LJUBAVNA TRAGEDIJA: Posljednji čamac sa Titanica krije tajnu o velikoj ljubavi!

Putnički brod Titanik koji je 14. aprila 1912. godine nakon sudara s ledenim brijegom potonuo u Atlantskom okeanu bio je i ostao najveća morska katastrofa do danas. Nakon otkrića olupine Titanika, počelo je novo istraživanje o katastrofi koje je donijelo više detalja o noći potonuća.  Jedno od njih posvetilo se istraživanju sudbine čamaca za spasavanje koji su ljudima na Titaniku bili jedina nada. Fotografije koje su nedavno objavljene godinama su držane daleko od javnosti, zbog njihove "delikatnosti" i iz poštovanja prema žrtvama.

Čamac "Collapsible A" bio je posljednji čamac koji ja napustio Titanik, a on ustvari nije spušten s broda već je u atmosferi panike i haosa samo bačen nakon što je brod počeo vertikalno da tone.  Velik broj ljudi je očajnički pokušao da se ukrca na njega - a samo njih četvoro je u tome uspjelo. Na njihovu nesreću, ispostaviće se.  

Taj drveni čamac za spašavanje je uočen tek mjesec dana kasnije, 13. maja 1912. godine, udaljen oko 200 milja od mjesta gdje je Titanik potonuo. Pronašao ga je brod "RMS Oceanic", a prizor na koji su naišli šokirao je mornare, piše "Daily Mail".  

Na brodu su se nalazila poluraspadnuta tijela dvojice vatrogasaca iz Titanikove kotlovnica te tijelo putnika iz Prve klase - Tomasona Bitija (37) te Edvarda Lindela, putnika iz trećeg razreda.  

Ljubav veća od one Džeka i Rouz

Edvard je bio obučen u svečani smoking, a na dnu čamca posada je pronašla prsten s  ugraviranim "Edvard to Gerda" (od Edvarda Gerdi), jedini ostatak bračnog para čiji su životi izgubljeni na okeanu.  Neobične fotografije tog čamca naći će se na aukciji zajedno s jezivim ručno pisanim izvještajem o tome kako su tijela bila toliko raspadnuta, da je ruka s jednog otpala tokom dizanja. Dobro očuvano pismo napisao je putnik na "RMS Oceanicu", koji je zajedno s drugim putnicima posmatrao cijeli prizor s palube koristeći se dvogledima.  

Ljubavna tragedija Edvarda i Gerde u svakom slučaju može zasjeniti onu Džeka i Rouz, a osim toga je i stvarna.  Edvard je radio u tvornici cipela kao fizički radnik, ali "trbuhom za hljebom" odlučio je da isproba svoju sreću u SAD-u, gdje je krenuo sa svojom suprugom Gerdom.  Te kobne večeri bili su na palubi s parom Šveđana koje su upoznali, a kako se brod okrenuo dok je tonuo, paluba je prema moru bila okrenuta pod pravim uglom, pa su se svi uhvatili za ruke dok su jurili prema ledenom moru, u smjeru čamca za spasavanje koje su vidjeli.  Ali, dok je Gerda odmah potonula, Edvard je uspio da se popne na čamac za spasavanje s prijateljem.

Ali, duboko potresen i pothlađen, umro je nakon pola sata.  Nakon što je prsten otkriven, dali su ga Gerdinoj porodici.  

Bježeći od zime umro od hladnoće

Tomason Biti bježao je od zime, a ubila ga hladnoća. Taj bogati neženja iz rodne Kanade preselio se u Francusku zbog ljubavi prema Evropi i njenoj blagoj klimi.  Želio je da ostane u Francuskoj što je duže moguće, ali njegov saputnik se razbolio, pa je u zadnji trenutak rezervisao svoju kartu za Titanic.  

Svoj povratak je najavio majci otkrivajući da se vraća s "nepotopivim brodom" te je platio mnogo za kabinu u prvoj klasi.   Nakon što je Titanic udario u ledenu santu, on se među prvima našao u ledenoj vodi. Uz temperaturu vode od 2,2 stepena prosječno vrijeme preživljavanja odrasle osobe u tim uslovima iznosi samo 15 minuta.   Ali, činilo se da ga je poslužila sreća jer je uspio da se popne na "Collapsible A" očekujući da će tu biti siguran. Ipak, ni on, niti drugi na njemu, nisu uspjeli da dočekaju spasilački brod, već je umro od hladnoće od koje je bježao.  

Proročanstvo katastrofe  

Prvi brod koji je Titanicu priskočio u pomoć, "RMS Carpathia", u tom trenutku se nalazio 48 milja (oko 89 kilometara) od unesrećenog broda. "Carpathia" je uspjela da stigne do Titanica nešto poslije 4 sata ujutro, oko četiri i po sata nakon što je Titanic naletio na santu leda (23:40) i nešto više od sat i po nakon što je potonuo (02:20). Trebalo je više od sat vremena da prvi čamci za spasavanje budu s Titanica spušteni u more, a brod je ostao na površini 160 minuta uprkos predviđanjima njegovog konstruktora koji je, vidjevši štetu na trupu, predvidio potonuće u roku od 90 minuta.  

Katastrofu Titanica četrnaest godina ranije je predvidio Morgan Robertson u svom romanu "Futility, or the Wreck of Titan". Roman donosi priču o britanskom putničkom brodu "Titan", koji, budući da je bio na glasu kao nepotopiv, nije imao dovoljno čamaca za spasavanje.  Na putu prema Njujorku jedne je aprilske večeri udario u santu leda i potonuo u sjevernom Atlantiku. Iako je nakon katastrofe pravog Titanica ponovo objavio roman, s malim izmjenama, sličnosti su ostale zapanjujuće.  Novi brod imao je 66.000 tona mase, a Robertsonov je imao 70.000 tona.  Stvarni brod je bio dugačak 882.5 stopa, a fiktivni 800 stopa. Oba su imala 3 elise i brzinu od 24-25 čvorova. Oba su mogla nositi oko 3.000 ljudi i oba su imala čamce za spasavanje tek za jedan dio putnika. Oba su bila nazivana i 'nepotopivima'.