Haos u Stocu: "Nećete graditi nelegalne križeve po Starom gradu!"

Ovih dana u stolačkom Starom gradu odvijala se prava drama, naime, nastavljena je vandalska devastacija Starog grada postavljenjem betonskih elemenata, a inače, riječ je o nacionalnom spomeniku BiH koji se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine.

Predsjednik OO SDP Stolac, Nerin Dizdar je obavijestio policiju o ovom događaju, ali i sam otišao kako bi provjerio ko stoji iza ove gradnje. Osoba koja je devastirala spomenik navela je načelnika Općine Stolac  i lokalnog svećenika, kao odgovorne osobe za ovaj vandalizam.

"Za razliku od kukavica koje se predstavljaju stolačkim vladarima, ja sam spreman lično stati iza svojih uvjerenja, svojim imenom i svojim tijelom. Ovdje ću ponoviti ono što sam rekao i na Starom gradu kada nisam dozvolio nastavak betoniranja Starog grada: Pored mene živog, nećete to raditi, a vi mene tužite za šta hoćete - ili barem probajte." - izjavio je u intervjuu za naš portal Nerin Dizdar.

Novi: Možete li nam prije svega reći šta se u zadnjih mjesec dana dešavalo oko stolačkog Starog grada?

Kao što je široj javnosti vjerujem poznato, stolački Stari grad je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, te se nalazi i na tentativnoj listi UNESCO svjetske baštine. Lokalitet je status nacionalnog spomenika stekao u januaru 2003. godine. Nažalost, nakon toga, umjesto da se provode propisane mjere zaštite i sanacije lokaliteta, suočeni smo sa kontinuiranom, organizovanom devastacijom ovog spomenika bosanskohercegovačke baštine. Tako su, unatoč spomenutoj Odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, već 2004. godine poduzeti nelegalni radovi gradnje betonskih elemenata, tzv. križnih postaja, u zaštićenom području. Ovu nelegalnu gradnju otvoreno su podržale općinske vlasti i lokalni župni ured Katoličke crkve. Ti radovi su obustavljeni nakon donošenja Rješenja Federalnog urbanističkog inspektora o njihovom uklanjanju, kao i osude gradnje od Vijeća za implementaciju mira. Uklanjanje ovih konstrukcija od strane Federalnih organa na dan 19. 02. 2005. godine fizički je spriječio tadašnji i sadašnji načelnik Općine Stolac uz podršku župnika don Rajka Markovića, te djece koja su  doslovno izvučena iz škole i korištena kao živi štit iza kojih se sakrio stolački načelnik i župnik.  Forum mladih je djelomično uklonio postolja 2007. godine. U posljednjih mjesec dana, nakon što je Općina nelegalno preuzela posjed nad Starim gradom, obnovljeni su radovi, zapravo vandalska devastacija ovog dragocjenog spomenika, što, u saradnji sa nekolicinom savjesnih građana i prijatelja Stoca, pokušavamo spriječiti.

Novi: Kakvo je zakonski regulisan status stolačkog Starog grada?

Dakle, u već spomenutoj Odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH jasno su precizirane mjere koje se hitno moraju provesti. Citiram: "U svrhu sprovođenja neposrednih mjera zaštite biće izvedeni radovi u tri faze: I faza-hitni zahvati: 1. uklanjanje nezakonito postavljenih obilježja (kameni i drveni krstovi, kamene i betonske ploče i ostali elementi koji su izgrađeni u zaštićenom prostoru nakon 1992. godine) - kamen od tvrđavskih zidova koji je korišten pri njihovoj izgradnji potrebno je sačuvati u najvećoj mogućoj mjeri, konzervisati  i u ponovo ugraditi u tvrđavske zidove;..." Također, istom Odlukom je jasno je naloženo da će se "svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržati od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju." Napominjem da su Odluke ove Komisije lex specialis, odnosno imaju snagu zakona, definisanu Aneksom 8 Okvirnog sporazuma za mir u BiH. Dakle, kršenje odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH predstavlja direktno kršenje Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH. Kao što vidimo, Odlukom je nedvosmisleno naloženo uklanjanje svih elemenata izgrađenih nakon 1992. godine, uz poimenično navođenje križeva i betonskih elemenata. Na osnovu ovih odredbi, Danijel Čepelj, glavni Federalni urbanistički inspektor, u maju 2004. godine naložio je Općini Stolac da izvrši uklanjanje nelegalno izgrađenih betonskih struktura i križeva na Sarom gradu. Nakon što Općina nije izvršila tu obavezu, Federalno ministarstvo prostornog uređenja je 19. 02. 2005. godine zakazalo uklanjanje nelegalnih obilježja, u čemu su fizički spriječeni na prije opisani način.
Imajući u vidu zakonsku regulativu i status stolačkog Starog grada, kako tumačite činjenicu da niko od počinitelja nelegalnih radova nije sankcionisan?
Zapravo radi se o prostoj činjenici, a to je da institucije sistema, prije svega pravosuđe, ili ne žele da provode zakon, ili su pod direktnim utjecajem i kontrolom kriminalnih struktura koje provode bezakonje i barbarsko uništenje kulturne baštine. O tome zapravo ponajbolje svjedoči i posljednji slučaj, kada sam osumnjičen za izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje i netrpeljivosti samo zato što sam povao policiju 30. 04. ove godine po saznanju da se na Starom gradu vrše nelegalni radovi, te, u prisustvu policije, uklonio drvenu oplatu sa tri izbetonirana postolja u svrhu umanjenja počinjenje štete. Dakle, pojedinci unutar pravosudnog sistema očito štite počinitelje krivičnih djela, a procesuiraju građane koji pokušavaju zaštiti baštinu i spriječiti njenu barbarsku devastaciju.

Kako objašnjavate činjenicu da se nelegalna gradnja konstrukcija na Starom gradu pokušava predstaviti kao gradnja vjerskih obilježja?

U ovom slučaju, jasno je da se zapravo radi o najgoroj mogućoj vrsti ideološke manipulacije vjerskim osjećanjima i iskazu mržnje. Dozvolite da skrenem pažnju na činjenicu da je u Stocu fenomen gradnje križeva prisutan tek od 2001. godine. Ova godina je važna, jer se radi o godini masovnog povratka u Stolac, prije svega stolačkih Bošnjaka. Do tada je proces povratka bio manjinska, sporadična pojava. Dakle, sve dok je Stolac, nakon počinjenja masovnih ratnih zločina, od 1993-2001. bio de facto stoprocentno hrvatski, katolički grad, nije bilo potrebe za gradnjom križeva. Međutim, sa masovnim povratkom Bošnjaka, javlja se i "potreba" za gradnjom križeva kao zapravo trijumfalističkih obilježja, obilježja kojim se tim Bošnjacima poručuje da za njih tu nema mjesta i da je Stolac "pokoren" od strane Hrvata. Važno je napomenuti i da je dio grada u kojem se grade križevi, uz i oko Staroga grada, sa više od 90% naseljen Bošnjacima, a da se u Starom gradu nalaze i ostaci porušene džamije. Prema tome, nasilna gradnja križeva na nacionalnom spomeniku je sve samo ne iskaz vjere. Kako sam to napisao i stolačkom načelniku u otvorenom pismu, ovdje se radi  o rimskim, a ne kršćanskim križevima, jer je po vjerovanju Isusa na križ razapeo tiranski sistem Rimskog carstva koji je u njemu vidio prijetnju. Rimljani su ljude na križeve razapinjali uz puteve i po uzvisinama sa namjerom da pošalju poruku drugima koji su smatrani prijetnjom - neprijateljima sistema, kako bi ih se tim križevima strašilo i pokazivala moć sistema. Tako da smatram da se navedenom gradnjom prije svih trebaju uvrijeđenim naćiistinski  kršćani čija se obilježja grubo zloupotrebljavaju u političke, odnosno fašistoidne ideološke svrhe perfidnog predstvaljanjakako  ratnih zločina tako i poslijeratne diskriminacije povratnika kao svojevrsnih "pothvata" u ime kršćanstva.

Unatoč ovome, tužitelj je djelomično uklanjanje betonskih struktura okvalificirao kao čin "vjerske mržnje"?

Da, tužuteljica Krtalić je ovdje posebna priča. Da napomenem da u slučaju iz 2007. godine kada sam sa svojim prijateljima javno uklonio sva betonska postolja osim jednog, nadležni tužitelj utvrdio da nema osnova krivičnog djela, baš po istom članu zakona. Vjerujem da se u ovom slučaju radi o ideološkom pokušaju izjednačavanja krivice, jer je osoba koja je zatečena kako gradi betonske strukture, pred policijom imenovala načelnika Općine i lokalnog svećenika kao nalogodavce. Ovdje se zapravo pokušava zamagliti činjenica da je istina i zakon jasan, i da su na strani nas koji priječimo devastaciju kulturne baštine i zloupotrebu vjerskih obilježja i osjećanja. U skladu sa članom 321. i 322. Krivičnog zakona FBiH, za djela uništenja, oštećenja te prisvajanja spomenika kulture zapriječena je zatvorska kazna do 5 godina. Također, članom 163. KZ FBiH - Izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, je rečeno i sljedeće: "Ko krivično djelo iz stava 2. ovog člana učini zloupotrebom položaja ili ovlasti, ili ako je zbog tog djela došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život konstitutivnih naroda i ostalih koji žive u Federaciji, kaznit će kaznom zatvora od jedne do deset godina." Sada, da ja vas pitam na koga se odnosi ovaj član zakona? Što se mene tiče isto bih postupio i kada bi neko npr. pokušao izgraditi betonski mjesec i zvijezdu na Starom mostu ili Starom gradu - usprotivio bih se tome kao anticivilizacijskom, antibosanskom činu i učinio bih sve da to spriječim.

Koje pravne korake Vi planirate poduzeti po ovom pitanju?

Za mene je naročito šokantna bila informacija koju sam dobio od novinara jednog lista, kojem je tužiteljica navodno rekla da nije znala da je Stari grad nacionalni spomenik BiH?! Zamislite da recimo tužitelj u Hrvatskoj izjavi da ne zna da je Dubrovnik spomenik kulture?! Također, ista novinarka mi je rekla da je tužiteljica rekla da je dobila niz telefonskih poziva i da je bila izložena pritiscima. Obje ove informacije su iznimno zabrinjavajuće. Zamislite dakle teoretsku situaciju da kao tužitelj prvo ne poznajete osnovnu zakonsku regulativu, da zatim napravite nalog za saslušanje stvarnih počinitelja krivičnog djela, a da nakon nekoliko poziva, recimo, "raje iz HDZ-a" potpuno promijenite nalog u skladu sa njihovim željama. Ovo zapravo ukazuje na mogućnost ne samo gonjenja nego i kažnjavanja  potpuno nevinih građana kao u Kafkinom Procesu, samo zato što su stali na žulj navodnim moćnicima! Ista je rekla da istraga ne znači nuno poduzianje daljih koraka, što je opet smiješno i neozbiljno. Ovdje moram napomenuti da je gospođa, koliko znam, supruga sudije koji se nalazi na čelu sudbenog vijeća koje je presudilo da se u stolačkim školama provodi diskriminacija. Otvoreno sam i poimenično prozvao sudiju Krtalića zbog donošenja ove nezakonite, apsurdne presude, u otvorenom pismu koje je poslano na više institucija i medija. U konačnici, Vrhovni sud FBiH je potvrdio tačnost mojih navoda, poništivši tu presudu i presudivši da se u stolačkim školama provodi diskriminacija. Ovaj slučaj sam spomenuo i u svojoj knjizi. Prema tome, imam svaku osnovu da sumnjam da, uz ostalo, postupajući tužitelj djeluje subjektivno i pristrasno. Ja se svakako se planiram obratiti Visokom sudskom i tužilaškom vijeću, te Federalnoj upravi policije, zbog očitih protusta i nedosljednosti u provođenju procedure. 

Poruka za kraj?

Poruku bih radije poslao tzv. institucijama i nasilnicima, nego građanima. Poruka je da mene zaista nikakve njihove manipulacije i prijetnje ne mogu zastrašiti. Mene takve stvari zapravo samo dodatno motivišu. Dosad sam krivosudni sisem HNK pobijedio već višeod 20 puta. Nikada niti jedan slučaj koji su pokrenuli nije došao do suda, a kamoli da sam osuđivan po njihovim apsurdnim optužbama. Što se mene tiče, ja sam zbog svojih uvjerenja spreman ići i na sud. Volio bih to. Ako treba, spreman sam zbog svojih uvjerenja i otići u zatvor, ali ja od svojih uvjerenja ne odustajem. Za razliku od kukavica koje se predstavljaju stolačkim vladarima, ja sam spreman lično stati iza svojih uvjerenja, svojim imenom i svojim tijelom. Ovdje ću ponoviti ono što sam rekao i na Starom gradu kada nisam dozvolio nastavak betoniranja Starog grada: Pored mene živog, nećete to raditi, a Vi mene tužite za šta hoćete - ili barem probajte.