NEVJEROVATNI REZULTATI ISTRAŽIVANJA: Ova tri tipa majki će vrlo vjerovatno odgojiti UBICU?

Kako znati da će neko vrlo vjerojatno odgojiti ubicu, za razliku od njegova susjeda? Doktorica kriminalistike sa Sveučilišta Birmingham City Elizabeth Yardley došla je do saznanja da postoje tri različita tipa majki koje će vrlo vjerojatno odgojiti ubojicu.

"Ubojice nisu zle abnormalnosti koje su došle na ovaj svijet kao ubojite bombe koje su programirane kada će eksplodirati. Stvaranje nekoga tko je sposoban i voljan drugom čovjeku oduzeti život je kompleksan i dugotrajan proces", napisala je dr. Yardley na svom blogu, piše The Independent.

Mnogi faktori utječu na taj proces: individualne osobe, grupe, institucije. Uz biologiju, genetiku i obiteljsku situaciju, šira zajednica i susjedstvo, škola, zatvor i zdravstveni sustav - sve to zajedno utječe na formiranje čovjeka koji će potencijalno postati ubojica.

"Međutim, detaljniji uvid zaslužuje posebno jedan čimbenik. Nakon analize 10 slučajeva prikazanih u serijalu Ubojice i njihove majke (Murderers and their Mothers), počela sam odmatati klupko svakog od njih, tako da sam vukla onu uzicu koja je potekla od majke", objasnila je Yardley.

Neki su zamjerili što se toliki naglasak stavlja na majke, pitali su se što je s očevima i nije li to seksistički?

"Tvrdim da je uloga majke značajnija zbog inherentno rodne prirode društva. Očekujemo da majke budu više nesebične, odgajateljice i njegovateljice, tu njihovu ulogu uzimamo zdravo za gotovo i primjenjujemo na sve majke", objasnila je. Dodala je kako svi popuštamo majkama, jer ljudi pretpostavljaju kako one znaju najbolje, posložiti prioritete za svoje dijete, štite ih od zla i u obitelji i izvan nje. Dok god je majka tu, sve će biti u redu. No tako nije bilo u 10 slučajeva obrađenih u serijalu o serijskim ubojicama.

Majke Freda Westa, Roberta Blacka, Joachima Knychala, Leszeka Pekalskog i Richarda Kuklinksija stvorile okruženje u kojem je brutalnost svakodnevica i očekivana. Aktivno su zlostavljale i zanemarivale svoju djecu, što je u njima stvorilo devijantne sustave vrijednosti i nenormalno je postalo normalno.

Majke Harolda Shipmana i Adama Lanze borile su se s okolnostima koje im je život nosio. Htjele su najbolje za svoju djecu, poticale su sinove da budu poput drugih, nadajući se da će odrasti u muškarce koji su izgledali i ponašali se 'muški'. Kroz pretjeranu osjećajnost pokušale su biti dobre majke kakve društvo očekuje, selektivno su slušale savjete koje su dobile od drugih.

Majke Daniela Bartlama, Dennisa Nilsena i Rose West bile su u potpunoj negaciji - gledale su na drugu stranu. Nisu se htjele suočiti ili raspraviti o ponašanju ili zlostavljanju koje može njihovu djecu kasnije etiketirati kao drugačije.

Yardley vjeruje da majčinske figure svakog od ovih ubojica spada u jednu od tri kategorije koje napreduju zbog inzistiranja društva da je način odgoja djeteta privatna stvar o kojoj se ne razgovara otvoreno.

Anti-majke
Ove žene su uglavnom i same bile zlostavljane, proživjele su nasilno djetinjstvo zbog čega nikad nisu osjetile što je to sretan i zdrav obiteljski život. Iako će većina zanemarivanih i zlostavljanih majki odgojiti normalne obitelji, u nadi da će preuzeti kontrolu koju u djetinjstvu nikada nisu imale. Neke od njih će ipak ponovno oživjeti svoja iskustva iz djetinjstva u kojima će one postati upravo ti agresivci koje su nekada mrzile.

Uber-majke
Za ovaj tip majki problemi počinju izvan njihova doma, jer obično dolaze iz tradicionalnih i stabilnih obitelji. Iznimno su zaštitnički nastrojene prema svojoj djeci. Odlučne su da ih neće ograničavati etikete koje su one imale u mladosti, poput siromaštva, ili pripadnosti nekoj manjini. One su čuvari vrata koje ne dopuštaju vanjskom svijetu da uđe, ako dijete zabrazdi u devijantno ponašanje one ga brane i ne dopuštaju nikakav nadzor.

Pasivne-majke
Ovakve majke žive u strahu od toga da će ih društvo osuditi. Zbog svoje tihe i podčinjene prirode, one će negirati svaki slučaj u kojem njihovo dijete pokaže bilo kakve moralne nepodopštine, bilo u školi ili izvan nje. Svaki problem će sakriti pod tepih i nadati se da će jednostavno nestati.