OBIČAJI KURBAN-BAJRAMA U BIH/MEHMED EF. BEŠLAGIĆ ZA NOVI.BA: Bajram je bio i ostao simbol radosti, veselja, osmijeha i posebnog respekta

 

 

Oko skoro pet stoljeća u našim krajevima pod bajramom su poznata dva islamska dana, i to: Ramazanski i Kurbanski (Hadžijski - Hadžili) bajram. Muslimani/vjernici na našim prostorima su od samog saznanja za ova dva islamska dana/praznika, sebi stavili u obavezu posebnog obilježavanja i veselja, a sve to shodno kulturnim i ekonomskim uvjetima.

Ljubav prema ova dva islamska dana/praznika, muslimani/vjernici, i njihove komšije pripadnici drugih vjera, su izražavali na razne načine, a ponajviše oglašavajući nastupajuće dane bajrama, kroz stihove pjesme, koju su kroz mahale, recitovala naša djeca izgovarajući: "Bajram ide bajramu se nadam..."

 

Kurban bajram je bio i ostao, praznik milosti, merhameta, muhabeta, i velike radosti, kako za nas muslimane/vjernike, tako i za naše komšije koji su zajedno sa nama živjeli, ili i dalje žive!

 

 

Gledajući na porjeklo same riječi "bajram", možemo zaključiti da smo mi muslimani/vjernici, ovu riječ preuzeli od naše braće Turaka, jer u turskom jeziku riječ "bajram" označava vjerski prazni, slavlje uopće, i veselje. Bajram se u arapskim zemljama, naziva 'id što u prijevodu na bosanski jezik znači, blagdan, praznik, godišnjica i sl...

 

 

 

Kroz historiju muslimana u doba poslanika Muhammeda a.s., saznajemo, da je  bilo dosta iskušenja, koja su bila veoma naporna i teška, za sve one koji su se borili za islam, za opstanak, mir i za Allahovo dž.š zadovoljstvo. Muslimani širom svjeta, u toku mjeseca ramazana se bore protiv svog nefsa (duše), i trude se da pobjede šejtana u njegovim lošim namjerama, i nagovaranjima, pa im ramazanski bajram, tada dođe kao veselje nad pobjedom svoga nefsa, svojih strasti i šejtanovih spletki.

 

Kurban bajram, isto ima svoju historiju borbe, loših iskušenja i iskustava, a to je borba nad samim sobom, i svojim egoizmom. Prokleti Iblis/šejtan, se zakleo Uzvišenom Gospodaru Allahu dž.š, da će ljude navodi na zlo sve do sudnjeg dana, ometati ih u njihovim dobrim namjerama, pa je tako pokušao spriječiti Ibrahima a.s. da izvrši Allahovu dž.š naredbu, i da se duhovno uzdigne ka Allahovoj milosti, ali je Ibrahim a.s. nadajući se Allahovoj milosti i nagradi, tog momenta pobjedio šejtana, a šejtan ostao poražen. Iskušenje koje je tada imao Ibrahim a.s. ne može se porediti ni sa čim većim, niti težim na dunjaluku, a njegovo iskušenje bila je naredba od Allaha dž.š da zakolje svoga sina Ismaila a.s., kao žrtva Gospodaru!  

 

Hadždž koji se obavlja baš u danima kurban bajrama, svjedoči pobjedu nad šejtanom, a to se manifestira gađanjem kamenjem zid,  kod kojeg je bio prokleti Iblis/šejtan, kada je odvraćao Ibrahima a.s od Allahove dž.š naredbe. Hadžije na tom mjestu, tačnije mjestu koje se zove Mina zadaju posljednji porazni udarac šejtanu, dajući mu do znanja, da se mi muslimani/vjernici pokoravamo samo Allahu dž.š, koji nam snagu i slabost daje.

 

 

 

Kako rekoh u samom uvodnom djelu ovog teksta, muslimani/vjernici, daju veliku pažnju ovom prazniku. Svako ima svoju ideju dočeka kurban bajrama, počevši od najmlađih do najstarijih. Mi, bošnjaci muslimani smo poznati po svojoj širokogrudnosti, ali širokogrudnost u danima kurban bajrama je nešto veoma posebno. Svima nam je jedan cilj, a to je,  da na licima svih nas bude samo osmjeh, radost, a nikako tuga. Navest ću samo neke od običaja bošnjaka muslimana, koji su najznačajniji i najučestaliji pred i za dane bajrama, a to su:

 

 

Naše dede i nane, su noć prije bajrama klanjali  noćni namaz moleći Allaha dž.š za milost, sreću i nafaku u danima bajrama, također su mnogo učili Kur'an i zikrili sjećajući se Stvoritelja, prisjećajući se Ibrahima a.s i njegova iskušenja, te zahvaljivali Allahu dž.š što im je zamjenio žrtvu djetetom, sa žrtvom ovna!

 

Ebu-d-Derda' r.a., kaže: "Ko provede noć uoči bajrama u ibadetu Allahu dž.š, neće mu srce umrijeti, onog dana kada srca budu umirala."

 

 

 

Pored noćnog namaza, naši stari insani, Allah ih uveo u džennet, su mnogo dovili, a ta praksa ostala je i dan danas, koju mnogi rado prihvataju...  U noći uoči bajrama dova se prima, kao što se dova prima i uoči petka, uoči prvog redžeba, i uoči petnaeste noći mjeseca ša'bana.

 

 

 

Mustehab/lijepo je učiti tekbire uoči kurban bajrama. Na našim prostorima, pored tekbira, sa naših minareta uče se salavati, najavljujući sutrašnji dolazak kurban bajrama, a te salavate ukrašavaju upaljeni kandilji na minaretima. Ono što spada u obavezu/vadžib jeste učenje tekbiri tešrika, poslije klanjanja svakog farza u namazu, koji se uče sve do četvrtog dana kurban bajrama do ikindije namaza. I ovo smo mi muslimani/vjernici rado prihvatili, jer učenje tekbiri - tešrika daje mnogo ljepšu atmosferu u danima kurban bajrama.

 

 

 

Svi mi ljudi, Božiji robovi, kada negdje treba da idemo, imamo namjeru da se okupamo, i lijepo dotjeramo, ali nam ta namjera nekad izmakne, pa mi to prihvatimo kao da je to tako moralo biti, i drugačije nikako. Međutim, kupanje na dan kurban bajrama, a prije samog odlaska u džamiju, nas ne smije nikako promaknuti. To je nešto što jednostavno, ne smijemo propustiti, a sve to povodeći se na riječi naših starih, kako kupanjem (gusulom) sapiramo naše grijehe, i povodeći se na  hadis kojeg prenosi  Ibn 'Abbas, r.a:" Allahov Poslanik a.s, bi se okupao na Ramazanski i Kurbanski bajram."

 

 

 

Čisto tijelo, odjelo je oduvijek bila odlika muslimana/vjernika. Na dan kurban bajrama, oblači se najljepše odjelo kojeg imamo, a našim mališanima pored odjela, stavljamo na glavu fes, ili kapu koju koriste hadžije kako bi privukli srca ljudi, i natjerala ih na milost, koje samo u danima kurban bajrama ima najviše. Neke stare dede i ostali oblače ihrame, narodnu bošnjačku nošnju, a neki za ovaj veliki dan, oblače galabije (odjeća naroda arapskih zemalja). Kada smo se lijepo obukli, treba nam još jedan dodatak, a to je miris, kako bismo se ljepše osjećali tokom namaza, i tokom zagrljaja kojeg ćemo sa našim bratom, komšijom, činit nakon klanjanja bajram namaza. 

 

 

 

Praksa koja mnoge privlači jeste, da se ništa ne smije jesti prije odlaska u džamiju. Zašto? Zato, da bismo kada dođemo kući, prvo okusili kurban kojeg smo u ime i zadovoljstvo Allaha dž.š zaklali.

 

 

 

Sunnet/praksa je da se na bajram do džamije ode jednim putem, a vraćajući se iz džamije dođe kući drugim putem... Ebu Hurejre prenosi: "Poslanik a.s.  bi otišao na bajrama-namaz jednim, a vraćao se drugim putem."  Ovu praksu, većina nas muslimana/vjernika praktikuje.

 

 

 

Kada se završi klanjanje bajram namaza, svi prisutni u džamiji  čestitaju jedni drugima, izgovarajući riječi "Bajram Šerif Mubarek Olsun", uzvraćajući : "Allah razi olsun". Očevi, muževi, braća vraćaju se svojim kućama, pred kojima ih na vratima raširenih ruku, i s osmjehom na licu dočekuju njihove žene, majke i sestre.

 

Muževi, očevi i braća bi svojim ženskim ukućanima darivali određenu vrstu obojene tkanine, a one zauzvrat darivali njima, ono što najviše vole.

 

Djeca bi, babi i majki ljubila ruku a kao za nagradu i pokornost, darivaju ih slatkišima.

 

 

 

Ovo je neizostvni dio bajrama! Ručak bi spremale naše drage majke, i hanume, počele bi sa spremanjem ručka ranom zorom, a završavale bi pred sam dolazak njihovih najmilijih iz džamije. Bajramski ručak je toliko bogat da bi više ostalo nego se pojelo, pa bih ostatak ručka, ostavljali za naredni dan.

 

Naravno, bajram ne bi bio bajram, a da nema našeg tradicionalnog specijaliteta, pite, baklave, pite od jabuka, jer kako stari kažu, to je bajramska poslastica!

 

 

 

Kod klanja kurbana, muslimani/vjernici, obraćaju pažnju na oštrinu noža, i položaju same žrtve kurbana. Prije samog čina klanja kurbana neko od prisutnih, ode klanjati dva rekata nafile, moleći Allaha da primi žrtvu od njih, na ime njih i onih koji nisu zaklali kurban. Kada se završi sa klanjanjem nafile, pristupa se klanju žrtve, tako što bi se žrtva povalila na lijevu stranu, da lice žrtve bude prema kibli, te nanoseći nož na vrat žrtve izgovara tekbir "Allahu ekber"... Nakon klanja žrtve/kurbana, kurban se raspoređuje na tri djela, i to, jedan dio ukućanima, drugi dio komšijama, rodbini i prijateljima, a  treći dio siromašnima. Zanimljivo je i to da, kada se dijeli kurban, ne izostavlja niko od komšija, pa tako ni komšije pripadnici drugih vjera.

 

 

 

Bajramski miris se širi nadaleko, a širi se pomoću nas koji na dane bajrama obilazimo svoju rodbinu, prijatelje i one koji nisu više s nama. Kod svakoga, na kratko ali slatko, to je ono što krasi svakog od nas. Uz tople čestitke, i kratki muhabet budemo  sretni, zahvalni i zadovoljni. Ne zaboravljamo mi, u danima bajrama i naše mrtve, koji su do juče sjedili s nama, i radovali se bajramu. Posjetimo mezarje, učeći dove nad mezarima naši najmilijih, tražeći od Allaha da im olakša kaburski život.

 

Sve ovo gore navedeno su naši lijepi običaji i dužnosti, kojih se i danas pridržavamo. Najbitinije od svega jeste, da dani bajrama iako su praznici, nisu prazni dani. Naprotiv, dani bajrama su kod muslimana/vjernika širom svijeta pa i kod nas, ispunjeni bogatim sadržajima, od ibadeta u noćima bajrama, do klanjanja bajram - namaza i učenja tekbira, preko pojačane lične, porodične i džematske higijene, lijepog odijevanja, posjeta rodbine i prijatelja, a sve to je milost od našeg Gospodara Allaha dž.š

 

 

(Autor: Mehmed ef. Bešlagić)