MINISTAR POLJOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA ŠEMSUDIN DEDIĆ ZA NOVI.BA: Ovo je jako loša godina za poljoprivrednike u Bosni i Hercegovini

Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudin Dedić za Novi.ba govorio je o trenutnom stanju u poljoprivredi Federacije BiH, zatim o poticajima poljoprivrednika koji su iz godine u godinu jedan od glavnih problema, ali i o planovima Ministarstva za naredni period. 

Cijeli intervju sa ministrom pročitajte u nastavku: 

Novi.ba: Na samom početku, možete li nam reći kakvo je trenutno stanje u poljoprivredi Federacije BiH?

ŠEMSUDIN DEDIĆ: Ovo je nažalost jako loša godina za poljoprivrednike u Bosni i Hercegovini. Imali smo praktično sve vremenske neprilike: snijeg u proljetnom periodu, velike padavine, imamo i nezapamćene suše. Uz to ove godine nepovoljna su i kretanja na svjetskom tržištu što je dovelo do drastičnog pada cijena, na primjer, malina i smilja. Borimo se, dakle, protiv više problema.

Ja svakako nisam zadovoljan generalnim odnosom naše države prema poljoprivredi. Poljoprivrede uopšte nema u Reformskoj agendi pa je sve što radi ministarstvo nekako na margini djelovanja Vlade Federacije. U Parlamentu je situacija slična. Prije par mjeseci je održana posebna sjednica o poljoprivredi koja je dokazala da ni poslanike ova tema ne zanima previše pa su u medjima aktivni bili uglavnom pojedinci željni da je iskoriste u dnevnopolitičke svrhe.

Nedostaje dakle podrška i razumijevanje nadležnih, iako naravno ministarstvo radi sve moguće – a ponekad i nemoguće – da pomogne našim poljoprivrednicima.

Novi.ba: Poljoprivreda je bitan sektor i često se govori o njenom velikom potencijalu, šta je potrebno uraditi kako bi se iskoristio taj potencijal i kako bi se povećala konkuretnost BiH, kako na regionalnom, tako i na europskom tržištu?

ŠEMSUDIN DEDIĆ: Kako ste dobro primjetili naša poljoprivreda nije konkurenta i to je trenutno njen najveći problem. Čak triput više uvozimo nego izvozimo, a konkurencija postaje sve veća kako se približavamo Evropskoj uniji tako da se taj bilans stalno mjenja na našu štetu.

Glavni uzrok takve situacije su nedovoljna ulaganja. Federacija na godišnjem nivou izdvaja za potrebe poljoprivrede oko 65 miliona maraka, plus još 20 miliona koliko izdvajaju kantoni.

U regiji manje za ovu oblast izdvaja samo Albanija, dok države Evropske unije ulažu čak devet puta više od nas.

No, ono što je posebno pogubno nije sama visina ulaganja već njihova struktura. U Federaciji je još uvijek prva asocijacija na novac za poljoprivredu: poticaji. Međutim, poticajna sredstva su samo neka vrsta socijalne pomoći poljoprivrednicima. Ono što je neophodno za povećanje konkurentnosti je „razvojna pomoć“ dakle ulaganja promjenu sktrukture naše poljoprivrede.

Strukturnih problema imamo nekoliko. Prije svega, iako najveći potencijal imamo u proizvodnji voća i povrća na izvoz, mi proizvodimo pretežno žito za domaću upotrebu. Ne ulažemo u tehnologiju, moderne objekte, mehanizaciju. Nemamo gdje skladovati i prerađivati ono što proizvedemo, pa sve moramo „posjeti“ odmah. Nemamo ni adekvatnog marketinga koji bi pomogao povećati prepoznatljivost naših proizvoda u svijetu. Primjera radi, naša malina nije ni po čemu gora od one srpske i poljske: nedostaje joj jedino dobra reklama.

Riješenje svih ovih problema su evropski fondovi. Hrvatska je u pretpristupnom periodu u okviru IPA I iskoristila oko 900 miliona iz sredstava Unije za modernizaciju poljoprivrede i, prema računicama ministarstva, BiH bi mogla imati na raspolaganju sličan iznos. Ovdje se ipak pojavljuje još jedna prepreka razvoju naše poljoprivrede: nepostojanje nadležnog ministarstva na državnom nivou. Nama će se vjerovatno već ove godine, nakon usvajanja državnog Strateškog plana Ruralnog razvoja, otvoriti vrata fondu IPA II namjenjenom upravo za strukturne promjene. No, još uvijek nećemo imati pristupa puno značajnijim sredstvima fonda IPARD jer se Republika Srpska protivi uspostavljanju državne IPARD Agencije za plaćanje. U drugom entitetu smatraju da bi ovo bilo „prenošenje nadležnosti“.

Problem nadležnosti entiteta i države je možda ključni problem naše poljoprivrede. Dok ga ne riješimo, neće biti značajnih ulaganja u strukturne reforme i mi ćemo poljoprivedu samo „održavati u životu“.

Novi.ba: Već nakon usvajanja Programa poticaja za 2017. godinu, brojna udruženja poljoprivrednika iskazala su svoje nezadovoljstvo. Poticaji su iz godine u godinu jedan od glavnih problema, šta Ministarstvo radi po tom pitanju i da li postoje konkretni prijedlozi za poboljšanje mjera poticaja?

ŠEMSUDIN DEDIĆ: Mislim da ove godine nije bilo nekog velikog nezadovoljstva Programom poticaja. Imamo odličnu saradnju sa udruženjima poljoprivrednika i njihovu veliku podršku. Poljoprivrednici su svjesni naših financijskih ograničenja i za njih su trenutno najveći problem dugovanja naslijeđena iz prethodnih godina. Kad sam ja započeo mandat ministarstvo je imalo više od 48 miliona duga, od čega čak 25 miliona smo dugovali po osnovu neisplaćenih poticaja. Do danas su dugovanja značajno smanjena i tražimo načine da taj dug riješimo do kraja.

Ovi zaostaci su ključni problem i mislim da od velike pomoći može nam tu biti Razvojna banka i njeni krediti ali i Parlament. Da vas podsjetim da je nakon pomenute tematske sjednice Predstavnički dom usvojio set zaključaka, među kojima i onaj koji govori o tome da za riješavanje naslijeđenih dugovanja treba biti iskorišten dio novca iz klirinškog duga. Insistirat ću da parlamentarci, u čijim će se rukama naći sudbina ovog novca, ispoštuju svoj sopstveni zaključak pa da na taj način pokažu da ih poljoprivrednici zanimaju ne samo u predizbornom periodu.

Novi.ba: Drvna industrija je jedna od naših najjačih industrija koja iz godine u godinu bilježi rezultate kada je u pitanju izvoz iz naše zemlje. Bosna i Hercegovina od kraja 2009. godine nema zakon o šumama, dokle je stigao cijeli proces usvajanja zakona?

ŠEMSUDIN DEDIĆ: Zakon je usvojila Vlada Federacije i na jesen on bi se trebao naći pred poslanicima Federalnog parlamenta. Radi se o jednom izuzeno važnom zakonskom riješenju koje čekamo već osam godina. Tokom ovog perioda šume i šumsko zemljište su bile u nekoj vrsti zakonskog vakuuma, a radi se ovdje o skoro 60 posto površine Federacije. Nije dakle postojala nikakva pravna zaštita, šumu se ilegalno sjeklo, izvozilo u inostranstvo bez ikave obrade. Jedan od naših najvrijednijih resursa bio je dakle rasprodavan i uništavan. Ovih dana često se spominje drvna industrija kao pozitivan primjer privrednog razvoja. No, morate znati da bi rast ove grane privrede mogao biti puno veći da joj ne fali sirovine: a fali, upravo zbog nepostojanja Zakona o šumama.

Drago mi je što se približavamo riješenju ovog problema. Meni je od samog početka mog mandata cilj da ministarstvo izađe iz začaranog kruga priče o poticajima i da konačno uredimo i oblast šuma. Bilo je tu određenih nesporazuma sa našim partnerima iz HDZ-a vezanih za pitanje vlasništva, no na kraju smo usaglasili zajednički stav i nadam se da će parlament izglasati Zakon bez velikih rasprava.

Novi.ba: Posljednjih dana posebno je aktuelno pitanje polažaja malinara i njihovo nezadovoljstvo otkupnim cijenama. Šta se radi kako bi se poboljšao položaj proizvođača malina i da li postoji konkretno rješenje?

ŠEMSUDIN DEDIĆ: Ja sam već prije nekoliko mjeseci prepoznao težinu ovog problema i formirao sam radnu grupu gdje se osim predstavnika ministarstva nalaze i predstavnici proizvođača, otkupljivača i akademske zajednice. Ova grupa je usaglasila nekoliko zaključaka kako da poboljšamo položaj malinara dugoročno. Prije svega, moramo napraviti bazu podataka malinara da znamo koliko njih živi od maline, a koliko kroz malinarstvo stiče samo dodatnu zaradu. Bitno je i da naši poljoprivrednici shvate da ne mogu ovisiti samo o jednoj kulturi jer svake godine imamo neku krizu na tržištu. Danas su to malinari, ali sjetite se da su prošle godine problem imali prozvođači kornišona.

Nažalost, ovo što se dogodilo ove godine je i posljedica nemara svih nivoa vlasti koji su malinarima obećavali puno toga, no nijedno obećanje nisu ispunili do kraja. Primjera radi, neprihvatljivo je da se od 27 opština obuhvaćenih projektom IFAD za instaliranje rashladnih kapaciteta za bespovratna sredstva prijavilo samo njih sedam iako sjećam se dobro da su prošle godine pojedini načelnici i kandidati za načelnike u hladnjačama vidjeli riješenje problema.

Šta se tiče same otkupne cijene, radna grupa složila se da cijenu maline mora odrediti tržište. Ja sam sa svoje strane uputio dopis Upravi za indirektno oporezivanje da nas tačno informiše po kojij cijeni je malina izvožena vani da ne bude nikakvih nedoumica oko toga koliko novca za nju dobijaju otkupljivači.

Novi.ba: Kakvi su planovi Ministarstva za naredni period?  

ŠEMSUDIN DEDIĆ: Glavni zadatak ove vlade je pronalaženje sistemskih riješenja i mislim da su malinarstvo i način na koji smo pristupili ovogodišnjoj krizi najbolji dokazi da ministarstvo ne „gasi požare“ već razmišlja dugoročno.

Osim toga, u narednom periodu u proceduri naći će se još nekoliko zakona koji nisu bile u centru pažnje mojih prethodnika, ali i generalno javnosti. Već na jesen planiramo uputiti Vladi Federacije nacrte zakona o vodama i zakona o pojoprivrednom zemljištu. Mislim da će ovi zakoni, zajedno sa zakonom o šumama i šumarskim programom, popuniti sve zakonske praznine koje su do sada postojale u Federaciji.