FORENZIČAR OTKRIO DO SADA NEPOZNATE DETALJE: Jeleninoj porodici nikada nije postavljeno pitanje koje može da riješi sve!

Forenzičar Nenad Šipka otkrio je sve detalje istrage ubistva pjevačice Jelene Marjanović. Njega je angažovala sestra ubijene pjevačice budući da je imala određene sumnje oko istrage.

"Malo je nezgodno, jer tužilaštvo baš nije iskazalo želju da sarađuje sa nama, ali iz obaveze prema porodici Krsmanović, mi smo i dalje tu da rekonstruišemo slučaj. Nijednog trenutka, porodica Krsmanović i CFI nisu vodili istragu protiv nekoga. Nijednog trenutka nisam spomenuo da je Zoran Marjanović počinio ovo djelo, pa čak ni poslije njegovog hapšenja. Mi smo samo napomenuli da su njegove izjave kontradiktorne i da je kompletan slučaj zasnovan upravo na njegovom iskazu. Ukazivali smo na neke nelogičnosti koje neki materijalni tragovi opovrgavaju", ističe Nenad Šipka.

 On je naglasio i kako je Jelena imala 9 povreda na glavi koje su nanijete tupim predmetom.

"U pitanju su jako brutalne povrede. Na lijevom laktu ima ubod oštrim predmetom, i na tijelu ima masnice, ali ne postoji nikakvo skrnavljenje lica ili tela. Mislim da su u pitanju dva udarca sa desne i sedam sa lijeve strane potiljka", navodi Šipka.

 
"Ne bih da zvučim pretenciozno, ali za nas je ovaj slučaj apsolutno jasan i rekonstruisan do kraja. Međutim, problem je što su jedno indicije a drugo dokazi. Mi smo dali ukupno 8 predloga tužilaštvu da se istraga izvrši. Napominjem, istraga nije usmjerena ni protiv koga, ali smatram da su istom morale biti detaljno istražene izjave aktera događaja, svjedoka koji su se javili, i da se potvrdi njihova vjerodostojnost, da bi se iz ovog slučaja isključila ili potvrdila mogućnost da li je trenutno osumnjičeni učestvovao u događaju ili ne. Ono što je interesantno je da niko nikada nije pitao porodicu Krsmanović da li je Jelena imala 2 ili 3 telefona. Sa porodicom Krsmanović niko nikada nije razgovarao. To apsolutno nije normalno jer se na taj način isključuje mogućnost otkrivanja Jeleninih životnih navika", navodi forenzičar.

 "Vještak sudske medicine opisuje povredu na Jeleninoj ruci i iz toga izvlači zaključak da se borila za život, a niko ne zna pravu istinu, a to je da su u izvjesnom periodu prije nego što se ubistvo dogodilo, Jeleni pala vrata od gepeka na kolima i udarila je po ruci. Automatski ta povreda ima drugačiju konotaciju. To je jako velika razlika. Prema našem mišljenju, ovde nema misterije, ali to je već stvar tužilaštva i toga da li ono želi saradnju, da li će izvršiti istrage oko toga, ali mi smo dali sve što treba da se proveri da bi se reklo na koji način se događaj odigrao", ističe Šipka.
 
"To je nepromenljivo i nešto na čemu se gradi ovaj slučaj. Precizne podatke o akterima dešavanja moraju utvrditi istražni organi. Postoje svjedoci koji su se javili i koji tvrde da su Zorana vidjeli na sasvim drugom mjestu od onoga na kojem on tvrdi da je bio u to vrijeme. Naravno, to sve treba proveriti. Kontradiktornost u Zoranovim izjavama ne govori da je on počinilac, ali ukazuje da on ima neka saznanja koja dalje treba provjeriti. Njegova izjava ne odgovara materijalnom tragu", zaključuje Šipka.

(Novi.ba/Srbija Danas)

PROČITAJTE JOŠ:

SLAVICA (42) IZ BEOGRADA OTIŠLA NA SEANSU KOD ZORICE MARJANOVIĆ: Kad je ušla unutra sledila joj se krv u žilama!

Slavica J. (42) iz Beograda tvrdi da joj je svekrva pokojne pjevačice Jelene Marjanović, Zorica Marjanović, pomogla kada joj je u životu bilo najteže i kada su čak i ljekari od nje digli ruke.

Uplakana Slavica otvorila je dušu za Kurir, priznavši da se i sada sva trese kada se sjeti pakla kroz koji je prolazila prije nešto više od dvije godine. Kako priča, čitav život joj se srušio u sekundi i mislila je da se slijed nesrećnih okolnosti nikada neće završiti.

"Radila sam za kasom u jednoj lokalnoj prodavnici, nisam u struci mogla da pronađem posao. Sve mi je teže bilo vremenom da stojim po osam, devet, nekad čak i deset sati. Bila sam iscrpljena, vrtelo mi se u glavi, često mi je bilo belo pred očima, a plafon se spajao sa podom. Kada sam se prvi put požalila šefu i zamolila za slobodan dan ne bih li otišla na analize, pogledao me je kao da ga to uopšte ne interesuje i poručio da ne moram ni da se vraćam, jer "posao ne može da čeka". Sreća pa sam imala podršku majke koja mi je rekla da odmah dam otkaz, dođem kući i posvetim se sebi i zdravlju od kojeg preče nema. Međutim, i ono mi je bivalo sve gore", objašnjava ova Beograđanka, insistirajući da zbog delikatne situacije ne otkrivamo njen identitet.
 
Sumnjala je na malokrvnost, pretpostavljala zbog simptoma da joj je nisko gvožđe, ali kada je dočekala sve rezultate, tek je uslijedio šok.

  
"Na papiru je sve bilo u redu! Doktorka u domu zdravlja mi je rekla da može da me šalje na dalje pretrage, ali da joj ovako djeluje kao da sam samo premorena. A ja sam se i psihički i fizički osjećala očajno, bez posla, sama sa djetetom od 4 godine, jer me je muž napustio čim nam se kćerkica rodila, starom majkom i bez posla... Ništa mi u životu nije išlo, kao da nigdje nisam vidjela svjetlu tačku, čak sam se i od prijatelja udaljila. U tako, iz mog ugla bezizlaznoj situaciji, okrenula sam se nadriljekarskim sajtovima. Po nekoliko sati čitala sam o iskustvima ljudi kojima medicina nije mogla da pomogne, a pojedina iskustva bila su jeziva. I tako sam jedne večeri vidjela da njih nekoliko preporučuje jednu adresu - Zoricu Marjanović. Očajna i umorna od života odlučila sam da odmah sutradan sjednem u autobus i odem u Crvenku, nisam znala gdje, ali sam pretpostavila da će me već neko od komšija uputiti", sjeća se Slavica, dodajući da je ono što je potom uslijedilo zakopala negde duboko u sebi sve dok pokojna Jelena nije ubijena. Tada je, priča ona, Zorica, kojoj se u teškom trenutku obratila, odjednom postala epicentar pažnje javnosti.
  
Ističe u nastavku svoje ispovijesti da je u posljednjih nekoliko mjeseci pročitala i čula "niz nebuloza o jezivim seansama kod Jelenine svekrve", dok je istina sasvim drugačija. Ipak, ni tada, a ni sada, nije joj svejedno kada se prisjeti onoga što joj je Zorica rekla. Naprotiv...
 
"Zakucala sam na kapiju, otvorio mi je jedan mlađi muškarac, tek poslije sam saznala da je to Zoričin sin Miloš. Nisam ni znala šta da mu kažem, ko sam ja, zašto sam na njihovim vratima. Samo sam šapnula da tražim Zoricu i nisam mogla da zaustavim suze. Djelovao mi je hladno, ali je samo klimnuo glavom i pokazao mi da uđem. Zorica je već bila na pragu. Predstavila sam joj se, rekla da sam čula za nju i zamolila za pomoć. U glavi mi se ponovo sve okretalo, kao da ću se srušiti svakog trenutka. Uvela me je u jednu sobicu koja je delovala poput oltara, ikone su bile svuda i meni, vaspitanoj u vjeri, uopšte nije bilo prijatno, nešto teško se osjećalo u vazduhu.

 
Pokazala mi je da sjednem prekoputa i rekla da joj ispričam šta osjećam. Sve što sam govorila tada djelovalo mi je nepovezano i besmisleno. Vrti mi se u glavi, malaksala sam? Zvuči kao glupost, kao nešto što muči svakog čovjeka koji živi u velikom gradu, opterećen obavezama. Ali nije bilo samo to, sve je oko mene bilo nekako crno. Zorica me je ćutke posmatrala, stala pored mene i rekla mi da zažmurim. Iskreno, nikada u životu nisam bila tako prestrašena. Ta tjeskoba koju sam osjećala čim sam kročila u prostoriju kao da je ulazila u mene, širila se, sva sam se sledila. Zorica mi je stavila ruku na čelo, ćutale smo obe. Sva sam drhtala, a onda kao da je neko pritisnuo prekidač i upalio svjetlo. U meni. Zorica mi je rekla da duboko dišem i smirim se i pomerila ruku na moj potiljak. Zabacila sam ramena unazad i molila Boga da se ova agonija u mom životu jednom zauvijek okonča. Posle minut-dva, koji su iza mojih zatvorenih očiju djelovali kao vječnost, rekla mi je da otvorim oči. Otišla je, sipala mi vodu i pružila čašu. Uputila mi je nekoliko riječi podrške, podsjetila me da imam dete zbog kojeg moram biti jaka i boriti se kroz život. Ustala sam, samo želeći da što pre krenem kući. Pitala sam je koliko sam dužna, ona je samo odmahnula rukom. Ipak, nisam mogla tek tako da se okrenem i odem. Pored ikone Presvete Bogorodice na stolu ispred ostavila sam 1.000 dinara. Dugo poslije mučilo me je pitanje da li je to bilo premalo, ali više nisam imala. Ipak, osjećala sam se bolje, mnogo bolje", prisjeća se Slavica.

Kako sama kaže, spavala je poslije seanse sigurno 12 sati, a kada se sutradan probudila, osjećala se mirnije. Glavobolja je nestala, a ona je izašla sa kćerkom u park i shvatila da još ima razloga da se bori.

"Odmah sam krenula da tražim nov posao i raspitujem se da li neko traži radnicu, pozvala sam kumu za koju mjesecima prije toga nisam imala vremena, posvetila se svom djetetu. Imala sam nju i majku, imala sam iskrene prijatelje. Svi smo bili zdravi. Kako sve to nisam ranije shvatala? Ne mogu da tvrdim da to ima veze sa odlaskom kod Zorice, ali tako sam se osjećala. Kada sam poslije godinu dana na vestima čula za tragediju u Borči, bila sam šokirana", završava potreseno ova Beograđanka.

 Podsjetimo, Zorica Marjanović, svekrva ubijene pjevačice Jelene, prošle godine je sa tužilaštvom sklopila nagodbu i priznala da se bavila nadrilekarsvom. Osuđena je uslovno na tri mjeseca zatvora.

Šta o Jeleninom ubistvu zna najmisterioznija osoba iz porodice Marjanović, nije objelodanjeno ni nakon njenog saslušanja u Višem tužilaštvu u Beogradu 16. oktobra, jer je ona zadržala pravo da, kao blizak član porodice osumnjičenog Zorana, ne daje izjave!
 
Ona je, takođe, dva puta odbila da se podvrgne poligrafskom ispitivanju u policiji. Pravdala se da će, ako ode na poligraf, izgubiti svoje magijske iscjeliteljske moći. Iz istog razloga, svekrva se nikada nije pojavljivala na grobu ubijene snaje, jer to navodno utiče na njenu auru, a da joj to ne bi uticalo na energiju, nije išla ni na Jeleninu sahranu.
(Kurir.rs)