POGINUO U 28. GODINI: Njegova smrt je potresla region, a tragedija ga je ispratila! (FOTO)

Grupa "Montenigersi" 90-ih godina imala je veliku popularnost i nisu ni slutili da će njihovi snovi biti prekinuti velikom tragedijom. 

Prije 18 godina, Nebojša Saveljić je u 28. godini poginuo u saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu Podgorica - Cetinje, a njegova smrt potresla je čitav region.

31. oktobra 1999. godine, oko 3:45 ujutru, vozilo u kome se nalazio Saveljić je zbog neprilagođene brzine prešlo na suprotnu stranu i udarilo u stenu, a od siline udarca prevrnulo se na krov i zatim sletjelo u jarak pored puta.

Osim popularnog pjevača u teškoj saobraćajnoj nesreći poginulo je još dvoje ljudi, a jedna djevojka je teško povrijeđena. 

Porodica, prijatelji i publika nisu zaboravili Saveljića, a Nigor je i ove godine, na kobni datum, posvetio emotivne riječi svom tragičnom nastradalom prijatelju.

- Godine prolaze, ali se lijepa vremena koja smo proveli zajedno nikada ne zaboravljaju. RIP -napisao je pevač uz njihovu zajedničku fotografiju.

Nakon tragedije koja se dogodila 31. oktobra 1999. godine bend "Montenigersi" je nestao. Drugi član grupe, Igor Lazić Nigor, smogao je snage da nastavi samostalnu karijeru, a prva pjesma koju je snimio bila je posvećena upravo njegovom velikom prijatelju Nebojši. Reč je o numeri "Ne brže od života", koju je otpjevao sa Vladom Georgievim.

Nigor je zatim osnovao i fondaciju "Sky forever", čiji je cilj pokretanje, preduzimanje i finansiranje društvenih aktivnosti radi stvaranja uslova za povećanje bezbjednosti u saobraćaju.

Talentovani crnogorski reperi kročili su na javnu scenu 1988. godine, kada je najpre osnovan bend "Brake boys", da bi od 1994. počeli da nastupaju kao "Montenigersi". Pored Nebojše Saveljića Neba i Igora Lazića Nigora prvobitnu postavu činio je još jedan član - Duško Nikolić.

Međutim, Saveljićeva prerana pogibija nije bila prva tragedija koja ih je zadesila. Sa prvim uspjesima bend je doživeo i prvu veliku nesreću - Duško Nikolić preminuo je od leukemije.

PROČITAJTE JOŠ: 

LEGENDE NE UMIRU! Za Tošu trčali više od 35 sati: 'Bio je veliki čovjek i humanitarac'

Polaganjem vijenaca na grobu Toše Proeskog u Kruševu i posjetom njegovoj kući završilo je obilježavanje desete obljetnice smrti pjevača za deset ultramaratonaca.

Makedonski pjevač preminuo je u automobilskoj nesreći 16. oktobra 2007. godine blizu Nove Gradiške. Od tada svake godine trče od Nove Gradiške pa sve do Kruševa.

 - Bio je veliki čovjek i humanitarac, popularan na Balkanu, zbog toga i radimo sve ovo. Bilo je naporno, ali vrijedilo je - ispričao je za hrvatski 24 sata Saša Cvetkovski (50), jedan od trkača.

Trkači su posjetili roditelje, a potom na grobu zapalili svijeće Start je bio u subotu poslijepodne.

Nakon 15-ak sati stigli su do granice sa Srbijom i tamo se ukrcali u kombi jer im Srbi ne dopuštaju da u čast Proeskog trče kroz Srbiju. Po ulasku u Makedoniju trčali su do Skoplja, pa potom do Kruševa, za što im je trebalo dodatnih 20-ak sati, piše 24sata.

- Malo iza podneva u ponedjeljak stigli smo u Kruševo. Tošini roditelji su inzistirali da ih posjetimo, dočekali su nas darovima. Poslije smo na grobu zapalili svijeće - kaže Cvetkovski. 

TUŽNA SUDBINA GLUMAČKE LEGENDE: Jaukala sam beogradskim ulicama, htjela sam da se ubijem zbog dugova!

Iako je napunila 88 godina, najveća glumačka legenda Mira Banjca i dalje radi. 

Život je nije mazio, ali Mira, nikad nije odustala, uvijek je kroz život koračala uzdignute glave. 

Kao dijete odrasla je u toku rata i užasa. 

“Ja, u stvari, uopšte i nisam bila dijete. Bila sam, eto, neko biće. Odrasla sam u toku strašnog rata i užasa. Drugo, živjela sam kod babe. Moj otac je bio Amerikanac. Doveli su ga ovde kad je imao dvadeset i neku godinu. Nije ni znao srpski, oženili su ga mojom majkom koja je bila lijepa djevojka”,- rekla u jednom intervju Mira Banjac, onda je nastavila da su njeni roditelji živjeli četiri godine zajedno, onda se otac vratio u Ameriku, s obećanjem da će poslati papire za nju i malu Miru. Želio da i one dođu. Obećanje je ispunio ali desilo nešto što će dugo pamtiti.

“Moji ujaci nisu dali. I tako, mi ne odosmo. Onda je majka otišla u Beograd, gde se zaposlila. Primaće se rat, zatvoriše se granice između Srbije i Hrvatske, ona osta u Beogradu, ja u Erdeviku, gdje sam i rođena, kod babe i tetke po ocu, koja je takođe došla iz Amerike i slabo govorila srpski. Te dve žene su se strahovito svađale, a ja sam živjela u tome i u čežnji za majkom. Zbog njih dve, bake i tetke, nikada nisam naučila engleski”, ispričala je Mira Banjac.

Kada je diplomirala udala se odmah i to za svoju prvu veliku ljubav Andreju Jovanović. Upoznali su se na studiju glume. Mira je već 24. postala majka i rodila sina Branislava. Rano je ostala sama i nije imala puno vremena da posveti sinu.

Mira Banjac je u jednom kriznom momentu razmišljala da sebi oduzme život. Nije imala para, a dugovala je dosta novca.

“Jaukala sam beogradskim ulicama, bila sam na ivici da se ubijem. Morala sam da pozajmljujem novac. Prvo sam naišla na zelenaše, koji su uzimali po tri puta više i to je bio rašomon. Jednog dana sam otišla u hotel ‘Metropol’, naručila kafu, sela da napišem pismo i htela da se bacim dole”, rekla je Mira Banjac.

“U jednom trenutku pozvao me je Stipe Delić. Kaže hoće da radim veliku glavnu ulogu. Bila je to čuvena Marija, iz logora, zbog koje su me šišali do glave. Ugovor je bio milionski. Potpišem i vratim sve dugove. To je bio moj mrak, ali i pročišćenje. Pola dinara više u životu nisam pozajmila! Da umirem – ne bih”, rekla je Mira Banjac u jednom intervjuu.