POLICIJA IMA DNK MONSTRUMA: Istraga o brutalnom ubistvu 16-godišnjakinje počinje iz početka!

Sedam godina navršilo se od svirepog ubistva Milice Barašin, šesnaestogodišnje tinejdžerke iz Subotice. Prema pisanju beogradskih medija, policijska istraga počinje iz početka, što je potvrdila i majka ubijene djevojčice Svetlana Simendić! Žena, koja godinama uzaludno pokušava da sazna tko je 7. oktobra 2010. godine prerezao vrat njenoj kćerki jedinici, kaže da ju je policija obavijestila da posjeduje i DNK ubice.

- U policiji mi je rečeno da nisu dužni da javno iznose dokle su stigli, ali da rade na slučaju. Svašta su mi do sada pričali, da imaju DNK ubice, ali da ga nemaju u bazi podataka, te da čekaju da ponovo uradi nešto da bi ga identifikovali. Pitam se, da li neko dijete mora ponovo da strada da bi on bio uhvaćen - kaže očajna majka ubijene djevojčice.

Svetlana Simendić vraćala se 7. oktorbra 2010. uvečer iz druge smjene u svoju kuću u subotičkom naselju Zorka. Put jednim dijelom vodi uz prugu, kroz šumarak, i nije osvijetljen. Kad je već bila nadomak kuće, uz stazu je prijetila snopove svjetla iz baterijskih lampi i policijske automobile. Samo je ubrzala korak i produžila put.

Kod kuće je zatekla svoje roditelje, ali ne i šesnaestogodišnju kćerku Milicu. Djevojčica prethodnih nedjelju dana zbog prehlade nije išla u školu, i Slavica je bila ljuta što je sada izašla. Pozvala ju je telefonom, zatim poslala i SMS, ali odgovora nije bilo. Bijesna, u pidžami, ogrnuta, izašla je na put pred kuću da je sačeka i očita joj bukvicu. Ali, umjesto kćerke, naišao je policajac da joj kaže da je Milica mrtva i da je ubijena tamo gdje je Svetlana primijetila policijska svjetla!

Majka joj nije dozvoljavala da u gradu ostaje do kasno uvečer, pa se Milica tako i uoči ubistva telefonom javila baki oko 21 sat da je pošla kući, kako bi stigla prije nego što majka dođe s posla da svi zajedno večeraju.

Naselje Zorka nalazi se na periferiji Subotice, i do njega se stiže pomenutim poljskim putem uz prugu ka Somboru. Miličini drugovi i drugarice divili su joj se što se po mraku sama vraća tuda, a ona im je uzvraćala da se ne boji, i da joj nitko ništa neće. Gotovo nikada nije išla taksijem iako je kraj izuzetno mračan i drveće oko pruge često izgleda sablasno.

Tog 7. oktobra uvečer, ubica je djevojčici najvjerovatnije prišao s leđa, a ona ga zbog slušalica MP3 plejera u ušima, nije čula. Velikim sječivom nanio joj ubode u grudni koš i gotovo sasvim prerezao vrat. U momentu napada djevojčica se borila sa ubicom, o čemu svjedoče i rane na prstima lijeve ruke - kažiprst joj je bio odsječen, a na još dva prsta imala je posjekotine.

Iz činjenice da se u neposrednoj blizini mjesta zločina nalaze kuće, a da njihovi stanari ništa nisu primijetili, niti čuli dozivanje u pomoć, izveden je zaključak da je djevojčica najvjerovatnije ubijena na drugom mjestu, a da je zločinac njen leš naknadno ostavio na 50 metara od kuće gdje je Milica živjela.

U noći poslije ubistva, policija je na informativni razgovor privela tridesetak muškaraca koji su na neki način pripadali krugu u kojem se Milica kretala ali su odmah oslobođeni, osim mladića s kojim se zabavljala, i njegovog brata blizanca. Poslije ispitivanja na poligrafu, i oni su oslobođeni, piše Kurir.

I Miličin dečko i njena baka, u istrazi su izjavili da im je ubijena djevojka nekoliko dana pred smrt ispričala da je pred nju iz velikog crnog automobila sa zatamnjenim staklima izašao stariji muškarac i da joj je rekao da je prati, da zna gdje živi, koji auto vozi njen dečko i da mora biti njegova.

Do danas nije pronađen ni on, niti neko drugi tko bi bio osumnjičen za ubistvo šesnaestogodišnje Milice Barašin.