INTERVJU/ FILIP ANDRONIK ZA NOVI.BA: Naše društvo i okruženje su nepresušan izvor uvrnutih, nevjerovatnih, bizarnih i čudnih situacija

Filip Andronik je nagrađivani strip crtač iz Sarajeva i uspješan stand up komičar. 

Autor je najdugovječnijeg bosanskohercegovačkog suprjunačkog stripa "Amnezija", koji je doživio i svoj treći nastavak koji je publici predstavljen 3. februara ove godine. 

U proteklih pet godina objavljena su dva dijela  i to  "Amnezija, superjunak s problemom sa pamćenjem" te "Amnezija, superjunak s problemom sa pamćenjem: Porijeklo".

O ovom stripu, te kako je nestao, ali i o stand up komediji razgovarili smo sa Filipom. 

Šta još otkrio za Novi.ba pročitajte u intervjuu u nastavku. 

Novi.ba: U februaru ove godine u Sarajevu predstavljen je treći nastavak  stripa Amnezija, kako je uopšte nastao ovaj strip i otkud ideja? 

FILIP: Prvi strip o zaboravnom superjunaku Amneziji nastao je prije više od deset godina. Imao sam želju parodirati superjunačke stripove i Amnezija to s početka i jeste bio prilično intenzivno. No nakon godina smišljanja i crtanja gegova, on je prerastao u zasebnog i, da tako kažem, punokrvnog superjunaka koji ima svoju priču. Dakako i dalje smiješnu i podjednako uvrnutu.

Novi.ba: Da li u BiH još ima zaljubljenika u strip i koji strip/strip junak  je Vama najdraži? 
 

FILIP: Uvijek mi je zanimljivo kada me pitaju ovakvo pitanje (a uvijek me pitaju). Bilo bi zanimljivo da sam jedini, zar ne. Kao neki pustinjak, klinci bi dolazili i pitali me da im pričam o nekim davno zaboravljenim šarenim slikama sa oblačićima sa tekstom.

Naravno da ima još ljudi koji i crtaju a i čitaju strip. Mislim da ne postoji dijete u državi koje se nije srelo sa stripom a među odraslim i dalje pali nostalgija za stripovima koje su čitali kao mali.

Moj omiljeni strip junak bi bila Wonder Woman. Superjunački strip sa sjajnim glavnim likom, šta više treba?!

Novi.ba: Kada ste otkrili ljubav prema stripu i sjećate li se šta se prvo nacrtali?  

FILIP: Bio sma jako mali kada sam otkrio stripove i rekao „sviđa mi se ovaj spoj priče i crteža, želim i ja to raditi“. Ne znam kada je to tačno bilo. No trenutak kada sam rekao „ja želim crtati stripove zapravo“ je bio kada sam konkurisao za Akademiju likovnih umjetnosti i kada su mi rekli da me neće pustiti da na njoj crtam stripove. Momentalno sma odustao od studiranja na Akademiji.
 
Moj prvi crtež... Ikada? To bi bila neka črčkarija. Ali moj prvi strip vrijedan objavljivanja je bio o ekipi iz srednje škole.

Novi.ba:   Pored stripa bavite se i stan up komedijom, odakle crpite inspiraciju za nastupe? 

FILIP: Kao i za stripove, najviše me inspiriše naša svakodnevnica. Naše društvo i okruženje je nepresušan izvor uvrnutih, nevjerovatnih, bizarnih i čudnih situacija da se čudim da nas ima tako malo koji se bavimo stand up komedijom i da nam humor na televiziji nije urnebesniji.

Novi.ba: Da li možda ima neki grad u kojem posebno volite nastupati i u kojem gradu je najbolja publika?
 

FILIP: Rekao sam to i prije i ne libim se ponoviti – Konjic ima najbolji klub za stadu up komediju u državi. Klub „Garage“ ima sjajnu publiku, organizuje nastupe godinama i naprosto je uživancija tamo nastupati. Ne samo meni, svima!
 

Novi.ba: Da li ste nekada prilikom nastupa doživjeli neku neugodnu situaciju ili situaciju koja vam je posebno ostala u sjećanju? 
 

FILIP: Nastupao sam u Sloveniji na nekom snimanju za televiziju i pričao šalu o situaciji koja se dešavala u granapu. Ispričao sam fol i publika se smijala a kasnije su mi organizatori javili da su morali da titluju moj nastup jer u Sloveniji ne znaju šta je granap. Taj vid trgovačke radnje oni ne znaju pod tim imenom. 

Novi.ba: Kada biste trebali da birate između stripa i stand up-a, šta biste izabrali? 

FILIP:  Strip, neupitno. Nije da ne uživam nasmijavati publiku, ali strip je nešto čemu sam predan još od malih nogu. Mislim da je danas, u poplavi „pravih zanimanja“ tipa pravnik ili ekonomista, važno pokazati javnosti da se može živjeti i od kreativnog autorskog rada. I tu je neizmjerno zadovoljstvo biti strip crtač (baš kao što je vjerovatno zadovoljstvo biti plesač, muzičar i sl.)

(Foto: www. superamnesia.com)