NAJSTRAŠNIJE DJETINJSTVO IKADA: Kada čuju šta se dogodilo OVOJ DJEVOJČICI ljudi se IZBEZUME

 Bez sumnje, ove depresivne riječi širom svijeta izgovorilo je puno djece u slučajevima zlostavljanja koji se često prenose u medijima, a pitanje je koliko ih ima da nisu prijavljeni ili poznati policiji.

Prema globalnim podacima, čak petero djece dnevno umre u svijetu zbog direktnih posledica zlostavljanja.
 
Prije samo jednog vijeka, u svijetu nisu postojali zakoni koji bi štitili djecu od fizičkog zlostavljanja. Bolne kazne bile su deo tzv. vaspitnih metoda i samim tim jedini način rješavanja neposlušnosti, no one se često nisu svodile na "udaranje po guzi" već doslovno premlaćivanje. Roditelji su ih praktikovali slobodno, ne brinući se za to da bi i sami mogli biti kažnjeni.
 
Ipak, slučaj koji je promijenio sve, bio je onaj sa Meri Elen Vilson iz 1874. a njegovi šokantni detalji pokrenuli su stvaranje pravnih lekova koji će kasnije štititi djecu širom svijeta, piše Vintage news. 
 
Njena svjedočenja u sudnici Vrhovnog državnog suda u Njujorku promijenila su percepciju javnosti i istakla važnost angažovanja društva kao važne prevencije zlostavljanja.

Zlostavljanje koje je promijenilo sve

Mari Elen je rođena 1864. u siromašnoj porodici u New York. Kada je njen otac umro, majka je pokušavala da othrani kćerku radeći brojne poslove sve do trenutka kada je shvatila da više neće moći da je izdržava.
 
Djevojčica je dodijeljena domu za nezbrinutu djecu po imenu Meri Skor. Ovo je bilo samo privremeno rešenje jer kada je Meri Elen napunila dvije godine, završila je u Gradskom sirotištu. Gradsko sirotište je dodelilo starateljstvo Tomasu i Meri Mek Kormak.
 
Kako se poslije ispostavilo, par je dobio trajno starateljstvo zahvaljujući krivotvorenim dokumenatima. Sirotište je zahtijevalo godišnje izveštaje o stanju deteta, ali Mek Kormakovi su bili nemarni po tom pitanju.
 
Ubrzo nakon što su dobili starateljstvo, Tomas je preminuo, Meri se preudala, a zatim preselila u stan koji se nalazio u ulici 41. Vest, mesto gdje se svakodnevno odvijao horor za malu Meri i mjesto gdje se strašna priča napokon otkrila.
 
Komšije su prve posumnjale da se nešto neobično događa kao i da se staratelji ne odnose prema djetetu kako bi trebalo. Komšinica, gospođa Konoli, zatražila je pomoć od lokalne crkvene radnice i istaknute članice zajednice, Ete Angel Viler, da proveri stanje u porodici.
 
Eta i gospođa Konoli uspjele su da dobiju ključeve od stana u kome je bila zarobljena mala Meri tako što su prevarile domara. 

 
Užas nad užasima
 
Ono što su vidjele i što ih je dočekalo bilo je toliko grozno da su teško pronašle reči kojima bi to opisale.
 
 – Bila je neobično sitna, puno sitnija nego što bi dete njenih godina trebalo da bude. Izgledala je kao da ima 5, a ne 9 godina. Bila je u gomili posuđa sa stolicom ispod sebe, ribajući tiganje i činije kada smo ušle. Činija koju je dizala bila je valjda njene težine – ispričale su komšije.
 
U uglu prostorije je preteći stajao bič sa zaobljenim kožnim završetkom. Crveni ožiljci na rukama i nogama sirotog deteta, govorili su o tome da se bič često koristio.
 
– Najtužniji dio cijele priče bio je izraz njenog lica. Izraz koji je otkrivao jad i očaj, lice nevoljenog deteta koje u svom životu nije proživjelo ništa lijepo – svjedočila je Eta u sudnici.
 
Gospođa Viler je dodala kako je dijete bilo očigledno teško zlostavljano, neuhranjeno i  zanemareno. Žene su dete odmah požele da izvedu iz stana, ali Meri nije imala nijednu cipelu, iako je napolju bio zimski dan. Eta je otišla u policiju, ali tamo je ostala iznenađena nakon što su joj rekli da mora doneti dokaze zlostavljanja.
 
Očigledno, svjedoci Merinih ožiljaka i modrica nisu bili dovoljni. Eta je bila odlučna u namjeri da pomogne Meri Elen pa je zatražila pomoć od advokata Henrija Berga. On je uspio da nađe nove staratelje za Meri u toku suđenja njenim mučiteljima.

 
Svjedočenje koje ledi krv u žilama

Kad je sjela na klupu za svedoke, onako mršava i krhka, Meri Elen progovorila je tihim i tužnim dječjim glasom.

Njena starateljka gospođa MekKormak je dobila zatvorsku kaznu od jedne godine.
 
Priča je dobila sretan završetak, jer je upravo komšinica Eta Viler postala Merina nova starateljka. Ona se se trudila da joj nadoknaditi svu ljubav i dobrotu koju je ranije trebala dobijati.
 
Iste godine, promenjen je zakon, a osnovano je i Društvo za zaštitu djece od nasilja, po čemu je sudska presuda postala revolucionarna prekretnica.
 
Što se Meri tiče, ona se potpuno oporavila i živjela je dug i ispunjen život. Udala se i imala svoju djecu, a i usvojila je jednu devojčicu iz doma. Umrla je 1956. u 92 godini života.

(dnevno.rs) 

TRAGIČNA SUDBINA JUGOSLOVENSKE PJEVAČICE: Majka joj je umrla poslije porođaja, brat joj je poginuo, a onda je saznala da boluje od raka!

Slavna pjevačica Tereza Kesovija ima bogatu karijeru dugu preko 50 godina, hitobe, popularnost, ali i mnogo boli u svom srcu. 

Njen život počeo je tragedijom. 

Naime, njena majka je preminula manje od mjesec dana nakon što ju je rodila, a Tereza nikada nije saznala tačan uzrok majčine smrti.

"Ta priča strašna je stigma koja je ostala na mom srcu. Nisam još napunila mesec dana života kada je moja majka umrla posle porođaja. U Dubrovniku 1938. godine nije bilo efikasnih lijekova protiv sepse i trovanja pa me je porodična tragedija zadesila a da nisam još bila svjesna sopstvenog života. Nikada kasnije nisam saznala šta se zapravo dogodilo sa mojom majkom u porodilištu. Koja bolest je uzrokovala njenu smrt", ispričala je svojevremeno za hrvatske medije.
 
Godinu dana nakon smrti Terezine majke, njen otac oženio se mladom udovicom Jelom, koju život nije mazio. Jela je bila 10 godina starija od njenog oca, i nije mogla da ima djece, pa je Terezi i njenom starijem bratu pružila bezgraničnu ljubav.

Pjevačica je često isticala da su je i ona i njen brat Pero zvali i smatrali svojom majkom, kao i da detinjstvo pamti kao najbezbrižniji period života.
 
Tokom studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upoznala je svog prvog muža, Miru Ungara, s kojim je dobila sina Alana.
 
Nakon razvoda od prvog supruga, Tereza se udala za hrvatskog vaterpolistu Ronalda Lopatnija, sa kojim je imala veoma buran brak. 
 
Još jedna velika tragedija koja je obilježila je njen život dogodila se 1974. godine, kada je dok je snimala spot u Njemačkoj saznala da joj je brat poginuo u saobraćajnoj nesreći. Ubrzo nakon toga ostala je i bez žene koju je smatrala svojom majkom, jer je i njihova maćeha Jela preminula.
 
Za Terezu ovde nije bio kraj nesrećama. Saznala je da boluje od raka, nakon čega joj je odstranjen bubreg i dva tumora u uhu, a morala je da operiše i glasne žice. 2010. godine čuvena pjevačica objavila je autobiografiju u kojoj je opisala najteže trenutke svog života.

TEREZA KESOVIJA: Kraj jedne duge i bogate karijere

Popularna pevačica Tereza Kesovija (77) je odlučila, kako javljaju mediji u regionu, da poslije 55 godina završi svoju dugu karijeru. 

Tereza se, navodno, odlučila na ovaj korak prije svega zato što, u posljednje vrijeme, sve slabije čuje.

– Neću ni od koga da se opraštam. To je tužno, a ja nisam tužna osoba – izjavila je Kesovija za hrvatski RTL.

Odlasku sa scene će, međutim, prethoditi još jedan album i turneja po Hrvatskoj.

Kesovija, koja i dan danas mladoliko izgleda, godinama je nizala evergrin hitove poput “Prijatelji stari, gdje ste”, “Sviraj mi, sviraj”, “Stare ljubavi” …

Izvor: telegraf.rs