DA LI ĆE OVAJ DOKAZ UKOPATI MARJANOVIĆE? Deda Vladimir čuvao Janu dok je Zoran kasapio Jelenu!

Sagovornik upućen u istragu oko brutalnog ubistva pjevačice Jelene Marjanović otkrio je kako policija provjerava da li je Zoran Marjanović (39 kobnog dana pozvao svog oca Vladimira da na nasipu pričuva njegovu i Jeleninu ćerku Janu dok on ubija suprugu.

Tužilaštvo je u naredbi za provođenje istrage navelo da je Zoran 2. aprila otišao na borčanski nasip sa Jelenom i Janom. Zatim da je Jelena otišla da trči, te da je istrčala do rampe, a kada je krenula nazad, on je ostavio dijete, krenuo joj u susret i usmrtio je. Potom se vratio kod Jane i započeo potragu.
 
- Zoran Marjanović se 2. aprila 2016. u periodu od 16.49 do 17.30 odvojio od ćerke i brutalno ubio suprugu. Odsutan je bio desetak minuta, koliko mu je trebalo da ubije Jelenu. Potom se vratio do Jane i obavijestio rodbinu i prijatelje o Jeleninom nestanku - piše navodno u naredbi tužilaštva, prenosi "Espreso.rs".

Kako sagovornik objašnjava, policija provjerava da li je Zoran zaista ostavio dijete od pet godina samo na livadi bez nadzora ili je ipak pozvao nekoga da je pričuva. Prema njegovim rečima, detalji zločina se polako prikupljaju i slažu i ne isključuje se mogućnost da je Zoran pozvao svog oca da pripazi na Janu.
 
- Da Zoran u kritično vrijeme nije bio sa Janom, kako je on to tvrdio, u tužilaštvu je potvrdila i Radosava Marković, žena koja je 2. aprila na nasipu Crvenka čuvala koze. Ona je pred tužiocem rekla da je u 16.40 na livadi pored nasipa vidjela djevojčicu i muškarca starog između 60 i 70 godina, sa dugom kosom vezanom u rep. Objasnila je da je djevojčica krenula ka kozama i da joj je muškarac tada viknuo da se vrati. Ona nije bila sigurna da li je čovjek oslovio djevojčicu sa Jano ili Dano - podsjeća  sagovornik i naglašava da se opis muškarca koji je dala Radosava poklapa sa Vladimirovim opisom.
 
On dodaje i da postoje još neke indicije koje ukazuju na to da Vladimir ima neke veze sa zločinom, zbog čega mu prijeti hapšenje.
 
- Postoji i tajni snimak policije, koji je nastao u porodičnom automobilu Marjanovića. Na tom snimku navodno se čuje kako Vladimir i njegov sin Zoran nagovaraju Vladimirovu suprugu da laže policiju za njih. Na snimku, koji je nastao nakon jednog od njihovih saslušanja u policiji, Vladimir je izgovorio rečenicu: „Zorice, izvukli smo se, sve smo ih za*ebali” - kaže sagovornik.
 
Ono što bi konačno moglo da odgonetne nedoumice u vezi s tim da li je žena na nasipu zaista videla Vladimira jeste vještačenje baznih stanica.

- Nalaz vještačenja baznih stanica od 2. aprila 2016. još nije stigao u tužilaštvo. Taj nalaz bi trebalo da locira tačno mjesto sa kojeg je Zoran zvao rodbinu i prijatelje, ali i gdje su u tom trenutku bili ostali Marjanovići - kaže sagovornik, piše Alo.

PROČITAJTE JOŠ:

SLAVICA (42) IZ BEOGRADA OTIŠLA NA SEANSU KOD ZORICE MARJANOVIĆ: Kad je ušla unutra sledila joj se krv u žilama!

Slavica J. (42) iz Beograda tvrdi da joj je svekrva pokojne pjevačice Jelene Marjanović, Zorica Marjanović, pomogla kada joj je u životu bilo najteže i kada su čak i ljekari od nje digli ruke.

Uplakana Slavica otvorila je dušu za Kurir, priznavši da se i sada sva trese kada se sjeti pakla kroz koji je prolazila prije nešto više od dvije godine. Kako priča, čitav život joj se srušio u sekundi i mislila je da se slijed nesrećnih okolnosti nikada neće završiti.

"Radila sam za kasom u jednoj lokalnoj prodavnici, nisam u struci mogla da pronađem posao. Sve mi je teže bilo vremenom da stojim po osam, devet, nekad čak i deset sati. Bila sam iscrpljena, vrtelo mi se u glavi, često mi je bilo belo pred očima, a plafon se spajao sa podom. Kada sam se prvi put požalila šefu i zamolila za slobodan dan ne bih li otišla na analize, pogledao me je kao da ga to uopšte ne interesuje i poručio da ne moram ni da se vraćam, jer "posao ne može da čeka". Sreća pa sam imala podršku majke koja mi je rekla da odmah dam otkaz, dođem kući i posvetim se sebi i zdravlju od kojeg preče nema. Međutim, i ono mi je bivalo sve gore", objašnjava ova Beograđanka, insistirajući da zbog delikatne situacije ne otkrivamo njen identitet.
 
Sumnjala je na malokrvnost, pretpostavljala zbog simptoma da joj je nisko gvožđe, ali kada je dočekala sve rezultate, tek je uslijedio šok.

  
"Na papiru je sve bilo u redu! Doktorka u domu zdravlja mi je rekla da može da me šalje na dalje pretrage, ali da joj ovako djeluje kao da sam samo premorena. A ja sam se i psihički i fizički osjećala očajno, bez posla, sama sa djetetom od 4 godine, jer me je muž napustio čim nam se kćerkica rodila, starom majkom i bez posla... Ništa mi u životu nije išlo, kao da nigdje nisam vidjela svjetlu tačku, čak sam se i od prijatelja udaljila. U tako, iz mog ugla bezizlaznoj situaciji, okrenula sam se nadriljekarskim sajtovima. Po nekoliko sati čitala sam o iskustvima ljudi kojima medicina nije mogla da pomogne, a pojedina iskustva bila su jeziva. I tako sam jedne večeri vidjela da njih nekoliko preporučuje jednu adresu - Zoricu Marjanović. Očajna i umorna od života odlučila sam da odmah sutradan sjednem u autobus i odem u Crvenku, nisam znala gdje, ali sam pretpostavila da će me već neko od komšija uputiti", sjeća se Slavica, dodajući da je ono što je potom uslijedilo zakopala negde duboko u sebi sve dok pokojna Jelena nije ubijena. Tada je, priča ona, Zorica, kojoj se u teškom trenutku obratila, odjednom postala epicentar pažnje javnosti.
  
Ističe u nastavku svoje ispovijesti da je u posljednjih nekoliko mjeseci pročitala i čula "niz nebuloza o jezivim seansama kod Jelenine svekrve", dok je istina sasvim drugačija. Ipak, ni tada, a ni sada, nije joj svejedno kada se prisjeti onoga što joj je Zorica rekla. Naprotiv...
 
"Zakucala sam na kapiju, otvorio mi je jedan mlađi muškarac, tek poslije sam saznala da je to Zoričin sin Miloš. Nisam ni znala šta da mu kažem, ko sam ja, zašto sam na njihovim vratima. Samo sam šapnula da tražim Zoricu i nisam mogla da zaustavim suze. Djelovao mi je hladno, ali je samo klimnuo glavom i pokazao mi da uđem. Zorica je već bila na pragu. Predstavila sam joj se, rekla da sam čula za nju i zamolila za pomoć. U glavi mi se ponovo sve okretalo, kao da ću se srušiti svakog trenutka. Uvela me je u jednu sobicu koja je delovala poput oltara, ikone su bile svuda i meni, vaspitanoj u vjeri, uopšte nije bilo prijatno, nešto teško se osjećalo u vazduhu.

 
Pokazala mi je da sjednem prekoputa i rekla da joj ispričam šta osjećam. Sve što sam govorila tada djelovalo mi je nepovezano i besmisleno. Vrti mi se u glavi, malaksala sam? Zvuči kao glupost, kao nešto što muči svakog čovjeka koji živi u velikom gradu, opterećen obavezama. Ali nije bilo samo to, sve je oko mene bilo nekako crno. Zorica me je ćutke posmatrala, stala pored mene i rekla mi da zažmurim. Iskreno, nikada u životu nisam bila tako prestrašena. Ta tjeskoba koju sam osjećala čim sam kročila u prostoriju kao da je ulazila u mene, širila se, sva sam se sledila. Zorica mi je stavila ruku na čelo, ćutale smo obe. Sva sam drhtala, a onda kao da je neko pritisnuo prekidač i upalio svjetlo. U meni. Zorica mi je rekla da duboko dišem i smirim se i pomerila ruku na moj potiljak. Zabacila sam ramena unazad i molila Boga da se ova agonija u mom životu jednom zauvijek okonča. Posle minut-dva, koji su iza mojih zatvorenih očiju djelovali kao vječnost, rekla mi je da otvorim oči. Otišla je, sipala mi vodu i pružila čašu. Uputila mi je nekoliko riječi podrške, podsjetila me da imam dete zbog kojeg moram biti jaka i boriti se kroz život. Ustala sam, samo želeći da što pre krenem kući. Pitala sam je koliko sam dužna, ona je samo odmahnula rukom. Ipak, nisam mogla tek tako da se okrenem i odem. Pored ikone Presvete Bogorodice na stolu ispred ostavila sam 1.000 dinara. Dugo poslije mučilo me je pitanje da li je to bilo premalo, ali više nisam imala. Ipak, osjećala sam se bolje, mnogo bolje", prisjeća se Slavica.

Kako sama kaže, spavala je poslije seanse sigurno 12 sati, a kada se sutradan probudila, osjećala se mirnije. Glavobolja je nestala, a ona je izašla sa kćerkom u park i shvatila da još ima razloga da se bori.

"Odmah sam krenula da tražim nov posao i raspitujem se da li neko traži radnicu, pozvala sam kumu za koju mjesecima prije toga nisam imala vremena, posvetila se svom djetetu. Imala sam nju i majku, imala sam iskrene prijatelje. Svi smo bili zdravi. Kako sve to nisam ranije shvatala? Ne mogu da tvrdim da to ima veze sa odlaskom kod Zorice, ali tako sam se osjećala. Kada sam poslije godinu dana na vestima čula za tragediju u Borči, bila sam šokirana", završava potreseno ova Beograđanka.

 Podsjetimo, Zorica Marjanović, svekrva ubijene pjevačice Jelene, prošle godine je sa tužilaštvom sklopila nagodbu i priznala da se bavila nadrilekarsvom. Osuđena je uslovno na tri mjeseca zatvora.

Šta o Jeleninom ubistvu zna najmisterioznija osoba iz porodice Marjanović, nije objelodanjeno ni nakon njenog saslušanja u Višem tužilaštvu u Beogradu 16. oktobra, jer je ona zadržala pravo da, kao blizak član porodice osumnjičenog Zorana, ne daje izjave!
 
Ona je, takođe, dva puta odbila da se podvrgne poligrafskom ispitivanju u policiji. Pravdala se da će, ako ode na poligraf, izgubiti svoje magijske iscjeliteljske moći. Iz istog razloga, svekrva se nikada nije pojavljivala na grobu ubijene snaje, jer to navodno utiče na njenu auru, a da joj to ne bi uticalo na energiju, nije išla ni na Jeleninu sahranu.
(Kurir.rs)