Sve počinje 72 sata pred smrt – OVAKO ljudi počinju govoriti!

Čak i u slučaju iznenadne smrti, samrtnici se mogu oprostiti od nas

Zaista me je iznenadilo kad sam otkrila da studija za studijom potvrđuje da je oko polovica ispitanika osjetila nazočnost svojih voljenih – bilo u trenutku smrti, ili nešto kasnije.

To se dogodilo i u mojoj obitelji. Otac uopće nije bolovao već je umro iznenada, usred jedne noći 2008. godine. Moja sestra Katarina bila je budna više od 150 kilometara daleko od njegove kuće, a ipak je u svojoj spavaćoj sobi iznenada osjetila nečije prisustvo i ruke kako je nježno dodiruju po glavi. Ispunili su je zadovoljstvo i radost i to toliko snažno i neobično da je ispričala čitav doživljaj sinu prije nego što su uopće saznali da nam je otac preminuo.

Psihijatri nazivaju ove slučajeve “halucinacijama žalosti”, ali znanost takva subjektivna iskustva još uvijek nedovoljno razumije. Svakako još nije objašnjeno otkuda nam takvi doživljaji prije nego što saznamo da nam je netko umro. Jedan čovjek mi je ispričao svoj doživljaj iz djetinjstva: jednog jutra je sišao na doručak, kao i obično, i vidio tatu kako sjedi na svom mjestu i čita novine, a onda ga je majka šokirala priopćivši mu da je otac umro. “Ali ja ga vidim, eno ga, sjedi tamo!”, Rekao je i u tom trenutku je vizija oca nestala.

Karen Simon, izvršna direktorica marketinga iz Toronta, priča o svom doživljaju jedne hladne noći šest tjedana nakon smrti oca: “Vozila sam autocestom, a na suvozačevom mjestu se stvorio tata. Mogla sam ga osjetiti kako se namješta u sjedištu. On je uvijek sjedio na karakterističan način, nagnut na lijevu stranu. Vozio se tako sa mnom petnaestak kilometara. Doživljaj je bio nevjerojatno realističan i mene je potpuno promijenio. “

I živi mogu doživjeti smrt >>>