Majka mi je NAMJERNO UPROPASTILA ŽIVOT: Tek kada je umrla, saznala sam koje mi je UŽASNE STVARI RADILA

Kretala sam na drugu godinu fakulteta i bila van sreće od sebe što ću se uskoro osamostaliti. Bila je to 2001. godina, ja sam bila 19-godišnjakinja prepuna snova o svom stanu u kome ću živeti sa svoje dve mačke. Ni slutila nisam šta ću uskoro saznati.

Ovako započinje svoju priču Akston Bec Hamilton. I uskoro je počela da se useljava u svoj stan, a onda su joj se javili iz elektrodistribucije uz riječi da će morati da uveća depozit jer ima strašno loš kreditni rejting.

- Kao osoba koja nikada nije pozajmljivala novac niti ulazila u kredite, pretpostavila sam da zbog toga i imam loš rejting, i to prihvatila kao formalnost. Ipak, zatražila sam im kopiju svog kreditnog rejtinga, čisto iz radoznalosti - priča Ekston (35).

Međutim, šest sedmica kasnije, na adresu joj je stigla pozamašna koverta. Bio je to njen kreditni rejting na desetak strana, a njen skor bio je 380.

- Budući da nam u školi testove ocjenjuju na osnovu postotaka, i 100 odsto je savršeno, naivna kakva jesam pomislila sam da je ovo savršen skor. A onda sam pogledala pažljivije i uočila na stotine kreditnih kartica i na stotine stavki sa dugovima. U tom trenutku je samo dva odsto ljudi u Americi imalo lošiji kreditni skor od mene, a imala sam svega 19 godina - očajna je ova žena.

Naravno, postavilo se pitanje kako je to moguće kada je ona do tog trenutka živjela u roditeljskoj kući i nikada nije uzimala kredit. S druge strane, papiri su govorili da je sa uzimanjem kredita počela još 1993. godine. Plakala je od bijesa i muke, jer je postala svjesna da sa tako lošim rejtingom nikada neće moći da ima ništa na svoje ime. A onda je klupko počelo da se odmotava.

Akston je odrastala kao jedinica u gradiću u Indijani. Živeli su pomalo izolovano - tata je vodio lokalnu radnjicu, a mama Pamela bila je računovođa. Deset godina prije nego što je Ekston zatražila izveštaj, njenim roditeljima ukraden je identitet. A sada taj kradljivac može da operiše i u njeno ime. I zato je odmah pozvala majku da joj kaže o čemu se radi.

- Bila sam van sebe. Nikada neću moći da imam svoja kola, kuću, bilo šta. Ali ona je bila potpuno smirena. Rekla mi je da ću morati da se pomirim sa tim - priča Ekston. Ipak, nije se pomirila već je stvar prijavila policiji gde je dobila odgovor da ne mogu da joj pomognu.

Onda je došla 2013. godina. Eskton je završavala doktorat, a usledilo je još dugova jer se njena mama razbolela od raka i imala još samo nekoliko mjeseci života.

- Tata me je pozvao i rekao mi da mama neće još dugo. Odmah sam se stvorila kući. U to vrijeme bila sam vjerena i jako sam željela da me majka vidi u venčanici. I zato smo se suprug i ja vjenčali u bolnici -priča Ekston. I samo 36 nakon svadbe, Pamela je preminula. Imala je 66 godina.

Uslijedio je mučan posao koji porodica obavlja posle sahrane - razvrstavanje stvari pokojnika. I što su više Ekston i njen otac ulazili dublje u papire, sve je počelo da biva jasnije.

- Tata me je pozvao i rekao mi da razvrstava mamine stvari i da je van sebe od ljutnje na mene. Rekao mi je da vidi da sam 2001. godine uzela kreditnu karticu. "Govorio sam ti sto puta da se ne igraš sa tim stvarima" - urlao je u slušalicu.

- Rekla sam mu da to mora da je delo čovjeka koji nam je i ukrao identitet. On je i dalje insistirao da sam ja uzela karticu, jer su sva dokumenta tu, uključujući i moj izvod iz matične knjige. Tada mi je krv proključala jer sam imala P.O. poštansko sanduče kome je, osim mene, samo moja majka imala pristup - priča Ekston.

Usledilo je još kopanja da bi se ispostavilo da sve dugove u njeno ime nije napravio "kradljivac identiteta", već njena rođena majka. Sve u svemu, dug je bio oko 500.000 dolara. Proverila je majčin fejsbuk i na njemu pronašla još dokaza o dvostrukom životu koji je vodila.

- Mama nikada nije išla na skupa putovanja, nije je interesovao nakit. Vozila je stara kola. Ipak, imala je više imena, uključujući i njeno devojačko, Pem Eliot. Na fejsbuku sam vidjela da ima kuću, kamion i brod u Ohaju. Ona jeste često bila kući, ali često je i putovala kao frilens računovođa - priča Ekston koja je onda rešila da ode i na proslavu mature njene pokojne majke koja se održavala u Ohaju. Tamo je saznala da niko od Pamelinih "prijatelja" pojma nema da je ona ikad postojala.

- Ona je imala više života. Koristila je više imena, više socijalnih brojeva. Ima ljudi koji znaju moju mamu, ali pod sasvim drugim imenom. I dalje pokušavam da saznam koja je sve imena koristila - kaže Ekston.

Ona danas, kaže, ima sasvim prosečan kreditni rejting u odnosu na svoje vršnjake. Ali njen otac je potpuno skrhan.

- Uspjela sam da podignem svoj kreditni skor, ali mi je za to trebalo 16 godina. Sada mi je drago što je mama umrla, uopšte je ne žalim. Otac je očajan jer je proveo 46 godina sa osobom koju ne poznaje. Sada znamo da je bila manipulator prve klase. Ja sam joj govorila sve korake koje preduzimam da bih našla kradljivca identiteta, a ona je te informacije koristila protiv mene - kaže Ekston. A posljednju želju svoje majke, da njen pepeo ostane kod nje, ispunila je, kako kaže, da bi mogla da je psuje svaki put kada naiđe na neki novi dokaz njene manipulacije.

PROČITAJTE JOŠ: 

DANAS JE DAN ODLUKE: Srpska glumica koja je satarom ubila majku i baku DANAS ĆE DOBITI SVOJU KAZNU! 

Suđenje glumici Teodori Viktorović (41), koja se tereti da je u martu 2015. godine satarom ubila majku i baku u zajedničkom stanu na Vračaru, završeno je prošle nedjelje u Višem sudu u Beogradu, a danas se očekuje prvostepena presuda.

Jedno od najbrutalnijih ubistava koja su se posljednjih godina dogodila u Beogradu, poslije 31 mjeseca dobiće svoj pravosudni epilog. Ovo su događaji koji su obilježili istragu i sudski pretres.

Hapšenje: Šok u Mileševskoj ulici

Jutro tog 2. marta 2015. u Mileševskoj ulici na Vračaru zateklo je stanare zgrade u potpunom šoku. Mnogi od njih zastali su u parku preko puta kako bi u nevjerici posmatrali policiju koja je pristizala da obavi uviđaj u stanu Viktorovića. Novinarima su redom potvrđivali da je u porodici bilo sukoba, ali niko nije mogao da vjeruje će se dogoditi ovakva tragedija.

Posljednji šok uslijedio je kada je policija iz stana u lisicama izvela i Teodorinog muža Borislava Stamanekova. Stamenkov je, ipak, pušten nakon što je dokazano da nije učestvovao u ubistvu.

Dokazi: Ubistvo dokazano van sumnje

Prvi rezultati policijske istrage pokazali su da je Teodora satarom ubila na spavanju majku Ljiljanu (61) i Ivanku Đukić (90). Nakon svađe sa majkom - koju je nehotice probudila dok je spremala hranu za bebu - dohvatila je oružje i njime zadala više udaraca najpre majci, a potom i baki koja se nalazila u susednoj sobi i nije učestvovala u svađi. Dokazi forenzičkog veštačenja (DNK i otisci sa satare i odjeće) izvedeni su i na suđenju i potvrđeni van svake sumnje.

Suđenje bi bilo i kraće da je Teodora ostala pri izjavi datoj u istrazi, kada je policiji i tužiocu priznala zločin. Međutim, na suđenju je tako nešto ogorčeno negirala, govoreći da se ne sjeća samog trenutka ubistva (zbog crnih rupa u pamćenju), te da je priznanje dala jer je vjerovala da pred tužiocem mora da potvrdi navode krivične prijave koji su je teretili za ubistvo.

Vještačenja: Koliki je bio stepen Teodorine neuračunljivosti

U sudnici su se, međutim, koplja tužilaštva i odbrane ponajviše lomila oko pitanja Teodorine uračunljivosti. Pred sudom su izvedeni dokazi u kojima je predočeno da je Teodora bila zavisna od narkotika, te da se nekoliko puta bezuspješno liječila. Ipak, vještaci su utvrdili da je alkoholočar (i u trenutku izvršenja ubistva imala je alkohola i medikamenata u krvi).

Šta su rekli supervještaci?

Sudsko-psihijatrijski odbor Medicinskog fakulteta utvrdio je da je glumica dvostruko ubistvo počinila u "afektnom stanju" i da je bila "bitno smanjene uračunljivosti" zbog čega je preporučeno izricanje mjere bezbjednosti - liječenje od alkoholizma!

Vještaci: Teodora ima TRI POREMEĆAJA

Najviše nedoumica bilo je oko stepena njene neuračunljivosti u trenutku ubistva. Najprije su urađena dva psihološka vještačenja, koja su bila međusobno suprotstavljena, pa je bilo nužno uraditi konačno, supervještačenje. Ono je pokazalo da je Teodora bila "bitno smanjeno uračunljiva", a preporučeno joj je i liječenje od alkoholizma.

Završna riječ: "Tražimo 40 godina" i "To je moj krst"

Prethodne nedjelje glavni pretres je konačno okončan. Tužilaštvo je, iznoseći sve dokaze koji su konstatovani tokom postupka, zatražilo od suda da Teodoru osudi na maksimalnih 40 godina zatvora zbog počinjenog djela. Postupajuća zamenica tužioca konstatovala je da je okrivljena sama priznala krivicu na saslušanju nakon hapšenja, a da je scenario ubistva potvrđen i svim obavljenim vještačenjima. Ubistvo se, prema tužilaštvu, desilo u iznenadnom napadu, poslije beznačajnog konflikta glumice sa majkom, i izazvalo je zgražavanje javnosti.

Advokat odbrane je na početku svoj završne riječi rekao da “svi oni koje volimo mogu od našeg života napraviti pakao”, te da se to desilo i Teodori. On je ukazao na to da je Anders Brejvik, Norvežanin koji je ubio 70 ljudi u masovnoj pucnjavi, osuđen na 21 godinu zatvora, te da njegova klijentkinja ne bi smjela da bude izjednačena sa njim. Advokat je rekao da bi glumica trebalo da bude osuđena zbog ubistva na mah, za koje su zaprećene daleko manje kazne.

Sama okrivljena je, kroz suze, ponovo iskazala kajanje zbog ubistva majke i bake.

- Izvinjavam se svima koje sam povrijedila, ali na kraju ću ipak ja najviše patiti. To je moj krst koji ću nositi. Bjesna sam na sebe, samo želim da što pre budem sa mužem i djecom - rekla je Teodora Viktorović.

Kazna: Od 10 do 40 godina, može i do osam, ili - liječenje

Teodora Viktorović se načelno tereti za teško ubistvo za koje je zaprećena kazna od 10 do 40 godina zatvora. Zamjenica Višeg tužioca ostala je pri navodima optužnice u završnoj riječi, zatraživši maksimalnu kaznu. Veliko je pitanje koliko je ta kazna realna, s obzirom na supervještačenje koje je pokazalo bitno smanjenu uračunljivost okrivljene.

Imajući to u vidu, ubici se kazna može ublažiti, ako se potvrdi da mu je sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena uslijed nekog stanja. No, ako Krivični zakon predviđa da ako je osoba samu sebe dovela u stanje bitno smanjene uračunljivosti (konzumiranje alkohola, recimo), to onda ne može biti olakšavajuća okolnost.

Odbrana, koja ne negira zločin, predlaže da se Teodora osudi zbog ubistva na mah, koje predviđa značajno niže kazne: od jedne do osam godina zatvora. Da bi se to dogodilo, sudija mora da prihvati tezu da je Teodora "bez svoje krivice dovedena u jaku razdraženost napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane ubijenog (član 115. Krivičnog zakona).

Na kraju, supervještaci predlažu da Teodori bude izrečena mjera liječenja od alkoholizma. Nisu rijetki slučajevi da se pojedine ubice oslobađaju i upućuju samo na liječenje (što znači da kaznu praktično izdržavaju u psihijatrijskoj ustanovi), ali te mjere se mogu izreći kao prilog robiji.

(Blic.rs)