ANĐELKA PRPIĆ OTVORILA DUŠU: Znamo je kao uvijek nasmijanu, a evo kako njen život izgleda kada se ugase kamere!

Anđelka Prpić važi za jednu od omiljenih mladih glumica srpske kinematografije, ali kako izgleda njen život kada se kamere ugase? Pune ruke posla, podrška supruga Darija i briga oko sina Jakše, svakodnevnica su ove lijepe žene.

Anđelka je otvorila dušu i progovorila o svemu onome što se dešava kada se ugase kamere.

"Iako se kodeksi mora razlikuju od države do države, od vjere do vjere, smatram da je moral u nama samima. Problem je sto često brkamo ono što nam je nametnuto i čemu robujemo sa moralom. Nekada ne znamo ni sami da li u nesto zaista vjerujemo."

Tokom svih ovih godina na koje stvari si morala da zažmuriš na jedno oko?

"Hvala bogu da ne ureknem, da ne čuje zlo, imala sam sreću da nisam često bila u situaciji da pravim velike kompromise. Obično su ti kompromisi nešto iza čega bih i dan danas stajala. Kada se osvrnem unazad ništa ne bih mijenjala."

Koliko su te ljudi često povrijeđivali jer si bila iskrena?

"Nisu ipak ljudi takvi kako se danas priča. Nemam gorak ukus zbog iskrenosti. Trudim se da živim po načelu, a to danas zvuči kao teško "moralisanje", da se dobro dobrim vraća. Vjerujem da uzajamna energija cirkuliše i da se vraća do mene. Nekada ranije, nekada kasnije."

Tvoj kolega Miloš Biković je u jednom intervju rekao da mu je sujeta glavni neprijatelj. Da li ti imaš dozu sujete i koliko su tačne tvrdnje da je mnogo glumaca, a malo posla?

"U suštini zdrava konkurencija je dobra stvar. Ona nas uvijek tjera da napredujemo. Svjesna sam da dolaze, mlađe, ljepši, bolji, talentovaniji i kada vidim da je neko jako dobar u tome što radi pomislim: "U čovječe bravo." Divim se tuđim umecima i talentu i u tome beskrajno uživam. Motiviše me da budem bolja, da više razmišljam. Na kraju krajeva, postoji način da i sam sebi daš posla i da nisi nezadovoljan time što te se neko drugi nije sjetio."

Koliko ti podrška supruga Darija znači?

"Kreativan proces je specifican, uglavnom rezultira nesigurnošću i velikim pitanjima o smislu svega sto radimo. U tim momentima je važno da imaš nekoga pored sebe ko u tebe vjeruje bezuslovno, a opet zna i da nadje trenutak za istinu, bez koje ne mozemo naprijed."

Koliko se ti mešaš u njegov posao?

"Znate da glumici vole da sjede u kafanama. Naš posao je vrlo blizak."

Šta naručiš kod njega u kafani?

"Sve"

Dobiješ li nešto gratis?

"Ne, ja sve teškom mukom zaradim (smeh). Uz njega sam naučila dosta o tom poslu i sada imam tu profesionalnu deformaciju kada uđem u bilo koji drugi kafić, restoran ja odmah primijećujem kako se konobar ponaša, da li je svjetlo dovoljno jako, kada su me uslužili i tako dalje."

Da li si teška gazdarica?

"Ja nisam gazdarica, ja sam tamo uvijek rado viđen gost. Meni je vazno da se u kafani osjećam domaćom a vjerujem da se tako osjećaju i ostali gosti. Svi moji savjeti idu u tom pravcu. Bitno je da to bude domaćinski."

Tvoj sin Jakša ima pet godina. Sada počinju prva pitanja. Šta te brine kada je njegovo odrastanje u pitanju?

"Za sada sam još pošteđena teških tema. On je u onoj najdivijoj fazi od četvrte do šeste godine, kada su slatki da bi ih samo gnjavio, ljubio i cmakao. Imam sreće da je moje dijete mazulja, tako da mi sve to još dozvoljava bez obzira što je dječak."

Roditeljstvo je nešto što se ne planira. No, kada te pitaju da li bi više volela da rodiš dečaka ili devojčicu šta ti kažeš?

"Ne razmišljam o tome. Nisam o tome razmišljala ni pre nego što se Jakša rodio. Kada dođe do toga važno je da je sve kako treba, to je blagoslov."

Nasmejana si, pozitivna sa puno energije. Neko si ko i u ovom turbulentnom vremenu ide dalje. No, kada dođeš kući i dođe ti ona famozna "žuta minuta" kako reaguješ?

"Kao što sam vesela, tako budem i neraspolozena. Imam te žute minute kao i svi ljudi. Samo se tudim da tim stvarima ne pridajem neki veliki značaj, odnosno da ih u korijenu siječem i rješavam."

(pulsonline.rs)