava, francuski znanstvenik Camille Flamarion (1842-1925): ‘Ako se plašite gledati duhove, pokušajte ih promatrati preko ogledala ili pomoću bilo koje površine koja ima odraz …’

Je li u tome odgonetka posebnih svojstava čuvenih venecijanskih ogledala? Uzrok njihovog blagotvornog utjecaja na raspoloženje i zdravstveno stanje nije bio jasan dugi niz godina. Smatrali su da je stvar u tajni posebnog stakla koje su otkrili 1516. godine braća Andrea i Domenico s otoka Murana, blizu Venecije.

Ali, nedavno su otkrili da su talijanski majstori dodavali malo zlata u amalgam i zato je odraz dobivao ugodnu toplu nijansu. Dakle, nije isključeno da je stanje zdravlja vlasnika venecijanskih ogledala poboljšano ne samo zahvaljujući estetskim kvalitetama odraza. Sasvim je moguće da plemeniti metal daje posebna svojstva nevidljivoj psi-površini ogledala i zato se učinkovitije apsorbiraju negativni energetski tokovi i bolje se odražavaju povoljni.

Nije isključeno da zlatne kupole crkava imaju sličnu funkciju: zahvaljujući materijalu i ispupčenom obliku one zrače ‘sunčane’ komponente kozmičke energije, koju dobivaju s neba i na taj način oplemenjuju prostor oko hrama.

Nevidljivi štit

Ogledala se često koriste i za obranu od takozvanog ‘energetskog propuha’ – previše jakih protoka prane. Orijentalni stručnjaci (Feng shui) savjetuju u tim slučajevima veliki oprez: ona mogu oštetiti energiju stanara, destabilizirati i čak izazvati bolest. Takve protoke treba neutralizirati. Zato se koriste ogledala.

Na primjer, ako energija koja ulazi u kuću na ulazna vrata ili na prozor ‘dobiva ubrzanje’ duž dugog hodnika i usmjerava se izravno u malu prostoriju na vrhu hodnika (kuhinja, kupatilo), onda se savjetuje da se na vrata ove prostorije s vanjske strane stavi ogledalo. Da bi se zakočio jak energetski protok energije od puta koji završava na kući ispred ulaza se također postavlja ogledalo.

Ponekad smo čuli od naših starih: ‘Ogledalo treba skloniti iz spavaće sobe ili će vas mučiti boleštine.’ Možda i treba poslušati ovaj savjet.

Mistici kažu da je ogledalo u stanju odraziti opasne energije takozvanog niskog astrala, i ako je usmjereno prema postelji, onda će ove energije na koje je čovjek najosjetljiviji u snu, zračiti na usnule. Ukoliko nemate mogućnost premjestiti namještaj ili ogledalo, onda ga treba prekrivati nečim neprozirnim preko noći. Ova tradicija postoji u mnogim zemljama i kulturama.

Ali, ogledala se lako mogu pretvoriti iz neprijatelja u zaštitnike. Treba ih samo okrenuti tamnom stranom prema sebi. Ljudi su to znali odavno.

Tako su se u stara vremena u Kini na baldahin iznad kreveta ili negdje pored kreveta stavljala mala (obavezno okrugla) mjedena ogledalca. Smatrali su da će se zli dusi, čim se ogledaju u ogledalu, uplašiti i pobjeći. Izgleda da ta vjerovanja nimalo nisu naivna: danas stručnjaci jako dobro znaju kako se ponekad suzbiju radiovalovi, kada im se u susret šalju odraženi signali. Sasvim je moguće da se nešto slično događa i sa finijim patogenim energijama (‘zlim dusima’) kada se susreću s vlastitim odrazom na površini ogledala.

Nije isključeno da i drevni kineski običaj da se na grudima, i čak leđima, nosi ogledalo ‘protiv zlih duhova’ ima isti smisao.

Neutraliziranje svojstva ogledala korisno je i u drugim slučajevima. Tako na Istoku postoji tradicija da se ljudi ograđuju ogledalima od susjeda u čijem se domu dogodila nesreća. Ogledala stavljaju i iza prozora da odbiju ‘lošu’ energiju od loših susjeda ili od previše bliskih štetnih zgrada: industrijskih postrojenja, groblja, bolnica …

Da bi se neutralizirao štetan utjecaj velikih zgrada koriste se konveksna ogledala u kojima se ove zgrade ogledaju u iskrivljenom obliku i na taj način raspršuju lošu energiju.

Danas mnogi već znaju za takozvane geopatogene zone, koje su dosta opasne po zdravlje živih bića. Često su protoci energije pod zemljom (energetski čvorovi) vrlo male površine – veličine knjige, ali su vrlo koncentrirani. Zato je važno razmjestiti namještaj u kući tako da postelja i druga mjesta gdje duže boravimo ne budu u opasnim zonama. Nažalost, u našim malim stanovima to nije uvijek moguće. Onda ogledalo ponovno dolazi u pomoć.

Stručnjaci za biolokaciju smatraju da je dovoljno ogledalo smjestiti na pod na potrebnom mjestu (primjerice, ispod kreveta) sjajnom površinom na dolje, i znatno će se smanjiti ili potpuno poništiti utjecaj negativnog zračenja. Preporuča se također da se na donjoj površini kreveta, stolice ili fotelje zalijepe križevi od aluminijske folije. Takav sjajan križ ne samo da obija energiju, nego zahvaljujući svom obliku, uvrće je i raspršuje. Kažu da čim to učinite, odmah se poboljšava san, smanjuje se razdražljivost.

Ipak, ogledalo zbog svoje sposobnosti da odražava, ne samo da neutralizira opasna zračenja iz dubine Zemlje, nego odbija i korisnu energiju koja nam stiže iz svemira. Na neki način dolazi do samoponištavanja dolazeće i odbijene energije. Da li zbog toga još u davna vremena nisu dozvoljavali da se ogledala okreću sjajnom stranom prema gore?

Korisni savjeti

U svim vremenima svi narodi imali su ozbiljan i najčešće oprezan odnos prema ogledalima. Na primjer, u različitim zemljama postojalo je ovakvo vjerovanje: dijete prije nego što napuni godinu dana ne treba da se ogleda u ogledalu jer će ga u protivnom snaći raznorazne nesreće…

U Europi su smatrali da je naročito štetno da se gleda u ogledalo u polumraku ili uz umjetno osvjetljenje. U Švedskoj i danas vjeruju da će djevojke koje se ogledaju u ogledalu uz svijeće postati neprivlačne.

U Njemačkoj su u povijesti ogledala često bila potpuno uklanjana iz kuće u posljednjim mjesecima trudnoće. I danas postoji vjerovanje da što manje u stanu imate sjajnih predmeta i površina za ogledanje – to bolje po vas.

Ne tako rijetko se čuje mišljenje da žene stare brže od muškaraca – jer se prečesto gledaju u ogledalo. Zašto ovo?

Efekt starenja može se objasniti s pozicije suvremene bioenergetike: odraz naše energije u ogledalu na račun interferencije djelomično neutralizira i kao da pravi ‘rupu’ u našem vlastitom polju sprijeda (zaštitnoj auri).

Ispostavlja se da što se duže divimo sebi u ogledalu – to više gubimo snagu. Malo bliže ili dalje od ogledala – i ono počinje ‘jesti’ naše biopolje, drugim riječima usisava našu energiju.

Također šamani, duhovnjaci i mistici često ističu kako ne smijete dugo gledati u ogledalu vlastite oči – to dovodi do kolosalnog gubitka energije.

Na Istoku, primjerice, ne preporučuju da se ogledalo postavlja previše nisko, tako da ‘siječe’ vrh glave najnižem članu obitelji: u protivnom će njegova energetika slabiti, patit će od glavobolja. Iz istog razloga ogledala se ne stavljaju ni previše visoko.

U Rusiji je uvijek bio prisutan oprezan odnos prema ogledalima. Tradicija je branila je da se žene ogledaju u zrcalima tijekom ‘nečistog’ razdoblja – menstruacije, u vrijeme trudnoće i neko vrijeme nakon poroda. Ruskim staroobrednicima se nije uopće dozvoljavalo ogledalo u kući. Smatrali su da ovaj ‘đavolski poklon’ ne samo što može zaraziti ‘lošom’ energijom, nego je i prenijeti na druge ljude. Ivan Grozni je naprosto zahtijevao da ogledala za njegovu 8. ženu Mariu Feodorovnu Nagayu izrađuju slijepi majstori – plašio se uroka koji je mogao prijeći preko ogledala.

Kao što su konstatirali fizičari, optička površina i najboljeg ogledala ne samo da pruža odraz, nego i djelomično upija, što znači memorira energiju koja se na nju zrači, bilo dobru ili lošu. Ezoterici tvrde da informacija, koju je ogledalo memoriralo, može zračiti i tako djelovati na našu podsvijest. Možda se zbog toga uvijek smatralo za loš znak razbiti staro obiteljsko ogledalo jer je ono, kao stari član obitelji, pomagalo sve ukućane svojim dobrim, obiteljskim zračenjem… 

Ogledala – naša veza s “onostranim”

Jedan neobičan događaj odigrao se u Francuskoj 1997. godine. Da se tako nešto dogodilo prije 500 godina, u vrijeme najžešćih borbi protiv vještica, možda bi i bilo razumljivo, ali se priča odvija u stoljeću poznatom kao najracionalnijem od svih, u kojem je – bar u najrazvijenijim zemljama Zapada – došlo do prihvaćanja takozvanog znanstvenog pogleda na svijet i razračunavanja s dotadašnjim praznovjerjem.

A ipak, Francusko udruženje trgovaca antikvitetima obratilo se novinarima želeći upozoriti kolekcionare da nikako ne kupuju ogledalo s natpisom “Louis Arpo 1743” (po imenu majstora koji ga je napravio dotične godine). Rekli su da je ovo ogledalo ubilo više od 38 ljudi tijekom svog postojanja i da je njihova dužnost upozoriti eventualnog budućeg vlasnika na opasnost koja mu prijeti.

Ogledalo “ubojica”

Ovo udruženje je odlučilo da se obrati medijima kada je otkriveno da je ogledalo nestalo iz policijskog depoa u kojem je čuvano od 1910. godine nakon što je izazvalo smrt dvoje ljudi. Netko je krišom ušao u skladište i odnio nekoliko predmeta, među kojima i ovo ogledalo “ubojicu”.

“Pretpostavljamo da će ga lopov pokušati prodati i zato želimo upozoriti sve potencijalne kupce na opasnost koja im prijeti”, rekao je glasnogovornik udruženja i objasnio da je to ogledalo poznato po tome što je izazivalo krvarenje u mozgu kod ljudi koji su gledali u njega!

Neki su pokušali znanstvenim putem objasniti ovaj fenomen, tvrdeći da se radi o specifičnom načinu na koji se svjetlosni zraci odbijaju od njegove površine, ali je ipak većina umiješanih u ovaj slučaj ostala u uvjerenju da se to događalo zato što je ogledalo uspjelo na neki način sačuvati svih tih nekoliko stotina godina negativnu energiju kojom je ubijalo ljude.

Portali za ulazak u druge dimenzije

Moć ogledala da otkriju ono što je skriveno poznata je još od antičkih vremena.

“Gledanje” u ogledalo (ili bilo koju drugu glatku površinu koja odražava svjetlost) u cilju proricanja koristili su drevni Egipćani, Arapi, Perzijanci, Grci i Rimljani. U antičkoj Grčkoj, po ovoj vještini su najpoznatije bile proročice iz Tesalije koje su svoja predskazanja ispisivala ljudskom krvlju na ogledalu, a smatra se da su one naučile čuvenog Pitagoru kako da gleda u budućnost koristeći odraz mjesečine na magičnom ogledalu, prenosi atma.

U Rimu su se ljudi vješti u “čitanju” iz ogledala nazivali speculatii i bili su vrlo traženi jer je bilo mnogo onih koji su željeli da bace pogled na svoju budućnost, dobiju odgovore na pitanja i rješenja za svoje probleme.

U srednjovjekovnoj Europi, sem ogledala, korištene su posude s vodom obojene iznutra crnom bojom (i slavni Nostradamus je zahvaljujući jednoj takvoj posudi dobivao svoje vizije).

John Dee, osobni mag engleske kraljice Elizabete I, koristio je jaje od kristala i ogledalo od crnog opsidijana koje je danas izloženo u “Britanskom muzeju” u Londonu.

Francuska kraljica Katarina Medici je često konzultirala svoje magično ogledalo koje joj je omogućavalo da vidi buduće događaje, a to je isto činio i otac Cotton, ispovjednik kralja Henryja IV. Johannes Hartlieb, liječnik nekoliko bavarskih kraljeva, tvrdio je da postoje ljudi koji su u stanju “pripreme” ogledalo tako da svatko tko u njega pogleda dobije odgovor na svoje pitanje.

Po narodnim vjerovanjima, ogledalima su se pripisivale i pozitivne i negativne moći. Smatralo se da su u stanju ukrasti čovjeku dušu, a jedan od najrasprostranjenijih običaja je da se u slučaju nečije smrti u domu pokojnika prekriju sva ogledala da se ne bi dogodilo da duša umrlog ugleda sebe i tako ostane zarobljena između dva svijeta, a vrlo mnogo ljudi vjeruje da ako netko vidi svoj odraz u ogledalu u prostoriji u kojoj je netko umro, to znači da će i on sam uskoro doživjeti istu sudbinu.

Također, “ogledalo treba ukloniti iz sobe bolesnika jer je duša u vrijeme bolesti mnogo ranjivija i podložnija utjecaju zlih sila. Slomiti ogledalo je loše znamenje i donijet će 7 godina nesreće, ali je još opasnije ogledati se u njemu noću pri svjetlosti svijeće jer tada mogu kroz njega nagrnu duhovi iz drugog svijeta.”

Jedna od feng shui tehnika koja se preporučuje nakon posjeta nekog “neprijatnog” gosta je da se plamenom svijeće prođe ispred ogledala i tako odstrani negativna energija koju je unio u kuću.

Priviđenje ili ne

Jedna od čestih scena u horor-filmovima je da neki od junaka pogleda u ogledalo i ugleda potpuno nepoznat lik na njemu. Ponekad se događa da vide i odraz nekog entiteta “s one strane” pored svog lika, a neki vide sebe, ali s manje ili više izmijenjenim crtama lica.

Pošto se ovakve stvari ne događaju samo u filmovima, već i u stvarnom životu, mnogi su pokušali objasniti ovaj fenomen proglašavajući ga običnom optička iluzija, dok su drugi smatrali da se najvjerojatnije radi o nekoj vrsti ozbiljnog psihičkog poremećaja.

Talijanski psiholog  Giovanni Caputo nedavno je pokušao doći do definitivnog odgovora na ovo pitanje i organizirao je istraživanje u kojem je sudjelovalo 50 dobrovoljaca.

Po njegovoj pretpostavci, da bi se ugledalo “tuđe” lice u ogledalu, potrebno je promatrati sebe desetak minuta u slabo osvijetljenoj prostoriji (on je koristio lampu sa žaruljom od 25 vati postavljenu iza leđa sudionika eksperimenta).

Po isteku 10 minuta gledanja u ogledalo, od sudionika je zatraženo da napišu što su vidjeli.

Od 50 sudionika, 66 posto je izjavilo da je vidjelo velike promjene na svom licu, a među njima, 18 posto je vidjelo lice svoje majke ili oca, (od kojih je 8 posto bilo živo, a 10 posto pokojno) s donekle izmijenjenim crtama, 28 posto je vidjelo potpuno nepoznatu osobu, 18 posto neku životinju (mačku, svinju i lava), a 48 posto neko fantastično ili monstruozno biće.

Emotivne reakcije sudionika eksperimenta bile su još zanimljivije. Gotovo polovica je izjavila da je pojavljivanje njima nepoznatog lika u ogledalu bilo praćeno osjećajem da ih ta osoba promatra nalazeći se unutar ili izvan ogledala, neki su smatrali da ih je taj “stranac” promatrao s prijetećim izrazom lica koji im je izazvao zebnju, drugi su izjavili da je izraz njegovog Liuci bio nedokučiv, a postojali su i oni koji su ga smatrali ohrabrujućim.

U slučaju da su ugledali lice pokojnog člana obitelji, osjećali su da žele da mu postave pitanja, a monstruozna i fantastična bića su u svima onima koji su ih ugledali izazvala strah, pa čak i užas.

Objašnjenje rukovoditelja eksperimenta, Giovanni Caputa za sve ove efekte je da je moguće da se radi o vizualnim “iskrivljenjima” do kojih dolazi zbog toga što naše čulo vida pokušava iznova i iznova prepoznaje istu sliku, a to na kraju dovodi do pogrešaka u njenom tumačenju.

Što je istina, nitko zasigurno ne zna…

(conopljanews)