Ronaldo sasvim iskreno: Nemoguće da sinu napravim što su meni moji roditelji

S 11 sam prestao se ponašati kao dijete, dojadilo mi je slušati priče da sam mršav, da nemam mišiće. Zato je poruka i na kopačkama: San dječaka

Napustio sam Madeiru kao dječak kako bih ostvario svoj san, tako je priču za 'Igračku tribinu' započeo Cristiano Ronaldo.

"Nogomet mi je dao sve, ali me odveo i daleko od kuće prije nego što sam doista bio spreman. S 11 godina preselio sam se s otoka u akademiju Sporting Lisabona i to je bilo najteže razdoblje u mom životu."

"Nevjerovatno kad se toga sjetim. Moj sin, Cristiano Jr., danas ima sedam godina. I sam razmišljam kako bih se osjećao da ga za četiri godine pakiram i šaljem u Paris ili London. To mi se čini nemoguće. Ali tako se činilo i mojim roditeljima."

"Ali bila je to prilika da nastavim svoj san. I pustili su me i ja sam otišao. Plakao sam gotovo svaki dan. Bio sam i dalje u Portugalu, ali kao da sam se preselio u drugu državu. Zbog naglaska imao sam dojam da govore potpuno drugim jezikom. Kultura je bila drugačija. Nisam poznavao nikoga, bio sam izuzetno usamljen. Moja obitelj si je mogla priuštiti da me posjeti svaka četiri mjeseca. Bili su to stvarno teški dani za mene."

No, Ronaldo nikad nije odustajao.

"Nogomet me tjerao da idem naprijed, znao sam da na terenu radim stvari koje druga djeca nisu mogla. Sjećam se da je jedan dječak šapnuo drugome: 'Jesi li vidio što je napravio? On je zvijer.' To sam slušao cijelo vrijeme, čak i od trenera. No onda bi netko drugi rekao: 'Ali šteta da je tako mali.' I to je istina, bio sam mršav, nisam imao mišića, pa sam s 11 godina odlučio da radim jače nego drugi. Imao sam talent, pa sam odlučio prestati se ponašati kao dijete i počeo trenirati kao da mogu biti najbolji na svijetu."

"Ne znam odakle je došao taj osjećaj. To je bilo unutar mene. Kao glad koja nikad ne odlazi. Kad izgubiš, kao da gladuješ, no i kada pobijediš, još uvijek si gladan. Jedino tako to mogu opisati."

"Počeo sam se šuljati iz spavaonice noću i trenirati. Bio sam veći i brži. No, ljudi su i dalje govorili da sam mršav. S 15 godina sam suigračima na treningu rekao da ću jednog dana biti najbolji na svijetu."

Trofeji su počeli stizati dolaskom u Manchester United.

"Osvajanje trofeja je vrlo emocionalno za mene. Prva Liga prvaka s Manchester Unitedom, bio je to neopisiv osjećaj. Ista stvar s prvim Ballon d'Orom. Ali moji snovi su bili veći. Uvijek sam se divio Madridu i želio sam novi izazov. Želio sam osvajati trofeje u Madridu, rušiti rekorde i postati klupska legenda."

"U proteklih osam godina ostvario sam nevjerovatne stvari u Madridu. No, s godinama sam na trofeje gledao s drugačijom vrstom emocija. Pogotovo u posljednje dvije godine. U Madridu, ako ne osvojite sve, to drugi smatraju neupsjehom."

No, ništa se ne može mjeriti s očinstvom.

"To je sasvim drugačiji osjećaj koji ne mogu opisati. Zato je moje vrijeme u Madridu posebno. Svih trenutaka sa sinom uvijek ću se jasno sjećati."

"Nakon posljednjeg osvajanje Lige prvaka u Cardiffu kada smo ispisali povijest osjećao sam se kao da sam poslao svijetu. A tada je moj sin došao na teren proslaviti sa mnom. I kao da je netko pucnuo prstima, potpuno drugačija emocija. Trčao se Marcelovim sinom, držali smo trofej zajednom, potom hodali terenom, ruku pod ruku. Taj užitak nisam razumio dok nisam postao otac. To je toliko emocija da ne mogu opisati riječima. Jedina stvar s kojom to mogu usporediti kada sam se zagrijavao na Madeiri i vidio majku i sestru kako se grle na tribinama."

"Kada smo se vratili slaviti na Santiago Bernabeu, Cristiano Jr. i Marcelito su se igrači ispred mnogobrojnih navijača. Ja sam u njegovim godinama igrao se na ulici, ali se nadam da ima isti osjećaj kao što sam imao ja."

"Nakon 400 utakmica za Madrid, pobjeđivanje je i dalje glavna ambicija. Takav sam rođen. Ovo je novo poglavlje u mom životu. Imam i posebnu poruku na novim Mercurial kopačkama, te riječi uvijek pročitam prije ulaska u tunel, nešto kao posljednja motivacija: 'San dječaka'. Možda sada razumijete."

"Na kraju, moja misija je ista kao uvijek. Želim nastaviti rušiti rekorde u Madridu, osvojiti što je više naslova moguće. Ali ono što ću pričati unucima kada ću imati 95 godina, je onaj osjećaj kada hodaš terenom kao prvak, ruku pod ruku sa sinom. Nadam se da ću to opet ponoviti", zaključio je Ronaldo.