Bila je istinski SEKS SIMBOL: Kada je FATALNA Marija prolazila Jevremovom, muškarci su grizli stolove

Za glumicu i arhitektu Mariju Baksu 60-ih godina znala je cijela Jugoslavija. Prirodnu plavušu krupnih zelenih očiju i slatkog nosića, zvali su jugoslovenska Ketrin Denev, a njena pojava uvijek je bila obavijena velom misterije.

Beogradska legenda kaže da, kad je Marija Baksa prolazila Jevremovom ulicom, muškarci su u kafanama odgrizali komade stolova.

Spolja je bila nadmena i hladna, a unutra − prava misterija. Uvijek je bila u svedenim haljinama, ali kada bi u jednoj takvoj toaleti kročila u salon, zasjenila bi sve žene oko sebe.

Debitovala je kao dvadesetjednogodišnjakinja u filmu „Bokseri idu u raj“, da bi 1971. godine zablistala punim sjajem u kontroverznom ostvarenju Joce Jovanovića „Mlad i zdrav kao ruža“ kao tumač glavne ženske uloge. Ovaj film - u kojem se beogradski taksista (Dragan Nikolić) zaljubljuje u prostitutku (Baksu) - imao je sličan zaplet kao Skorsezeov „Taksista“.

Baksa nikada nije voljela da je predstavljaju kao glumicu, čak ni nakon uloge u velikom holivudskom ostvarenju “Valačijevi papiri”, u kojem je igrala strastvenu zavodnicu, pored Čarlsa Bronsona. Poslije te uloge poredili su je sa Lanom Tarner i Avom Gardner.

Publika je gledala i u seriji "Kiklop" u kojoj zavodi Frana Lasića i Radeta Šerbedžiju, ali njenja uloga iz filma "Davitelj protiv davitelja" se ne zaboravlja, u tom filmu glumi najzgodniju maćehu koja se ikada pojavila u nekom domaćem ostvarenju.

Dalja karijera odvela ju je u Rim, gdje je potpuno zaludjela Italijane i za kratko vrijeme ušla u elitne krugove. Baš zahvaljujući Baksi, u Beograd je svojevremeno dolazio čuveni fotograf Angelo Frontoni, a u nju je beznadežno bio zaljubljen veliki producent grčkog porijekla Ovidije Asonitis. Ovaj Grk je nekoliko puta prosio Baksu, koja ga je uporno odbijala.

Marija (74) danas je u srećnom braku sa biznismenom Milojkom Veljovićem sa kojim ima kćerku Taritu, koja živi i radi u Engleskoj. Iako razmišlja o tome da se vrati u Beograd, Baksa već neko vrijeme živi u Rimu.

PROČITAJTE JOŠ:

SLAVICA (42) IZ BEOGRADA OTIŠLA NA SEANSU KOD ZORICE MARJANOVIĆ: Kad je ušla unutra sledila joj se krv u žilama!

Slavica J. (42) iz Beograda tvrdi da joj je svekrva pokojne pjevačice Jelene Marjanović, Zorica Marjanović, pomogla kada joj je u životu bilo najteže i kada su čak i ljekari od nje digli ruke.

Uplakana Slavica otvorila je dušu za Kurir, priznavši da se i sada sva trese kada se sjeti pakla kroz koji je prolazila prije nešto više od dvije godine. Kako priča, čitav život joj se srušio u sekundi i mislila je da se slijed nesrećnih okolnosti nikada neće završiti.

"Radila sam za kasom u jednoj lokalnoj prodavnici, nisam u struci mogla da pronađem posao. Sve mi je teže bilo vremenom da stojim po osam, devet, nekad čak i deset sati. Bila sam iscrpljena, vrtelo mi se u glavi, često mi je bilo belo pred očima, a plafon se spajao sa podom. Kada sam se prvi put požalila šefu i zamolila za slobodan dan ne bih li otišla na analize, pogledao me je kao da ga to uopšte ne interesuje i poručio da ne moram ni da se vraćam, jer "posao ne može da čeka". Sreća pa sam imala podršku majke koja mi je rekla da odmah dam otkaz, dođem kući i posvetim se sebi i zdravlju od kojeg preče nema. Međutim, i ono mi je bivalo sve gore", objašnjava ova Beograđanka, insistirajući da zbog delikatne situacije ne otkrivamo njen identitet.
 
Sumnjala je na malokrvnost, pretpostavljala zbog simptoma da joj je nisko gvožđe, ali kada je dočekala sve rezultate, tek je uslijedio šok.

  
"Na papiru je sve bilo u redu! Doktorka u domu zdravlja mi je rekla da može da me šalje na dalje pretrage, ali da joj ovako djeluje kao da sam samo premorena. A ja sam se i psihički i fizički osjećala očajno, bez posla, sama sa djetetom od 4 godine, jer me je muž napustio čim nam se kćerkica rodila, starom majkom i bez posla... Ništa mi u životu nije išlo, kao da nigdje nisam vidjela svjetlu tačku, čak sam se i od prijatelja udaljila. U tako, iz mog ugla bezizlaznoj situaciji, okrenula sam se nadriljekarskim sajtovima. Po nekoliko sati čitala sam o iskustvima ljudi kojima medicina nije mogla da pomogne, a pojedina iskustva bila su jeziva. I tako sam jedne večeri vidjela da njih nekoliko preporučuje jednu adresu - Zoricu Marjanović. Očajna i umorna od života odlučila sam da odmah sutradan sjednem u autobus i odem u Crvenku, nisam znala gdje, ali sam pretpostavila da će me već neko od komšija uputiti", sjeća se Slavica, dodajući da je ono što je potom uslijedilo zakopala negde duboko u sebi sve dok pokojna Jelena nije ubijena. Tada je, priča ona, Zorica, kojoj se u teškom trenutku obratila, odjednom postala epicentar pažnje javnosti.
  
Ističe u nastavku svoje ispovijesti da je u posljednjih nekoliko mjeseci pročitala i čula "niz nebuloza o jezivim seansama kod Jelenine svekrve", dok je istina sasvim drugačija. Ipak, ni tada, a ni sada, nije joj svejedno kada se prisjeti onoga što joj je Zorica rekla. Naprotiv...
 
"Zakucala sam na kapiju, otvorio mi je jedan mlađi muškarac, tek poslije sam saznala da je to Zoričin sin Miloš. Nisam ni znala šta da mu kažem, ko sam ja, zašto sam na njihovim vratima. Samo sam šapnula da tražim Zoricu i nisam mogla da zaustavim suze. Djelovao mi je hladno, ali je samo klimnuo glavom i pokazao mi da uđem. Zorica je već bila na pragu. Predstavila sam joj se, rekla da sam čula za nju i zamolila za pomoć. U glavi mi se ponovo sve okretalo, kao da ću se srušiti svakog trenutka. Uvela me je u jednu sobicu koja je delovala poput oltara, ikone su bile svuda i meni, vaspitanoj u vjeri, uopšte nije bilo prijatno, nešto teško se osjećalo u vazduhu.

 
Pokazala mi je da sjednem prekoputa i rekla da joj ispričam šta osjećam. Sve što sam govorila tada djelovalo mi je nepovezano i besmisleno. Vrti mi se u glavi, malaksala sam? Zvuči kao glupost, kao nešto što muči svakog čovjeka koji živi u velikom gradu, opterećen obavezama. Ali nije bilo samo to, sve je oko mene bilo nekako crno. Zorica me je ćutke posmatrala, stala pored mene i rekla mi da zažmurim. Iskreno, nikada u životu nisam bila tako prestrašena. Ta tjeskoba koju sam osjećala čim sam kročila u prostoriju kao da je ulazila u mene, širila se, sva sam se sledila. Zorica mi je stavila ruku na čelo, ćutale smo obe. Sva sam drhtala, a onda kao da je neko pritisnuo prekidač i upalio svjetlo. U meni. Zorica mi je rekla da duboko dišem i smirim se i pomerila ruku na moj potiljak. Zabacila sam ramena unazad i molila Boga da se ova agonija u mom životu jednom zauvijek okonča. Posle minut-dva, koji su iza mojih zatvorenih očiju djelovali kao vječnost, rekla mi je da otvorim oči. Otišla je, sipala mi vodu i pružila čašu. Uputila mi je nekoliko riječi podrške, podsjetila me da imam dete zbog kojeg moram biti jaka i boriti se kroz život. Ustala sam, samo želeći da što pre krenem kući. Pitala sam je koliko sam dužna, ona je samo odmahnula rukom. Ipak, nisam mogla tek tako da se okrenem i odem. Pored ikone Presvete Bogorodice na stolu ispred ostavila sam 1.000 dinara. Dugo poslije mučilo me je pitanje da li je to bilo premalo, ali više nisam imala. Ipak, osjećala sam se bolje, mnogo bolje", prisjeća se Slavica.

Kako sama kaže, spavala je poslije seanse sigurno 12 sati, a kada se sutradan probudila, osjećala se mirnije. Glavobolja je nestala, a ona je izašla sa kćerkom u park i shvatila da još ima razloga da se bori.

"Odmah sam krenula da tražim nov posao i raspitujem se da li neko traži radnicu, pozvala sam kumu za koju mjesecima prije toga nisam imala vremena, posvetila se svom djetetu. Imala sam nju i majku, imala sam iskrene prijatelje. Svi smo bili zdravi. Kako sve to nisam ranije shvatala? Ne mogu da tvrdim da to ima veze sa odlaskom kod Zorice, ali tako sam se osjećala. Kada sam poslije godinu dana na vestima čula za tragediju u Borči, bila sam šokirana", završava potreseno ova Beograđanka.

 Podsjetimo, Zorica Marjanović, svekrva ubijene pjevačice Jelene, prošle godine je sa tužilaštvom sklopila nagodbu i priznala da se bavila nadrilekarsvom. Osuđena je uslovno na tri mjeseca zatvora.

Šta o Jeleninom ubistvu zna najmisterioznija osoba iz porodice Marjanović, nije objelodanjeno ni nakon njenog saslušanja u Višem tužilaštvu u Beogradu 16. oktobra, jer je ona zadržala pravo da, kao blizak član porodice osumnjičenog Zorana, ne daje izjave!
 
Ona je, takođe, dva puta odbila da se podvrgne poligrafskom ispitivanju u policiji. Pravdala se da će, ako ode na poligraf, izgubiti svoje magijske iscjeliteljske moći. Iz istog razloga, svekrva se nikada nije pojavljivala na grobu ubijene snaje, jer to navodno utiče na njenu auru, a da joj to ne bi uticalo na energiju, nije išla ni na Jeleninu sahranu.
(Kurir.rs)