SVE TAJNE FILMSKE DIVE: Bila je BASNOSLOVNO BOGATA, A OPSJEDNUTA BIJEDOM! O njenim hirovima još uvijek se priča
Na današnji dan 1905. godine u Stokholmu u Švedskoj porodica Gustafson dočekala je svoje treće dijete - kćerku Gretu.
Iako su sa mnogo ljubavi primili vijest o rođenju djevojčice bilo je tu i zrnce bojazni. Majka Ana Lovis radila je u fabrici za proizvodnju džemova, a otac Karlo Alfred Gustafson je obavljao više fizičkih poslova među kojima su čišćenje ulica, raznošenje namirnica, rad u fabrikama kako bi prehranio porodicu.
Život je tih dana u Švedskoj za radničke porodice bio težak. Zato su porodici savjetovali da djevojčicu daju na usvajanje. Ana i Karlo su to kategorično odbili i tako je buduća velika filmska diva odrastala u nemaštini. Jer, beba koju su tog septembra 1905. poveli kući bila je djevojčica koja će izrasti u Gretu Garbo, jedna od najvećih filmskih zvezda tridesetih godina 20. vijeka.
Strah od siromaštva nosila je do kraja života
Greta i njeni sestra i brat su od malih nogu bili naviknuti na skroman i težak život. Živjeli su u malom stanu koji nije imao toplu vodu.
Duge zimske noći bile su vječno sive. Otac bi sjedio u uglu i čitao novine. U drugom ćošku, majka bi uzdišući krpila staru odjeću. Mi, djeca, šaputali bismo ili samo sjedili u tišini. Svi smo bili jako nervozni, kao da se neka opasnost osjećala u vazduhu. Takve večeri se osjetljivoj djevojci zauvijek urežu u sjećanje. Svi stanovi u kraju gdje smo živjeli, ličili su jedan na drugi - njihova ružnoća uklapala se u sve što je i nas okruživalo – sećala se Greta Garbo godinama kasnije.
Atmosfera u kući postala je još teža kada se Karl ozbiljno razbolio 1919. godine. Bio je jedan od mnogih koji su te zime dobili španski grip. Prvo je sve rjeđe odlazio na posao da bi poslije bio gotovo vezan za krevet. Greta ga je njegovala i jednom nedeljno vodila na terapiju, ali on je umro već sljedeće godine kada je glumici bilo samo 14 godina.
Greta je kao dijete bila sanjar, a jedna od njenih želja bila je da postane glumica. Mrzila je da ide u školu, gdje bi se uvijek igrala sama. Jedino za šta je pokazivala interesovanje bilo je pozorište ali, kao i mnoga druga djeca iz radničke klase, nije nastavila školovanje već je, nakon očeve smrti, sa samo 14 godina, počela da radi.
Kasnije je priznala da je zbog svog nedostatka obrazovanja oduvijek imala kompleks niže vrijednosti kao i da ju je strah od siromaštva progonio čitavog života.
Posljednji film koji je Greta Garbo ikada snimila bila je komedija "Žena sa dva lica". Iako je solidno prošao na blagajnama, film su kritičari toliko sasjekli da ga je Greta nazvala "svojim grobom" i riješila da više nikada ne glumi.
Nakon povlačenja i odbijanjem da se pojavljuje u javnosti Greta Garbo je doprinijela stvaranju svojevrsnog mita o sebi. Iako nije živela u apsolutnoj samoći kako se to vjerovalo i često sa prijateljima putovala Evropom, bila je nevjerovatno melanholična i anksiozna. Nije davala intervjue, niti odgovarala na pisma obožavalaca kojih bi u toku nedelje bilo i po nekoliko hiljada.
Što se tiče njenog ljubavi Gretu su veći dio života pratile glasine da podjednako voli muškarce i žene. Nikada se nije udavala, nije imala djece i živjela je sama. Godinama su mnogi, pripadnici oba pola, objelodanjivali svoju vezu sa poznatom glumicom. Ona sama nikada priče nije potvrđivala, ali ni demantovala, a na listi njenih, što javnih što tajnih partnera nalaze se i imena poput Džona Gilberta, Luiz Bruks, Marlen Ditrih, Džoni Vajsmiler, Ža Ža Gabor...
Garbo je od javnosti skrivala i podatke o svojoj imovini. Koliki je stvarni iznos saznalo se tek nakon njene smrti i otvaranja testamenta. Žena koja se čitavog života plašila siromaštva iza sebe je svojoj nećaki Grej ostavila bogatstvo procijenjeno na 55 miliona dolara!
Greta Garbo umrla je u Njujorku 15. aprila 1990. u 84. godini života. U filmskoj karijeri koja je trajala jedva nešto više od 20 godina iza sebe je ostavila 27 dugometrežnih filmova i četiri nominacije za Oskara. Američki filmski institut uvrstio ju se među pet najboljih glumica 20. vijeka, a filmovi "Ana Karenjina" i "Mata Hari" osigurali su joj kultni status. Godine 1954. dobila je Oskara za životno djelo.