Ima li ovdje sličnosti? Praljkov 'dvojnik' iz antičkih vremena: Sokrat otišao na isti način?

Mnogi životni put Slobodana Praljka, a posebno njegov kraj, uspoređuju s onim grčkog filozofa Sokrata. S djelom ovog atenskog učenjaka, koji je živio u petom stoljeću prije Krista, Praljak se susreo na studiju filozofije, a način na koji si je odlučio oduzeti život doista asocira na Sokratovu smrt

Sokrat je otvoreno kritizirao atensku vlast koja je tada tonula u osrednjost, površnost, korupciju i ozbiljno je počela naginjati totalitarizmu. Smatrao je da službenici moraju biti oličenje vrlina.

Također se protivio praznovjerju koje je uočavao u tadašnjem tumačenju grčke mitologije, smatrajući da se odnos ljudi i bogova ne svodi na razmjenu usluga, već da su centar pobožnosti pravednost i pravda.

Sokrat je za Atenu bio spreman umrijeti, a takvu su mu sudbinu namijenili i njegovi suci optuživši ga da kvari atensku mladež. Nije mu sudio domaći, atenski sud, već arhonti i helijasti, suci zaduženi za prijestupe počinjene protiv države.

Tužiteljstvo je tražilo smrtnu kaznu, a obrana je predlagala izgon ili gubitak građanskih prava. No Sokrat za to nije htio čuti.

Ili sve ili ništa. Smatrao se nevinim, nije dopuštao opciju krivnje s blažom kaznom. Ili smrt ili potpuna amnestija.

Slično je i Praljak tražio od svojih odvjetnica. Jedina opcija da ode iz Haaga za njega je bila ona u slučaju oslobađajuće presude, iako je mogao ubrzo izaći na slobodu s obzirom na to da je proveo gotovo dvije trećine određene kazne u pritvoru.

Sudsko vijeće u Sokratovom slučaju činila je porota od 501 osobe. Proglašen je krivim s 281 glasom za.

Ubio se u zatvorskoj spavaonici ispivši napitak od kukute. Riječ je o biljci sa smrtonosnim otrovom koja je u antičko doba bila poznata kao sredstvo za izvršenje smrtnih kazni.