“Moje sin od 6 godina riba i čisti, svekar kaže da to nije normalno za dijete, pogotovo dječaka!”

U mom djetinjstvu kad bi se kupila garderoba, mogla sam odabrati nemarkirane stvari, iskrena je Nataša.

“Sve mi je nešto nejasno. Počelo je još ranije kad sam došla, vidim svi imaju najbolje mobitele. Nose markiranu gardarobu, kafići po cijeli dan puni. Ide se kod frizera i na manikuru jednom mjesečno.

Ide se na depilaciju. Kad se trebaju obojiti zidovi zove se majstor. Kad se studira ne može se raditi. Roditelji plaćaju vjenčanja, presele se u šupe da bi oslobodili djeci kuću ili stan. Dignu kredit da bi kupili djeci auto … “

Ovako je Nataša Futselaar – Stevanović, mlada srpska nevjesta koja živi u Nišu, duhovito, ali i precizno opisala svoju novu domovinu. Polu-Nizozemka, polu-Srpkinja, bila je iznenađena koliko se to razlikuje u odnosu na bogatu Nizozemsku.

“U mom djetinjstvu kad bi se kupila garderoba mogla sam odabrati nemarkirane stvari. Ako bih željela nešto markirano, morala sam dodati svoje novce koje sam zarađivala uz školu.

Po cijeli dan čistila sam grašak za jako male novce da bih kupila te Levis 501 poslije nekoliko mjeseci rada …

Prijateljice – sve imaju dugu kosu bez frizure, jednom u godinu vidimo frizera.”, primjećuje Nataša.

Međutim, ona je presretna, jer joj ovakva društvena klima sasvim odgovara.

“Meni sada sve ovo ide u prilog. Paze me i svekar i svekrva.

Voze me svuda, kad pada snijeg moj svekar istrči da mi kupi kruh. Da se ne bih mučila.

Čak kad sam bila trudna svako jutro sam nalazila vruć burek ispred vrata.

Svaki dan me pitaju treba li mi nešto.”, kaže Nataša u svom blogu, gdje otkriva da je znala i posvađati se sa svekrvom ponekad.

“U subotu ujutro čistila sam kuću s mojim starijim sinom, koji je tada imao 6 godina. Imao je zadatak očistiti stubište. Kantu u ruke.

Dođe moj svekar i kaže: “To nije normalno. Još dijete pa i dečko pa da to radi.”

Nije stvar u ljubavi. Nemam osjećaj da me moji roditelji manje vole nego što ovdje ljudi vole svoju djecu.

Ovdje bi djeca mogla brati voće i povrće cijelo ljeto. Nema tko brati.

Možda je to zato što vam je Bog sve dao. Lijepu zemlju s dobrom klimom. Kruške padaju na sve strane, a nitko se ne obazire na to. Šljiva – tona.”, primjećuje Nataša, prenosi Kurir.