Svi uhapšeni u akciji Agrokor izlaze na slobodu, Ivici Todoriću određen istražni zatvor

Ročište na kojemu se odlučivalo o istražnom zatvoru za osumnjičene u akciji Agrokor počelo je točno u podne. Trajalo je punih sedam sati, a zatim je sud donio odluku o zahtjevu DORH-a.

Kako je izvijestio odvjetnik Anto Nobilo, svi uhapšeni u akciji Agrokor izlaze na slobodu te za njih nije zatražen istražni zatvor. Jedina osoba za koju je (u odsutnosti) određen istražni zatvor je Ivica Todorić.

Ljubo Pavasović Visković također je izjavio kako je odlučeno da će svi uhićeni menadžeri Agrokora na slobodu, dok je jednomjesečni istražni zatvor određen za Ivicu Todorića. Ako se ne pojavi u Hrvatskoj u roku od tri dana, za njime će biti raspisana tjeralica.

"Ako se Ivica Todorić pojavi u Hrvatskoj, on će završiti u Remetincu, a s obzirom na ovu odluku sada će se moći raspisati i međunarodna tjeralica za njim", rekao je.

Uz Todorića i sinove, koji nisu u Hrvatskoj, u slučaju Agrokor su osumnjičeni i u ponedjeljak uhićeni Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić. Svi su bili članovi uprave ili nadzornog odbora u Agrokoru, dok su Discordia i Hrstić zaposlenici revizorske kuće Baker Tilly koja je radila revizorska izvješća za Agrokor.

PROČITAJTE JOŠ

O OVOME SU MEDIJI ŠUTJELI: Sve afere Ivice Todorića!

 

Aktuelna tema u susjednoj nam Hrvatskoj je svakako Ivica Todorić i Agrokor. O nejmu piše hrvatski portal Index i otkriva sve afere o kojima su mediji godinama šutjeli..

"Nema me ni u jednoj aferi. Zašto se nikad ne zapitaju: stalno se nešto događa, a Todorića nema nigdje?!" poznata je rečenica Ivice Todorića koja je objavljena u Večernjem listu prije sedam godina u sklopu feljtona koji je šefa Agrokora prikazao kao čovjeka kojeg vodi "san i vizija" da Hrvati žive bolje.

No, Todorićeva tvrdnja da je jedini čist u korupcijskoj kaljuži Hrvatske, živjela je jedino u njemu sklonim medijima. Todorić je godinama financirajući medije starao vlastiti kult ličnosti prema kojem je sve ono što je stekao zaradio zahvaljujući upornom radu, marljivosti, okupljanjem mreže sposobnih ljudi oko sebe te odricanju.

Todorić zapošljava više desetaka tisuća ljudi, bio je omiljeni argument onih koji su godinama branili i štitili Todorića. Uz onaj argument o uspješnosti. No, koliko je to bilo afera u kojim Todorić nije bio spomenut? Gotovo sve. 

 

Prijava i suđenje još 1992. godine

Prve prave afere pojavile su se u vrijeme ratnih zbivanja 1992. godine, a propitivao se način na koji je Todorić uključen u proces privatizacije bivših društvenih tvrtki. Tada se problematizirala privatizacija zadarske Sojare i Agroprerade iz Ivanić Grada. Isto tako propitivao se način kako Agrokor trguje strateški bitnim robama, pšenicom, kukuruzom i naftom iz rezervi te osigurava povoljne kredite.

Todorić je već tada imao nevjerojatnu naklonost Agencije za restrukturiranje iz koje će nastati zloglasni Hrvatski fond za privatizaciju, što je bio jasan znak da Todorić ima naklonost državnog vrha na čelu s Franjom Tuđmanom.

Saša Paparella u svojoj knjizi "Gazda" sjetit će se i afere kada je Zagrebačka banka Franje Lukovića dala povoljni kredit Agrokoru, a koji se nenamjenski trošio. Spominjala se u tom kontekstu i prijava HNB-a. No, bilo je to ratno vrijeme pa nitko nije obraćao posebnu pozornost, a nitko ne zna kako je na sudu završio slučaj nenamjenskog trošenja kredita Agrokora za otkup pšenice iz Robnih rezervi 1991. godine. Financijska policija utvrdila je da je Todorić dobio novac i prije nego što ga je odobrio kreditni odbor.

 

"Šteta da nema više Todorića" 

Tada se Todorić izvukao prvi put. I uz pomoć najviših instanci države. Štoviše, neki od javnih aktera i novinara u tome nisu vidjeli ništa negativno. Dapače!

"Kad je Franjo Tuđman svojedobno iznio u javnosti odavno odioznu ideju o 200 hrvatskih obitelji, malo je vjerojatno da je ciljao na Ivicu Todorića. Danas je jedan od hrvatskih problema to što je takvih poput Todorića jednostavno – premalo, a nema ni mnogo prostora da ih bude više", pisao je o Todoriću Ivan Hrstić, tada novinar Večernjeg lista, a danas novinar N1 Televizije. Te 2005. godine pisao je pohvalni članak o Todoriću, komentirajući da je proglašen za menadžera godine.

Hrstićev stav bio je stav svih onih koji su, u ime nekakvog višeg cilja, bili spremni zažmiriti na sve Todorićeve nepodopštine. Predvodnik gradnje kulta ličnosti bio je Jutarnji list, no niti malo nisu zaostajale privatne i javne televizije. No, Todorićeve nepodopštine godinama su se samo povećavale do konačnog sloma.   

 

Pšenična afera

Prva prava velika afera koja se vezala uz Todorićevo ime bila je Pšenična afera. Hrvatska je 1996. godine morala tada hitno uvesti brašno po vrlo visokoj cijeni jer je Robno povjerenstvo dozvolilo izvoz pšenice koja je bila namijenjena domaćim potrebama.

Tom aferom bavilo se posebno saborsko povjerenstvo koje je, nakon pet mjeseci rada i nakon iskaza 20 svjedoka, utvrdilo štetu od 50 milijuna kuna te najavilo podizanje kaznenih prijava, ali od toga na kraju nije bilo ništa. Utvrdili su da se lažno napuhavalo stanje zaliha žita koje se bez javnog natječaja prodavalo po povoljnim cijenama privatnim tvrtkama. Prije svega, Agrokoru Ivice Todorića.

 

Petnaeset godina kasnije pitali smo se tko je ukrao žito

Ta pšenica iz zaliha skupo je preprodavana na stranim tržištima. Samo je Agrokor izvezao više od 130 tisuća tona žita koje su prodane za skoro 20 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Povjerenstvo nije utvrdilo krimen Todorića. Danas nedostaje osamdeset posto dokumentacije o tome slučaju, iako je morala biti sačuvana u saborskoj arhivi.

Petnaest godina kasnije Todorić će se u opet naći u poslovima sa pšenicom, odnosno žitom iz Robnih zaliha, što će pobuditi interes policije i DORH-a.

Riječ je o nestalom žitu iz Đakovštine, za što je vlada na kraju morala dati 18 tisuća tona iz robnih rezervi kako bi se odštetili pokradeni seljaci. Najveći dio završio je u trgovinama Agrokora, a Todorić je u ovom slučaju oslobođen sumnje jer, kako su objasnili u policiji, "u Agrokoru nisu znali da kupuju ukradeno".

 

Preuzimanje Tiska i preuzimanje javnog prostora

Slučaj ukradenog žita otkrio je Index, a u to vrijeme ni jedan od medija nije htio izvještavati o tom slučaju i upletenosti Todorića. Todorić je tada bio zabranjena tema, a jedino se o njemu smjelo pisati pozitivno.

Osim novca iz oglasa, Todorić je medije dodatno pritisnuo kupovinom Tiska 2007. godine. Ta je tvrtka bila domaći monopolist u novinskoj distribuciji. Početak preuzimanja Tiska bio je vezan uz slučaj kupovine Slobodne Dalmacije od strane Ninoslava Pavića, što i danas, deset godina kasnije, izaziva pažnju DORH-a koji od tada do danas - radi izvide.

Pavić je po odluci AZTN-a morao izaći iz Tiska pa je njegov udio preuzeo Todorić. Otkupom dionica Styrije postao je većinski vlasnik, a tada preuzima i Slobodna Dalmacija Trgovinu i riječke iNovine. Posebna marketinška agencija bila je osnovana kako bi se reklamama i marketingom ovladalo i onim rijetkim medijima kojima bi palo na pamet pisati loše o Todoriću. Index nikada na to nije pristao.

 

Jeste li znali da je Todorić začetnik afere Kamensko? 

Kada smo već kod zajedničkih poslova Pavića i Todorića, svakako treba spomenuti i aferu Kamensko, još jednu od afera u kojoj se nije smjelo spominjati imena.

Trinaest ključnih svjedoka u istrazi oko pljačke Kamenskog, kao organizatora uništavanja i pljačke Kamenskog, označilo je bivšeg direktora te tvrtke Antuna Crlenjka, a što je ostvareno uz neospornu pomoć tvrtke Com.com Ninoslava Pavića te tvrtke Agrokor vlasnika Ivice Todorića, kao i tvrtke Vilinske poljane Davora Vlajčevića. Početni kapital krenuo je od Todorića i akvizicije tvrtke mStart.

Uostalom, o vezama Todorića, Pavića i Miroslava Kutle, Index je godinama detaljno pisao.

No, vratimo se na Todorićeve akvizicije.

 

Državna revizija puna Todorićevih afera

Nalaz Državne revizije iz 2003. o privatizaciji Unikonzuma devedesetih godina, koji će postati danas poznati Konzum, nije pretjerano uznemirio Todorića. Već tada bio je "prevelik da padne".

"Postupak pretvorbe društvenog poduzeća Unikonzum, Zagreb, nije obavljen u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća", stajalo je u nalazu revizije. Naime, Konzum je bilo društveno poduzeće koje je kasnije, udruženo s još nekoliko tvrtki, postalo Unikonzum, kojeg je Todorić devedesetih privatizirao uz pomoć tadašnjeg direktora Joze Petrovića. Radnici su se kasnije žalili da ih je prevarila ključna sindikalistica koja je kasnije skupa s direktorom prešla u Agrokor.

Fond za privatizaciju i Hrvatsko mirovinsko društvo proveli su niz odluka mimo zakona, a o nekima je progovorila i Državna revizija. Izbjegnuta je javna ponuda koja je bila nužna prilikom kasnijih dokupa dionica, što je bilo i ostalo - protuzakonito.

 

Čista voda Jamnica zagađena aferom 

Ni preuzimanje Jamnice nije prošlo sasvim čisto. Naime, i dalje se spominje istraga Državnog odvjetništva, pokrenuta nakon što su državni revizori otkrili nepravilnosti u slučaju Jaska vina jer se navodno pogodovalo Jamnici kreditom Zagrebačke banke od 2,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.

Tim kreditom kupljene su dionice koje su osigurane založnim pravom nad nekretninama same Jaske, što je protivno Zakonu o privatizaciji.

 

Preko Nevenke Tuđman do Leda 

Među članovima koncerna Agrokor tu je i Ledo kojeg preuzima 1994. godine. Zanimljivo je kako se tada kupovina Leda povezivala s obitelji tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana. Naime, Nevenka Tuđman bila je kooperantica Agrokoru s tvornicom korneta za potrebe Leda, kojeg je Todorić priključio Agrokoru i to, navodno, po nekoliko puta nižoj cijeni od jednog stranog ponuđača.

Ni ostale akvizicije Agrokora nisu bile bez afera. Dosta se pisalo o Belju i Hanfi, no još prije bilo je spornih stvari. Naime, evidencija vlade otkrila je kako je u studenom 2005. godine premijer Ivo Sanader otpisao Belju dug u visini od 224 milijuna kuna! Dug je otpisan samo osam mjeseci nakon što ga je kupio Ivica Todorić.

 

Zbog Belja se morao pisati novi zakon 

Problem nastaje i nekoliko godina kasnije kada Todorić dokapitalizira Belje. Prema Zakonu o preuzimanju dioničkih društava iz 2002. godine, svako povećanje od pet posto unutar 18 mjeseci od provedenog preuzimanja značilo je i objavu nove ponude za preuzimanje. Agrokor je 12. rujna 2007. povećao temeljni kapital Belja za 2,7 milijuna dionica, nakon što je prije toga proveo preuzimanje.

Agrokor je morao objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva, ali to nije napravio. Agrokor je prema rješenju Hanfe morao u roku od 60 dana objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva Belje, odnosno za preuzimanje 32 posto dionica na burzi, što je tada stajalo 790 milijuna kuna. Na kraju je Todorića spasio ministar financija Slavko Linić, koji je prvo smijenio tadašnjeg šefa Hanfe Antu Samodola.

 

Sanader je masovno otpisivao dugove Todorićevih tvrtki 

Vlada Ive Sanadera posebno je pratila Todorićeve akvizicije otpisujući dugove. Piku Vinkovci i Piku Vrbovec oprošten je dug prema državi u visini od 72 milijuna kuna, koliko su iznosila potraživanja. Vupiku je u svibnju 2010. godine oprošteno čak 105,4 milijuna kuna, dok je dug od 26 milijuna kuna reprogramiran na tri godine. Todorić je kupio Vupik u studenom 2009. godine za 30 milijuna kuna.

Pisalo se dosta o tome da je Agrokor od švicarskog osiguravajućeg društva Basler osiguranje preuzeo zagrebačku Polikliniku Nemetova, najstariju hrvatsku privatnu zdravstvenu ustanovu. Tada je Todorić za šefa Poliklinike postavio Davorina Speveca, supruga šefice Agencije za tržišno natjecanje.

Naime, ta Agencija daje ocjene o tržišnoj koncentraciji, a gotovo sve njihove odluke išle su u korist Todorića.

 

Pad kuće Rohatinski

No Todorić je uvijek znao zbrinuti svoje ljude. Primjer je svakako Željko Rohatinski ultrapopularni bivši šef Hrvatske narodne banke. Todorić je otkupio gubitašku tvrtku njegove supruge, u čijem je portfelju jedina prava vrijednost bila kuća obitelji Rohatinski. Na kraju kreativne transakcije Todorić je pokrio njihove dugove, a Rohatinski ponovno dobio kuću.

Tvrtka Romah završila je poslovnu 2011. godinu s rekordnim gubitkom od 1,4 milijuna kuna, prodana je tvrtki Agrokor Ivice Todorića za malo više od dva milijuna kuna.

"Agrokor je platio normalnu tržišnu cijenu za tvrtku, oko dva milijuna kuna, što naravno uključuje i imovinu tvrtke, dakle i kuću. Od tog novca od prodaje tvrtke, moja je supruga ponovno otkupila kuću kao fizička osoba i kuća je sada u njenom vlasništvu kao fizičke osobe", rekao je svojedobno Rohatinski objašnjavajući aferu Romah.

 

Todorići ne plaćaju na vrijeme svoje dugove 

No cijeli je niz Todorićevih afera, a koje su prvenstveno vezane za privremene stanovnike Banskih dvora, odnosno za prošle vlade. Osim otpisa dugova, za Todorića se dugo govorilo da je generator nelikvidnosti zbog vlastite kulture neplaćanja.

Govorilo se o nevjerojatnim subvencijama i pomoći države za poljoprivredu dok je s druge strane bio jedan od najvećih uvoznika. Seljaci su se godinama borili protiv Todorića koji ih je zbog svoje monopolske pozicije ucjenjivao.

S vrha vlasti govorili su kako je Todorić unaprijedio cijelu poljoprivredu zemlju, no to je značilo da jedino Todorić diktira ne samo cijenu otkupa proizvoda, nego i vrijeme kada će to platiti.

 

Kako je došao do Kulmerovih dvora 

Na kraju dolazimo i do Todorićeve kuće. Kulmerovi dvori. Osim poznate priče o prenamjeni hotela u privatnu rezidenciju, što ima zahvaliti prije svega Milanu Bandiću, a nakon toga i Zoranu Milanoviću koji se kao premijer nije htio u to miješati, sporno je kako je dvorac od Agrokorove imovine, točnije hotela u nastajanju, postao privatna Todorićeva rezidencija.

Todorić je navodno od vlastitog Agrokora kupio rezidenciju za gotovo trideset milijuna eura, no istražujući ovu priču, otkrili smo niz nelogičnosti. Od onih u datumima, jer 2005. godine, kada je obavljena transakcija, Grad Zagreb, Milan Bandić i sam Todorić upirali su se na zadnje prste kako bi dokazali da će se tamo graditi Agrokorov hotel, i to prema postojećem Prostornom planu.

Nelogičnosti idu sve do "sitnice" da je upravo te godine, kada su se dizali krediti za Kulmer, podignut i onaj "veliki kredit" od EBRD-a u visini od vrtoglavih 475 milijuna eura, za koliko je Todorić založio Agrokor, Jamnicu, Konzum, Ledo i Zvijezdu.

 

Lako za prenamjenu dvorca, bitan je tok novca

Na kraju, ne manje važna je i činjenica da bi, prema bankarskim zakonima za hipoteku od kojih 50-ak milijuna eura, nekretnina morala vrijediti više nego dvostruko od tog iznosa. Tko je procijenio da Kulmerovi dvori vrijede više od stotinu milijuna eura, nije nam poznato.

Početkom stoljeća od ZANE (Zagrebačke nekretnine) kompleks je kupila mala tvrtka, Sintagma d.o.o., koja je imala samo jednog zaposlenog, odnosno direktoricu Maju Manolu i bila je registrirana za "posredovanje u trgovini raznovrsnim proizvodima". Sintagma je krajem 2000. godine pripojena Agrokoru, a tada i Todorićev koncern slijedom stvari dobiva i Kulmerove dvore.

Tri godine nakon toga slijedi i početak akcije useljavanja Todorićevih u podsljemensku zonu gdje je lociran dvorac. Te 2003. godine Agrokor je dobio suglasnost konzervatora i dozvole Grada Zagreba za obnovu povijesne građevine, uz uvjet da u rezidenciji bude i javni objekt. Agrokor se odlučio za hotel, a obnova zdanja trajala je oko tri godine i stajala manje od tri milijuna eura.

Prema dokumentaciji do koje je došao Index, odnosno Ugovoru o prodaji nekretnina, kojeg smo i ekskluzivno objavili prije sedam godina, Ivica Todorić kupio je od Agrokora 19. prosinca 2005. godine Kulmerove dvore za 29,8 milijuna eura. Bandićev ured za prostorno planiranje posjetio je Todorića godinu dana kasnije, 2006. godine, i utvrdio prigodom tehničkog pregleda da je sve napravljeno u skladu s dokumentacijom te da hotel čak ima recepciju.

Pad Agrokora i pad Todorića 

Međutim, hotel nikada nije otvorio vrata, a Agrokor (ne Todorić) je tvrdio je da i dalje traži kategorizaciju od Ministarstva turizma. Naravno, cijela priča okončana je 17. prosinca 2009. godine kada im je Bandić izdao lokacijsku dozvolu za prenamjenu hotela Kulmerov dvorac u rezidencijalnu građevinu.

I sve ovo nabrojano samo je dio Todorićevih afera u kojoj posljednju, onu o propasti njegovog Agrokora, gledamo i slušamo posljednjih godinu dana. 

(Novi.ba/ Index,hr)