"NIJE MENE STRAH NI VUKOVA NI ZMIJA, NEGO ZLIH LJUDI" Srpski Robinzon Kruso ispričao nam je kako izgleda život SAMOTNJAKA

"Pitate me da li se plašim zvijeri iz šume. Nije mene strah ni vukova ni zmija, više me je strah zlih ljudi", ovako za "Blic" priča Mihailo Petrović (66), poznatiji kao Panta, pećinski čovjek iz Pirota.

Prije tačno 15 godina Panta je riješio da promjeni život iz korijena. Pećina u kanjonu Gradašničke reke Pantin je zimski dom, a ljeti živi u kućici na drvetu.

- Kad sam imao pare, nisam imao zdravlje i nisam bio srećan, ali sam imao puno prijatelja. Kad sam izgubio pare, svi su otišli. Tada sam riješio da počnem da živim drugačije, da živim u prirodi i da se njoj posvetim. Nemam struju, jedem iz zemljanih posuda sa drvenim kašikama i viljuškama, a kupam se napolju. Kada je hladno u pećini, zapalim slamu i tako se grejem. Ukoliko nemam nekih namirnica, nađem ih u kontejneru ili, kako ja to zovem, u "supermarketu"- kaže Panta.

Pun pozitivne energije, u neobičnoj staroj odjeći, privlači pažnju gdje god se pojavi. U pećini mu društvo prave tri mačke, pas i divlja svinja koju je usvojio prije par mjeseci, mada česti gosti njegovog doma su i čavke i kornjače. Ljeti gaji koze, kojih trenutno ima 15, a sve njegove životinje međusobno funkcionišu odlično.

- Ja imam mnogo djece, čak šestoro, ali se nikada nisam ženio. To su djeca od mojih pet kućnih prijateljica. Tjerali su me da se ženim par puta, ali ako žena ne može da donese vodu do moje pećine i da se popne na drvo, uopšte mi ne treba. Još ako ne jede meso i vegetarijanac je, nju će da odnese vjetar, neće dugo da ostane - ističe Panta.

I divlju svinju je  pripitomio

Djeca njegov dom retko posjećuju jer, kako kaže Panta, imaju strah od zmija i drugih životinja, a nisu ni navikli na prirodu. Dođu s vremena na vrijeme u njegovu "ljetnju kuću" koji je napravio u centru Pirota, ni manje ni više nego na drvetu.

- Sagradio sam je od pruća i trske. Tamo sam izolovan od ljudi i imam svoj mir. Čim krene lijepo vrijeme, ja se tu preselim. Nažalost, jednom su je zapalili, ali sam je ubrzo obnovio - kaže Petrović.

Od životinja ga, kako tvrdi, nije strah, zmije su ga ujedale preko deset puta, stršljeni ga često napadaju, ali je i za to našao rješenje. Napravio je kapu od kože i životinjske dlake, pa kada se stršljen uvuče u dlaku, ne može mu ništa. Kako tvrdi, ta kapa mu je bar dvadeset puta spasla život.

- Pitate me da li se plašim zvijeri iz šume. Nije mene strah ni vukova ni zmija, više me je strah zlih ljudi. Vuk dođe, pojede mi kozu i ode, neće on na dobrog čovjeka. Dok ljudi, čim vide da je neko dobar, postaju najgore zvijeri, zato sam se od njih i izolovao. Evo, put do pećine vodi kroz litice kanjona i vrlo je opasan, to ipak nije spriječilo lopove da mi nekoliko puta pokradu sve što sam imao u njoj. Šporet, posuđe... sve su mi odnijeli - priča Panta.

Osim što voli životinje, ovaj pirotski Robinzon voli i da pjeva, pa je osnovao udruženje pjevača sa Stare planine, gdje se pejvaju izvorne pjesme.

Dolazak u Beograd

Panta je pre nekoliko dana došao autobusom u Beograd. Bio je u Zoo-vrtu na Kalemegdanu, koji je posjetio po prvi put.

- Željeo sam da vidim neke životinje koje nisam imao prilike ranije da vidim. Tamo sam bio kratko, iskreno, žao mi je životinja koje su zarobljene - rekao je Panta.

Nakon toga on je odlučio da posjeti i našu redakciju, gdje se družio sa novinarima i pričao im o svom životu. Mnogi su ga pitali da li bi mogao da se navikne na život u Beogradu i počne da koristi kompjuter i telefon, na šta je on odmahivao glavom: "Ne, već sam živio tako, ali se nisam lijepo osjećao."