INTERVJU/ FEDERALNA MINISTRICA OBRAZOVANJA I NAUKE ZA NOVI.BA:Trebamo poduzeti sve što je u našoj moći da zadržimo mlade i obrazovane studente

Federalna ministrica obrazovanja i nauke/znanosti Elvira Dilberović za portal Novi.ba govorila je o trenutnoj situaciji u obrazovnom sistemu, sve manjem broju upisane djece u škole, te o danas popularnom trendu odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine. 

Noviba: Kakva je trenutna situacija u obrazovnom sistemu i kako biste ga ocijenili?

ELVIRA DILBEROVIĆ: Odgojno-obrazovni sistem u društvima u tranziciji je u permanentnom fokusu interesiranja kako cjelokupne javnosti, tako i mnogobrojnih specijaliziranih organizacija i udruženja. Kada govorimo o odgojno-obrazovnom sistemu u Bosni i Hercegovini, onda, prije svega, treba imati u vidu njegovo ustavno-pravno rješenje. Iz činjenice da je u jednom dijelu države odgojno-obrazovni sistem centraliziran, a da je u drugom dijelu visoko decentraliziran, proizlaze mnogobrojne poteškoće u koncipiranju prioriteta i definiranju ključnih pitanja u reformama osnovnog i srednjeg obrazovanja, kao i visokog obrazovanja u BiH. Prije svega, u takvim okolnostima nije moguće izvršiti racionalizaciju mreže škola, niti je moguće kreirati jedinstvenu upisnu politiku za srednje škole. To ne znači da se, i uz takva ustavno-pravna rješenja, nisu postigli stanoviti rezultati u reformiranju osnovnog i srednjeg obrazovanja, od donošenja strategija i zakona vezanih za ovu oblast do prelaska na devetogodišnje obavezno osnovno obrazovanje i uvođenje modularne nastave u srednjim stručnim školama.  Problem obrazovnog sistema u Federaciji BiH nije samo u njegovoj decentralizaciji i prekomjernoj fragmentiranosti, nego i u sporosti provođenja reformskih procesa, pogotovo sporosti kod usklađivanja kantonalne legislative sa onom na državnom nivou. Unutar Federacije Bosne i Hercegovine, također, nailazimo na značajne razlike među kantonima u pogledu obrazovanja, poput: neujednačene dinamike usaglašavanja kantonalnih obrazovnih zakona sa okvirnim obrazovnim zakonima, nemogućnosti finansiranja obrazovanja, prijevoza, prostornih i kadrovskih resursa te drugih pitanja koje se tiču organizacije i provođenja obrazovnih politika.

Novi.ba: Da li ste zadovoljni implementacijom devetogodišnjeg sistema obrazovanja i kako biste ga ocijenili?

ELVIRA DILBEROVIĆ: U Federaciji Bosne i Hercegovine obavezno devetogodišnje osnovno obrazovanje uvedeno je u školskoj 2004/05. godini, ali se uvodilo neujednačenom dinamikom po kantonima. Od školske 2009/10. godine ono se provodi u svim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine. 
Inače, devetogodišnje obrazovanje je jedna od reformi koja je uvedena u cijeloj Bosni i Hercegovini. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke drži da je ono, kao proces, pokrenuto u skladu sa pravnim okvirom utvrđenim na nivou BiH, da nauka ukazuje na značaj učenja u ranom djetinjstvu, kao i na značaj adekvatne pripreme djece za učenje i napredovanje u osnovnom obrazovanju. I praksa u većini evropskih država je da obavezno obrazovanje traje minimalno devet godina i počinje u uzrastu od šest godina ili niže. 
Dakle, uvođenje obaveznog devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine povezano je sa promjenama u strukturi i organizaciji osnovnog odgoja i obrazovanja. Spomenute promjene su neizbježne, jer upravo one su prilika da se otklone uočene slabosti i stvori temelj za modernizaciju i poboljšanje kvalitete, kao i humanizaciju obrazovnog sistema općenito. 

Novi.ba: Prema najnovijoj statistici, broj djece upisanih u srednje škole već nekoliko godina alarmantno opada, kako komentarišete ovu sivu statistiku i šta se može poduzeti?

ELVIRA DILBEROVIĆ: Prema Informaciji o upisu učenika u osnovne i srednje škole u školskoj 2016/17. godini u FBiH Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, analizom trenda kretanja broja učenika upisanih u prvi razred srednjih škola u Federaciji Bosne i Hercegovine od školske 2012/13. godine do školske 2016/17. godine može se uočiti smanjenje broja učenika koji se upisuju u prvi razred srednje škole. Taj broj se u devet kantona u Federaciji BiH u petogodišnjem periodu smanjio za 8.257 ili 28,10%. Ovako značajno smanjenje rezultat je, prije svega, činjenice da je u školskoj 2012/13. godini došlo do izrazitog povećanja broja učenika prvih razreda srednje škole. Među kantonima koji su prešli na devetogodišnje osnovno obrazovanje u školskoj 2004/05. godini zabilježen je trend značajnog smanjenja broja učenika prvih razreda srednje škole u školskoj 2013/14. godini, kada je prva generacija učenika koji su završili osnovnu školu po devetogodišnjem programu upisala prvi razred srednje škole. 
Analizom kretanja ukupnog broja učenika srednjih škola u Federaciji Bosne i Hercegovine utvrđeno je da je u periodu školska 2012/13 – 2016/17. došlo do smanjenja broja učenika srednjih škola za 30.664 učenika, odnosno 27,08%. Kada govorimo o razlozima, nakon urađene analize, slični se uzroci nepohađanja, napuštanja i smanjenja broja učenika i u osnovnim i u srednjim školama u Federaciji BiH, a to su, uglavnom, socijalni razlozi, odlazak u inozemstvo, udaljenost od škole, zasnivanje bračne ili vanbračne zajednice, nedovoljan uspjeh u učenju i vladanju. Djeca pripadnici romske nacionalnosti su i u pogledu neredovnog pohađanja nastave i prekida školovanja identificirani kao posebno ranjiva kategorija. 

Novi.ba: U porastu je broj privatnih fakulteta, da li oni mogu garantirati znanje učenicima i da li se mogu porediti s državnim fakultetima?

ELVIRA DILBEROVIĆ: U Bosni i Hercegovine na snazi je Okvirni zakon o visokom obrazovanju u BiH kojim je visoko obrazovanje, između ostalog, definirano kao djelatnost od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu. Za provedbu Okvirnog zakona na prostoru Federacije BiH nadležna su kantonalna resorna ministarstva koja su usvojila kantonalne zakone o visokom obrazovanja, temeljem kojih  donose rješenja o osnivanju visokoškolskih ustanova, kako javnih, tako i privatnih, pod istim uvjetima. Također, kantonalna resorna ministarstva su nadležna za upisne politike.  U ovom trenutku u Državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini upisano je 27 visokoškolskih ustanova, od čega svih osam javnih i devetnaest privatnih visokoškolskih ustanova na prostoru čitave Bosne i Hercegovine. To znači da akreditirane visokoškolske ustanove ispunjavaju uvjete iz Odluke o normama kojima se određuju minimalni standardi u području visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, odnosno da imaju odgovarajuću infrastrukturu: prostor i opremu te da kadrovski ispunjavaju (minimalne) standarde u skladu s rečenom Odlukom. Međutim, pravu sliku ćemo imati nakon što javne i privatne visokoškolske ustanove ostvare akreditaciju studijskih programa.  Moje iskustvo mi kaže da student koji se bori za svoje znanje, može znanje dobiti i na javnim i na privatnim fakultetima. Problem je sa studentima koji ne traže znanje nego diplomu te nastavnicima koji im to daju i omogućuju.  Nažalost, Federacija Bosne i Hercegovine nema jedinstvenu upisnu politiku, niti institucije ili tijela koja se sustavno bave praćenjem i planiranjem u oblasti upisne politike i tržišta rada. Stoga i naše preporuke idu ka tomu da se razmišlja, primjerice, o kreiranju i usvajanju višegodišnjeg akcijskog plana upisne politike, koji bi bio obavezujući za sve kantone i visokoobrazovne ustanove i koji će voditi usklađivanju upisne politike sa tržištem rada u Federaciji BiH.

Novi.ba: Kako zaustaviti danas popularni trend odlaska mladih iz BiH?

ELVIRA DILBEROVIĆ: Nije problem u tomu što odlaze radi dodatnog obrazovanja, što odlaze u inozemstvo po dio znanja koje ne mogu dobiti ovdje. Ali naša je obaveza da učinimo sve da se vrate ovdje, da budu stručnjaci u BiH. Cijelo društvo treba preuzeti svoj dio odgovornosti u kreiranju uvjeta koji će doprinijeti smanjenju odlaska obrazovanih ljudi iz naše zemlje. Trebamo poduzeti sve što je u našoj moći da zadržimo mlade i obrazovane studente.  Potrebno je mlade školovati za tržište rada i zanimanja koja će ih brzo uvesti u prostor rada. Kad su mladi izvan svijeta rada, poduzećima nedostaje energija, entuzijazam, inovacija, radost življenja, a to su dragocjena opća dobra koja poboljšavaju gospodarski život i javno zadovoljstvo. Naime, prema našim analizama, najčešće se problem visoke stope nezaposlenosti mladih, a s time i usko povezanih odlazaka mladih iz zemlje, veže za nedostatak vještina koje stječu tokom obrazovanja, kao i problem neusklađenosti obrazovnog sistema u BiH sa potrebama modernog tržišta rada. Također, na djelu je slaba informiranost i podrška mladima za započinjanje vlastitog biznisa i samozapošljavanja, a upravo bi okosnica modernog obrazovanja trebala biti da se mladi uče prihvatiti inovativnost i poduzetništvo kao filozofiju života.