Ponosna Tuzla: Sredinom '60-tih 3.900 projekcija i blizu milion posjetilaca u gradskim kinima

Tuzla je najveći grad sjeveroistočne Bosne i treći po broju stanovnika u cijeloj državi. Kulturni je, obrazovni, ekonomski i industrijski centar ovo dijela naše zemlje.

Jedan je od rijetkih gradova s prostora bivše Jugoslavije koji se može pohvaliti bogatim kulturnim naslijeđem i svakog historijskog perioda.

Možda ova činjenica je čini trešnjicu na šlagu tuzlanske kulture, ali ipak kazuje da su Tuzlaci još prije pola vijeka bili ispred drugih.

Naime, gradska kina u ovom gradu još sredinom davnih 1960-ih imala 3.900 projekcija i blizu milion posjetilaca!

Bportal je pripremio toplu, ljudsku priču o poznatom tuzlanskom kinu ''Centar''.

Zgrada kina ˝Centar˝, u samom centru grada trajno je upisana u anale tuzlanske kulture. Brojne generacije kino salu na Korzu pamtit će kroz najljepše detalje svoje mladosti, što nažalost, neće biti slučaj sa nadolazećim naraštajima.

Porodica Dilni

Ruševni i devastirani objekat kino „Centar“, kao i sama zgrada u kojoj se nalazi, već godinama predstavlja ruglo centra Tuzle, ali i potencijalnu opasnost za sve građane koji se kreću u blizini ovog objekta. Problem zgrade je u Zakonu o restituciji, koji je u postupku izrade već godinama, a njime se definiše povrat imovine starim vlasnicima.

Tuzla je kroz svoju historiju imala tri kino dvorane, a osim ove na samom Korzu, svojevremeno su radila i Kina „Radnik“ na Ircu, te kino „Mladost“.

U ovom tekstu donosimo vam kratki historijat nekadašnjih tuzlanskih kina, koja su pomalo i iz neopravdanih razloga otišla u historiju.

Prvo stalno kino u Tuzli ustrojila je Italijanka Marija Dilni. Predstave su se održavale u šatoru koji je bio postavljen na Korzu blizu nekadašnjeg hotela „Bristol“. Kino se zvalo "Korzo", ali Tuzlaci su ga zvali Dilni.

Postojao je uobičajeni ritual pred početak projekcije filma, a to je da bi se obavezno na filmskom platnu, pojavila Frau Dilni i posjetiocima dijelila poljupce. Kada se otvorilo moderno kino "Koloseum" (Centar,Proleter), vlasnika Miška Jovanovića, kino Dilni je izgubio mnogo svojih posjetilaca.

Kino Dilni izgorilo je u požaru, a Frau Dilni, kasnije je iznajmila bivše kino "Koloseum" (kasnije kino Centar op. a.) i u njemu otvorila kino "Dilni" te ga vodila sve do 1935. godine. U jednom bečkom priručniku o kinima u Monarhiji kaže se da je u BiH 1915. bilo ukupno 17 kina. U Tuzli su bila dva, "Koloseum" Miška Jovanovića i kino Jozefa Prižanda. Pošto o Jozefu Prižandu ne postoje nikakvi drugi podaci, vjeruje se da je on bio muž frau Dilni i da se kino Dinli vodilo na njemu.

Za razliku od drugih sredina, Tuzla je dugi niz godina tridesetih i četrdesetih godina stagnirala, kada je sedma umjetnost u pitanju. Agresiju na BiH 1992. godine u Tuzli je dočekalo samo jedno kino, a sa početkom rata i ono je prestalo sa radom. Do 1945. Tuzla nije odnjegovala ni jednog značajnijeg umjetnika ni naučnika, ali je u njoj umrlo nekoliko onih koji su to mogli biti.

Pred drugi svjetski rat, Tuzla je imala dva kina, "Bristol" (u jednoj sali starog hotela) i "Gradsko kino". Dva kina imala su oko 800 sjedišta. Za 17.000 stanovnika to je bilo malo. Godine 1952. u starim prostorijama pozorišta otvoren je bioskop "Proleter" (nekadašnje kino "Centar"). Dvadeset osmog novembra 1953. u Kreki je počelo sa radom novo kibo "Radnik" sa 502 sjedišta. Četvrtog jula 1960. u kompleksu zgrada školskog centra otvoreno je kino "Mladost" sa 553. sjedišta. Uz njega je izgrađeno i ljetno kino sa 800 sjedišta. Godine 1961. u domu JNA također je otvoreno novo kino, a 1966. godine grad je imao 2.600 sjedišta u kinima. Te godine u tuzlanskoj opštini je bilo oko 15.000 radio prijemnika i oko 3.000 televizora.

Brojke pokazuju interes građana Tuzle za film. Godine 1964. prikazano je 300 filmova u 3.900 predstava, koje je gledalo blizu milion posjetilaca.

Mnogo Tuzlaka se okušalo u poslovima vezanim za film, glumci, režiseri, scenografi, kostimografi i scenaristi.

Kino „Centar“ ima i najveću ulogu u filmskoj umjetnosti Tuzle

Ovo kino je izgradio Pero Jovanović, sin čuvenog tuzlanskog trgovca i dobrotvora Riste, a u korist svog sina Mihajla – Miška Jovanovića. Loza Jovanovća se u Tuzlu doselila iz obližnjeg Jeginova Luga. Danas nema živih potomaka ove porodice. Sahranjeni su uz Crkvu (porodični mauzolej) sv. Georgija na Trnovcu (1899-1900) Kino „Centar“ prvobitno se zvalo „Koloseum“.

Pero Jovanović je započeo gradnju kina 1906, a završio 1910/1911. Kino je imalo parter, dvije lože i polukružni balkon. Osim balkona, na spratu su bila i dva 5-osobna stana. Ovaj objekat je bio toliko lijep i funkcionalan da je 1911. i u Beogradu otvoren bioskop pod istim imenom. Obzirom da je na području Tuzle i okoline živjelo mnogo stranaca „Koloseum“ je odlično poslovao.

I domaće stanovništvo je hrlilo u „Koloseum“ jer su plakati, po prvi put, bili dvojezični (Njemački i SH), a i muzika je bila domaća. Kao član „Mlade Bosne“ Miško Jovanović je učestvovao je u Sarajevskom atentatu i osuđen na smrt. Pogubljen je 03. 02. 1915. godine, a vjeruje se da je upravo on doveo Gavrila Principa u Tuzlu, gdje se školovao.

Kino je prestalo sa radom 1935. godine i pretvoreno je u robnu kuću „Granap“, da bi se 1949. tu smjestilo pozorište, a sprat pretvoren u stanove za glumce. Kad je 1953. završena rekonstrukcija nekadašnjeg Hrvatskog doma u pozorište, pozorište seli u svoju sadašnju zgradu, a „Koloseum“, odnosno „Dilni“ se pretvara u kino „Proleter“.

Godine 1970. kino mijenja naziv i postaje kino „Centar“. Obzirom na izgled, lokaciju (na Korzu) i godine postojanja ovo kino je ostalo dio mladosti svake Tuzlanke i Tuzlaka. Ono je već 30-ak godina van funkcije.

(Novi.ba/Bportal)