IZET JE MUSLIMAN, VOJNIK REPUBLIKE SRPSKE: Branio sam Karadžića u Hagu, Mladić mi je tražio da skinem kokardu!

Braća Izet i Himzo Golić jedina su dvojica muslimana, koji su, istočno od Sarajeva pa sve do Drine, bili pripadnici Vojske Republike Srpske. I obojica su borci prve kategorije, uz to i fakultetski obrazovani, pišu srbijanske Novosti.

Posebni su i po tome što su vjerovatno i jedina braća s dvije vjeroispovijesti, jer se Himzo prekrstio u Nebojšu.

Iako je, kao i njegov brat Nebojša, svjestan srpskih korijena, Izet nije mijenjao vjeru.

 - Nebojša je danas više u Istočnom Sarajevu nego u Rogatici, pa se nešto rijeđe viđamo - kaže Izet, koji danas ima registovanu auto-školu i, kako nam Rogatičani kažu, najbolje se razume u satelitske antene.

Prije i poslije minulog rata u BiH, Izet je bio zaposlen u rogatičkom "Tehnotransu", a onda je, baš kao što je sada Nebojša, dvije godine bio bez posla.

- Išao sam i dva puta u Hag, kao svjedok u odbrani Radovana Karadžića, ali me čudi da me nije zvao i Ratko Mladić, koji mi je održao "lekciju" o primjernom izgledu srpskog borca, jer sam na kapi imao kokardu - priča Izet.

- Kada sam mu rekao kako se zovem, naredio je da se obrijem i da na kapu stavim trobojku, kako mu ne bi "kvario vojsku". Upoznao sam ga i s bratom Himzom, također srpskim borcem, koji je bio obučen po mjeri generala Mladića.

Izo, kako ga sugrađani zovu, kaže da sada za brata ima i pravog Srbina i ponosi se njime.

- I on i ja priznajemo samo srpsku naciju. Bio sam i ostao Jugosloven i time isključujem svako poređenje s Bošnjacima - kaže Izet Golić.

Nebojša Golić je do prije dvije godine bio direktor Turističke organizacije Rogatice, ali sada je bez posla. Iz prvog braka ima kćerku koja studira u Kragujevcu, a zbog obaveza druge supruge, Srpkinje, koja radi u državnoj službi RS, više vremena provodi u Istočnom Sarajevu. Kaže da ne žali mnogo zbog načina na koji je ostao bez posla.

- Jesam ostao bez posla, ali imam zaposlenu suprugu. Mnogi moji saborci nemaju još ni dana radnog staža, a kamoli borački dodatak, pa trpe i žive - kaže za Novosti Nebojša.

- Zajedno se nadamo boljim danima, držeći se one narodne "strpljen - spašen". A kada smo već kod izreka, mudri ljudi su davno rekli da munje udaraju u vrhove gora, i da poslije slabe žetve, treba sijati. Neka služi zdravlje i sloga, a sve će drugo, samo po sebi doći, prije ili kasnije.

Nebojša je član Socijalističke partije i diplomirani je ekonomista, a bivši je radnik "Agro-kombinata" u Rogatici. Od 2006. do prije dvije godine rukovodio je TO Rogatica i na planu turizma, kažu upućeni, postigao nevjerovatne rezultate.

- Zahvaljujući njemu, ovdje su gotovo svake godine iz europskih zemalja stizali geolozi i drugi stručnjaci da istražuju pećine i spomenike kulturnog nasljeđa. Bio je 2012. godine protukandidat za načelnika Rogatice Tomislavu Puhalcu (SDS) i Miloradu Jagodiću (SNSD), koji ga je, kada je postao načelnik, smijenio uz pomoć skupštinske većine. Sramota je svih nas da Nebojša bude izbačen na ulicu, ali je to potvrda izreke da su Srbin i politika tko voda i vatra - kaže nam dobro obaviješteni radnik lokalne samouprave Zoran Janković.

Braću Golić Rogatičani hvale kao skromne i dobre ljude. Takvi su bili prije i za vrijeme rata, pa i danas.

- Takvu braću i komšije nećete sresti nigdje na svijetu. Em su obrazovani, em se stalno usavršavaju u struci, a u ljudskosti im premca nema - kaže za  Radivoje Planojević, ugostitelj iz Rogatice.

- Odrasli smo zajedno u selu Zakumo, nedaleko od Rogatice, a još kao djeca gotovo da nisu izlazili iz kuća vršnjaka Srba. Javno su se u ono predratno vrijeme ograđivali od politike Alije Izetbegovića, a kada je počeo rat u BiH, odbili su da u organiziranoj koloni, od Rogatice do Sarajeva, pođu s ostalim muslimanima iz Zakuma uz obrazloženje da potiču od srpskog naroda. Stupili su u moju četu i zajedno smo proveli cio rat, u dobru i zlu. I danas su česti gosti u mom restoranu.

- Prošle godine nam je, ovdje u Rogatici, umrla majka - priča Nebojša. - Cio život je provela u Zakumu, a u ratu je štitila komšije Srbe, koje smo oduvijek smatrali najrođenijim, jer su nam uvijek mnogo pomagali, posebno poslije prerane očeve smrti. Na moj prijedlog da postanem pravoslavac dala je blagoslov riječima: "Ti se sine ničega ne bojiš, pa neka su ti i Alah i Bog na pomoći". Tako sam, u proljeće 1994. godine, postao Nebojša.