OBJAVITE "RAT" POTKOŽNOM MASNOM TKIVU: Nemojte se bojati masti, već šećera
Svaki put kad počnem komunicirat sa ljudima kojima je potrebna pomoć oko dovođenja u tjelesnu formu, sve se svodi oko masnog tkiva. Baš to tkivo stvara jednu ružnu sliku kad se pogledamo u ogledalo, a u mnogo slučajeva uzrok je mnogih zdravstvenih problema ( dijabetes, srčano krvožilne bolesti…) a i stvara jedno nezadovoljno stanje duha. Jedan od velikih problema kod rješavanja masnog tkiva je neinformiranost i neznanje. Ljudi često, u želji da se riješe potkožnog masnog tkiva, izbacuju i zdrave masti jer misle da će jedući masnu hranu dobiti „trbuh“. Istina je sasvim suprotna jer ako izbalansiramo prehranu i ubacimo zdrave masti (maslinovoo ulje, koštunjavo voća, laneno ulje, mast iz ribe…), mršavljenje tj. nestajanje potkožnog masnog tkiva bit će brže i lakše. Da bi mogli objavit rat potkožnom masnom tkivu potrebno je znati kako ono nastaje i stvara se u tijelu.
Glukoza (vrsta šećera) je ugljikohidrat potreban organizmu kao glavni izvor energije. Glukoza se u krvi stvara od hrane, koju uzimamo u obliku različitih vrsta ugljikohidarata, bjelančevina i masti (ovo nije greška jer zbilja, pogotovo u graničnim situacijama najjednostavniji šećer i radi pomoću biokemije transfer iz svih oblika- ketoza, glikoliza, glikoneogeneza,..). Glavni je potrošač glukoze u krvi mozak (2/3 glukoze; i ovo nije greška jer govorimo o potrošaču, a ne ukupnoj glukozi koja će u višku napraviti depozit u masti), dok se ostala glukoza pohranjuje kao rezerva energije u druga tkiva, u obliku glikogena (jetra i mišićno tkivo). Mozak ne može koristiti glikogen pohranjen u mišićima, nego samo onaj pohranjen u jetrima, ponovno pretvoren u glukozu. To je razlog zbog kojeg u krvi mora biti stalno prisutna dovoljna količina glukoze za ishranu mozga. Višak glukoze u krvi, preko rezerve u jetrima i mišićima, skladišti se u masnoću i pohranjuje u masnom tkivu kao rezerva energije. Inzulin je hormon koji luči gušterača, s osnovnom zadaćom smanjivanja glukoze u krvi i njenim prebacivanjem u druga tkiva (jetra, mišiće i masno tkivo)- gušterača registrira visoku razinu glukoze i luči veću količinu inzulina koji kao neselektivan i globalno najanaboličniji hormon koji radi transpot iste u potkožnu mast kao jedini preostali rezervoar nakon sto su popunjena preostala tri: mozak, jetru i mišićno tkivo u obliku glikogena. Glukagon je hormon koji također luči gušterača, s osnovnom zadaćom povećanja glukoze u krvi koristeći zalihe masnoća u masnom tkivu. Njegovo stvaranje potiče snižena razina glukoze u krvi. On je odgovoran za dva procesa: glikoneogeneza i glikoliza. Leptin je vrlo snažan i utjecajan hormon, koji primarno izlučuje pohranjeno masno tkivo u organizmu. Rast količine leptina u krvi poklapa se s rastom masnog tkiva, a njegov pad s padom masnog tkiva. Leptin djeluje kao središnji regulator apetita (signal sitosti), preko receptora u hipotalamusu i utroška energije putem direktnog djelovanja na metabolizam raznih tkiva (prvenstveno mišićnog). Kako inzulin smanjuje razinu šećera u krvi pretvaranjem u masnoće, koje organizam odlaže u masno tkivo, to je pohranjivanje ili trošenje energije u stanicama tkiva pitanje ravnoteže hormona inzulina (pohranjivanje energije) i hormona leptina (trošenje energije).
Uloga leptina (osim djelovanja kao regulatora apetita preko hipotalamusa) je metaboliziranje masnoća koje se nalaze u mišićnom tkivu. Leptin povećava aktivnost 5-AMP-aktivirane protein-kinaze (AMPK), koja omogućava prolaz masnih kiselina do mitohondrija u mišićnim stanicama, radi njihovog korištenja kao energije putem oksidacije. Prevelik kalorijski unos hrane u organizam, posebice ugljikohidrata s visokim glikemičkim indeksom (kao što su rafinirani i koncentrirani proizvodi od žitarica, krumpir i šećer, tj. koncentrirani škrob i šećer), brzo podiže razinu glukoze (šećera) u krvi. Obrana organizma od visoke razine glukoze u krvi manifestira se izlučivanjem inzulina od strane gušterače radi smanjivanja te razine, tj. transferiranja glukoze iz krvi u druga tkiva, kao rezerve hrane (energije). Prvo se pune «spremnici» u jetrima, u koja se deponira glikogen stvoren od glukoze u krvi. Nakon to ga se glikogenom pune «spremnici» u stanicama mišićnoga tkiva. Ta dva «spremnika» hrane relativno su malog kapaciteta i brzo se napune. Ako je razina glukoze u krvi još uvijek visoka, tada se glukoza pretvara u masnoće, koje se deponiraju u masnom tkivu smještenom na najmanje aktivnim dijelovima tijela. Taj treći «spremnik» u masnom tkivu najčešće nije ograničen svojim kapacitetom za deponiranje. Stanice svih triju spremnika, koje primaju rezerve hrane iz krvi, omogućuju takav prihvat samo onda kada je razina inzulina u krvi dovoljna da pobudi receptore stanica tih tkiva. Ako je razina šećera u krvi dugotrajno visoka, tada će i razina inzulina u krvi biti dugotrajno visoka, a inzulin u krvi stalno će pobuđivati receptore stanica na deponiranje glukoze. Kako je maksimalno moguća rezerva glikogena u jetrima relativno malena (60-90 g), to se stanice jetara prve počnu braniti od visoke razine inzulina, blokadom signala inzulinskih receptora u membranama stanica (endoplasmic reticulum) i smanjivanjem količine samih receptora, smanjujući tako svoju osjetljivost na inzulin. Stanice sljedećeg ograničenog spremnika glikogena u mišićima (300-400 g) također se u drugoj fazi visoke razine inzulina počinju braniti smanjivanjem količine receptora, tj. smanjuju svoju osjetljivost na inzulin. Smanjivanje osjetljivosti na inzulin jetara i mišića naziva se inzulinskom rezistencijom, koja zbog visoke razine glukoze u krvi rezultira daljim povišenjem razine inzulina u krvi. Masne stanice najslabije djeluju na smanjivanje inzulinskih receptora, pa se javlja povećanje masnoga tkiva.
Kao vanjska manifestacija inzulinske rezistencije kod čovjeka najčešće se javlja povećana masa i debljina. Unutarnja je manifestacija inzulinske rezistencije stvaranje povećanih masnoća u krvi, koje prelaze normalne vrijednosti. Pošto vidimo da najveći problem pri stvaranju masnog tkiva čini ugljikohidrati i utjecaj inzulina u krvi moja topla preporuka je da se za redukciju masnog tkiva treba reducirati ugljikohidrate i time utjecati na razinu inzulina u krvi.
Iz ovog gore navedenog uzrok naše debljine, odnosno "našeg" potkožnog masnog tkiva je ugljikohidrati-šećeri. Zato se nemojte bojati masti, nego šećera.
(Novi.ba)