PAR IZ LJUBAVNE PJESME: Evo kako je Đole Balašević oženio svoju Oliveru
Olivera i Đorđe Balašević u braku su 35 godina.
Važe za jedan od najsklanijih parova sa domaće javne scene. Iako se njuhova ljubav rodila pred malim ekranima, oni su brak krunisali tajno u sred radne nedjelje. Kantautor kog obožava cijela regija upoznao je Oliveru Savić, bivšu reprezentativku u sportskoj srpskoj gimnastici poptuno neočekivano.
Njih dvoje bili su gosti jedne novosadske televizije. Olivera je bila gost sportskog programa, dok je Balašević bio gost muzičkog djela.
Balaševićeva supruga tada je bila mala riđokosa djevojčica koja je studirala u Novom Sadu organizaciju rada. Ona tada nije ni sanjala da će se zaljubiti u mladića sa gitarom. Gimnastičarka je tada morala da se odluči između novih medalja i priznanja i ljubavi koja je tek počela da se rađa.
"I tu ja prevagnem kao peta disciplina", pričao je Đorđe u decembru 1981. godine.
Nije to bila peta disciplina. Bila je to ljubav dvoje mladih koji su imali iste želje i interese.
"Jednom prilikom gledali smo zajedno utakmicu Hajduk - Hamburger. Najednom Olja mi prebaci ruku preko ramena i reče: "Ovaj Zlatko Vujović je opasan fudbaler." Rekao sam tad sebi: Našao sam pravu osobu, drugara koji se razume i u druge stvari. Ženim se odmah - gotovo je", otkio je Balašević.
Đorđe i Olivera se nisu, naravno, odmah vjenčali. Odluka jeste pala i oni jesu riješili da život provedu zajedno. Njihovu ljubav krunisala je ćerka Jovana, a šest godina kasnije njih dvoje su rešili da obave i formalnost i uplove u bračne vode.
"Malo sam se toga plašio jer dosta sam formalnosti izbjegao u životu. Kad sam maturirao to je bila prava prilika da obučem odijelo, ali sam to izbjegao sticajem okolnosti, nisam došao na proslavu. Ni kasnije nikad nisam bio u odelu. Hteo sam da se vjenčam 15. avgusta kad je najtoplije, da bih mogao da budem u nekoj majici. Dogovorili smo se ipak da to bude 7. maja, jer je bila sasvim neizvesna situacija oko mog dolaska iz vojske", kaže Đorđe i dodaje:
"Kao hranitelj porodice nisam to bio i formalno. Dokument je bio veoma važan. Ali nismo želeli nikakve ceremonije i pompe. Odabrali smo četvrtak. Nismo hteli da to bude ni subota, ni nedjelja, jer su se baš tad venčavali neki moji drugari i nisam htio da se sretnemo i da se diže neka frka, da nešto vrištimo, skačemo... Nikome ništa nismo rekli, pokupili smo se na brzinu, čak smo malo i zakasnili... Bilja, kuma je došla u posljednji čas, a Borčeku (Đoletov dugogodišnji saradnik) sam rekao da ponese ličnu kartu, da je neko snimanje u pitanju, samo da se ne bi pojavio s poklonom i u odelu. Uletjeli smo kod matičara, ali tamo su nas već čekali drugovi koji su ipak uspjeli da nas "provale". Bila je to mala, slatka ceremonija koju smo poslije nastavili kod kuće, strogo uz sendviče. Osjećao sam se dobro kao da nisam mladoženja. Bio sam u elegantnim crnim farmerkama, večernjim, i cipelama s dobrim elementima patika, nisam baš hteo da obujem patike iz poštovanja prema supruzi. Olja je imala lepu bijelu haljinu, samo bez onih "đinđa" na glavi."