STVARI KOJE JE PROREKAO NIKOLA TISLA SU I VIŠE NEGO JEZIVE: A što je najgore sve ovo nas čeka, da li je u pravu?

Prema mišljenju slavnog naučnika Nikole Tesle, najveće ljudske zablude nastale su u moderno doba, koje će uništiti svijet.

Tesla je još prije nekoliko decenija izdvojio tri najveće.

Na prvom mjestu su ljudske zablude o svemiru. To su zablude o tome da je Zemlja jedina nastanjena planeta, da su ljudi najrazvijenija rasa u svemiru, da je svemir vakuum bez energije i materije u najvećem svom dijelu, osim planete, zvijezda i sitnih svemirskih čestica.

One su potekle upravo, zbog “nadobudnih” naučnika koji su donosili zaključke bez ikakvih činjenica i dokaza, a koje kasnije drugi nisu mogli oboriti, jer takođe nisu imali nikakve činjenice i dokaze.

Druga ljudska zabluda je o nastanku bolesti, koja je automatski donijela i neznanje i zablude o načinu liječenja. Iako je druga po značaju, ova zabluda je prva po rasprostranjenosti, zbog nemjerljivih problema nauke koje koštaju najveći broj ljudskih života, zdravlja, kreativnih i intelektualnih potencijala, jer im onemogućava da se razviju.

Treća velika ljudska zabluda odnosi se na mogućnosti koje čovjeku pružaju energije, jer ne poznajući ostale energije, čovjek je samo zagrebao mogućnosti korištenja kroz električnu, toplotnu, energiju sunca i vjetra, dok je ostalo netaknuto i potpuno nepoznato.

Šta je od svega najgore, o tome se ne razmišlja,, kao ni o korišćenju mnogobrojnih energija koje su u stanju da pomognu čovjeku u gotovo svim sferama ljudskih interesa i koje bi mogle da preporode Zemlju i cijelu ljudsku civilizaciju.

Teslina budućnost

“Predviđanje je nezahvalno. Nijedan čovjek ne može da vidi suviše daleko u budućnost. Napredak i pronalasci se razvijaju u drugačijim pravcima od onih koje smo predviđali. Takvo je bilo moje iskustvo, mada sebi laskam da su događaji potvrdili mnoge razvojne pravce koje sam predviđao u prvoj trećini 20. vijeka.

Izgleda da sam uvijek bio ispred svog vremena. Trebalo je da čekam devetnaest godina da proradi elektrana na Nijagari zasnovana na mom sistemu, prošlo je petnaest godina pre nego što je moj patent za bežični prenos signala, objavljen još 1893, našao univerzalnu primenu. Najavio sam kosmičke zrake i moju teoriju radioaktivnosti 1896. Jedno od najznačajnijih otkrića – rezonantnost Zemlje – kao osnovu bežičnog prenosa energije, a koje sam objavio 1899, mnogi ne razumeju ni danas.

Gotovo dve godine pošto sam obavio prenos električne energije oko čitave planete, Edison, Stajnmec (Steinmetz), Markoni i drugi tvrdili su da je nemoguće bežičnim putem preneti preko Atlantika čak ni običan signal. S obzirom da sam nagovestio toliko mnogo značajnih otkrića, mislim da neću mnogo pogrešiti ako pokušam da predvidim kako će izgledati život u 21. vijeku.

Život jeste i uvijek će biti jednačina čije je rješenje neuhvatljivo, ali ona ipak sadrži određene poznate činjenice. Sa sigurnošću možemo da kažemo da je život kretanje, iako nedovoljno poznajemo njegovu prirodu. Za kretanje je neophodno ijtelo koje se pomera i sila koja ga potiskuje i pomaže da savlada otpor. Čovek, uopšteno, jeste masa koju potiskuje sila. Otuda se i opšti zakoni u carstvu mehanike, koji važe za kretanje, mogu primijeniti i na čovečanstvo.

Postoje tri načina kako se može povećati energija koja određuje ljudski progres: prvo, možemo povećati masu. To bi, u slučaju čovečanstva, značilo poboljšanje uslova života, zdravlja, razvoja vrste i slično. Drugo, možemo da smanjimo sile otpora koje usporavaju napredak, kao što su neznanje, glupost i religiozni fanatizam. Treće, možemo da umnožimo energiju ljudske mase ovladavanjem silama univerzuma, kao što je sila sunca, okeana, vjetrova i plime i oseke.

Godine 2100. razvoj života će biti pod potpunom kontrolom nauke. U prošlosti, zakonom borbe za opstanak, uglavnom su nestale manje podobne osobine. Čovjekovo novo osjećanje sažaljenja suprotstavlja se neumoljivom djelovanju prirode. Kao rezultat, nastaviće se očuvanje života ali i razvoj nedovoljno prilagođenih pripadnika ljudske vrste. Jedini metod koji bi odgovarao našem osećanju civilizovanog ponašanja je sterilizacija i potiskivanje seksualnog instinkta kod neprilagođenih jedinki. Nekoliko evropskih i neke članice unije Sjedinjenih država odlučuju se da sterilizuju kriminalce i mentalno poremećene osobe. To nije dovoljno. Naučnici stalno vrše pritisak da se osnivanje bračne zajednice učini što težim. Svakome ko nije pouzdan roditelj neće biti dopušteno da stvara potomstvo. Za jedan vijek od danas, normalnoj osobi biće jednako neprihvatljivo da opšte sa neprilagođenim pripadnicima društva kao i sa običnim kriminalcima.

Higijena i fizička kultura biće priznati delovi obrazovnog sistema i državnog aparata. Ministar za higijenu i fizičku kulturu, 2035. godine, u vladi tadašnjeg predsjednika SAD, biće značajniji od ministra odbrane. Zagađenost naših obala, kao što je danas oko Njujorka, za našu decu i unuke biće nezamislivi kao što je nama nezamisliv život bez vodovoda i kanalizacije. Snabdjevanje vodom će se strogo nadzirati, a samo lud čojvek koristiće vodu koja nije sterilizovana.

Više ljudi umire ili oboljeva od zagađene vode nego od kafe, čaja, duvana i drugih stimulanata. Ja lično sam se odrekao svih stimulanata. Takođe, praktično ne jedem meso. Uvjeren sam da za sto godina kafa, čaj i duvan neće biti toliko primamljivi. Alkohol će se, ipak, i dalje koristiti, on nije stimulant već provjereni eliksir života.
Biće dovoljno žita i proizvoda od žita da se ishrani čitav svijet, uključujući i milione gladnih u Kini i Indiji. Naša planeta je prebogata, a tamo gdje nešto nedostane, azot dobijen iz vazduha će obnoviti tkivo Zemlje. Ja sam 1900. razvio proces za ovu namejnu. Kasnije, posijle četrnaest godina, pred ratnim potrebama, usavršili su ga njemački hemičari.

Ratovi protiv neznanja

Znatno prije kraja sljedećeg vijeka, sistematsko pošumljavanje i naučno upravljanje prirodnim resursima učiniće kraj sušama, šumskim požarima i poplavama. Univerzalna primjena vodene energije i njen prenos na velike razdaljine, omogućiće da svako domaćinstvo dođe do jeftine energije pa će prestati potreba za sagorevanjem tečnosti. Smanjenjem napora za goli opstanak, čovječanstvo će više biti usmjereno ka razvoju ideala nego materijalnih vrijednosti.

Danas i najcivilizovanije zemlje svijeta maksimum svojih prihoda troše na ratove, a minimum na obrazovanje. U 21. vijeku taj odnos će se izmijeniti. Postaće slavniji oni koji dobijaju bitke protiv neznanja nego oni koji umiru na bojnim poljima. Otkriće nove naučne istine privlačiće veću pažnju od diplomatskih događaja. Čak su i novine naših dana počele da prihvataju naučna otkrića ili novo filozofsko shvatanje kao i svaku drugu vijest. Novine 21. vijeka će još pisati o kriminalnim i političkim kontroverzama, ali će glavni naslovi na naslovnim stranama biti objave novih naučnih hipoteza.

Napredak će biti nemoguć ukoliko ljudi nastave sa divljačkom praksom međusobnog ubijanja. Od svog oca, erudite i upornog borca za mir, naslijedio sam duboku mržnju prema ratu. Kao i drugi pronalazači, neko vrijeme sam vjerovao da se ratovi mogu zaustaviti ukoliko se učine još razornijim. Ali, shvatio sam da je to pogrešno. Potcijenio sam čovjekov borilački instink, za koji će trebati više od jednog vijeka da bi sasvim izbledeo. Rat se ne može ukinuti tako što ćemo ga staviti van zakona. Nećemo ga sprečiti ako razoružamo najmoćnije. Ratovi će se spriječiti ne tako što ćemo oslabiti jake već tako što će svaki narod, slab ili jak, biti u stanju da sam sebe odbrani.

Otuda, svako sredstvo koje se koristi za odbranu može da služi i agresivnim namjerama. Time se obezvrijeđuju dobre namjere za ostvarenje mira. Ja sam, međutim, uspio da dođem do ideje kako da usavršim sredstva koja bi poslužila uglavnom za odbranu. Ako bi se prihvatila, to bi potpuno izmijenilo odnose među narodima. Time bi se svaka zemlja, velika ili mala, učinila sposobnom da pruži otpor neprijateljskim vojskama, avionima ili drugim sredstvima napada. Moj pronalazak zahteva izgradnju velikog generatora koji bi,kada se stavi u pogon, bio u stanju da uništi sve, od neprijateljske vojske do ratnih mašina, u krugu od oko 400 km. On bi, da tako kažem, predstavljao snažan zid i nepremostivu prepreku pred bilo kakvim oblikom agresije.

PROČITAJTE JOŠ: 

CIJELI SVIJET ZNA ZA NIKOLU TESLU: Malo tko zna za njegove sestre i kakve su ih sudbine snašle! 

10. jula 1856. godine u Smiljanu u Lici,  rođen je Nikola Tesla, jedan od najpoznatijih svjetskih pronalazača i naučnika. I dok se o njemu mnogo toga zna, životni putevi članova njegove porodice manje su poznati.

Teslini roditelji Milutin i Georgina su, osim njega, imali sina Daneta i kćerke Angelinu i Milicu - Milku, koje su bile starije od Nikole, i Maricu, najmlađe dijete u porodici. Dane je poginuo pri padu s konja kad je Nikola imao pet godina, a ovo je priča o tri sestre Nikole Tesle - Marici, Milki i Angelini i njihovim životnim putevima.

Milka Tesla

Najstarija sestra Milka se rodila u Senju neutvrđenog datuma. Najprije se udala za Voju (Vukašina) Glumičića koji je preminuo krajem 1892. godine. S njim je imala kćerku Ginu, a ostalo je zabilježeno i da im je brak bio veoma loš.Nakon Vukašinove smrti se preudala, što u njihovoj patrijarhalnoj porodici nije bilo lijepo primljeno.

Porodica Marice Tesla

Marica Tesla, udata Kosanović, imala je talenat za matematiku, navodno je govorila četiri svjetska jezika, a znala je desetine hiljada stihova iz svjetske književnosti. Bila je dopisnik nekoliko listova, čime je nastavila porodičnu tradiciju oca Milutina Tesle, koji je također bio horarni dopisnik iz Like nekoliko austrijskih, novosadskih i drugih novina. Sačuvana su pisma koje je bratu Nikoli slala iz Sušaka i Rijeke, gdje joj je suprug Nikola dobio parohiju, a u kojima ga je obavještavala o uspješnom školovanju svoje četvorice sinova. U ime brata Nikole prisustvovala je svečanoj akademiji, 28. maja 1936. godine na Kolarčevom univerzitetu u Beogradu povodom osamdesetog rođendana Nikole Tesle. Marica je umrla u osamdesetoj godini i sahranjena u Zagrebu 1938. godine.

Sava Kosanović, kao jedini nasljednik Tesle u SAD, odlučio je da se ostavština njegovog ujaka prenese u Beograd, nakon čega je osnovan Muzej Nikole Tesle, ustanove koja sada pripada svjetskoj kulturnoj baštini.

U svojim uspomenama Sava Kosanović je zapisao: "Kada sam 7. januara 1943. ujutro ušao u Teslinu sobu, s jednim bliskim prijateljem, Tesla je ležao mrtav. Još mršaviji i bljeđi malo zgrčen, sa zaleđenim sažaljivim izrazom, gotovo osmjehom na licu. Na velikom okruglom stolu stajala je jedna otvorena metalna kutija, kakvih je mnogo imao, s pismima i izvučenom slikom, posljednjom Teslinom, u grupi posjetilaca 1942. godine".

Treća Nikolina rođena sestra Angelina Tesla, udata Trbojević, bila je supruga prote Nikole Trbojevića. Vjenčali su se u Metku kod Gospića. Imali su petoro djece - Uroša, Petra, Nikolu, Maricu i Milicu. Svi su završili fakultete, a četvoro su postali doktori nauka.

Angelina je umrla u Kistanjama, u sjevernoj Dalmaciji, gdje je sa suprugom, penzionisanim protom, provela posljednje godine života kod kćerke Marice i njenog supruga, bogatog kistanjskog trgovca Nike Jankovića.

Nikola poznatiji u Americi i literaturi kao Nikolas Terbo pokazao je da, ne samo zbog imena, ima najviše talenta za tehniku od svih Teslinih rođaka. Završio je gimnaziju u Budimpešti i 1911. u tom gradu diplomirao na Tehničkom fakultetu.

Nikola koji je i likom podsjećao na ujaka, a u SAD je otišao tridesetak godina poslije Tesle. Taj matematičar i priznati pronalazač ostvario je u Americi i u Europi više od 120 patenata, najveći broj u automobilskoj industriji. Poslije rata bio je profesor praktične nastave na Lorens institutu za tehnologiju u Detroitu.

Prema navodima njegovog sina Vilijema Terboa, dvojica Nikola imali su nesporazum, jer je stariji Tesla bio bez financijskog pokrića za svoje pronalaske i nekoliko puta je potpuno bankrotirao. Terbo je investirao novac u neke ujakove projekte u vezi s automobilima, ali je Tesla to potrošio u druge svrhe.

(Novi.ba/Kurir.rs)