BITNA PRIČA O NEBITNIM STVARIMA: Etiketa na odjeći ne znači etiketu na ljudima

Koliko ste puta kupili neki komad odjeće samo zato što je na sniženju ili zato što modni stručnjaci (diskutabilan  pojam u današnje vrijeme) savjetuju da ga ove sezone morate imati u ormaru?

Sigurno nebrojeno puta, jer malena je skupina žena koja to zbilja nikada, ali baš nikada nije uradila.

Možda će neki reći da je to još jedan u nizu stereotipa o ženama, ali onda bismo nakon čitanja ovog teksta trebali malo proviriti u svoje ormare.

Da li baš sve stvari u njemu nosite često?

Da li baš nema onih podjela : ovo ću obući kada smršam,  ovo nije moja boja, ali nekad ću nešto kombinovati s tim, od ovog komada mi se žao rastati i  drugih izgovora?

Činjenica je da mnoge žene vrše upravo takve podjele prilikom slaganja stvari u svom ormaru.

Koliko god se vodili izrazom da „odijelo ne čini čovjeka“, okolo nas je toliko primjera opterećenosti o tome kako ćemo izgledati u određenom trenutku.

Upravo tako i nastaju podjele odjeće u ormaru za raznorazne prilike.

Ako je više ljudi pohvalilo neku haljinu, automatski tu haljinu čuvamo kao keca u rukavu u slučaju onog problema nemam šta obući (još jedan u nizu stereotipa ili činjenica?!).

Ako su ljudi okolo nas zapazili da smo na fotografijama u određenoj suknji izgledali „malo punije“, automatski se pozdravljamo sa tom suknjom.

Sve te stvari se uredno slažu po policama i čekaju neke svoje prilike i priče.

Kako smo počeli pridavati toliko pažnje najobičnijim materijalnim stvarima?

Ako je to samo običan komad odjeće, zašto je djevojčice toliko briga da neka prijateljica nema istu maturalnu haljinu kao i ona?  Zašto nas je briga da li nas neka odjeća vizuelno sužava/proširuje, ako nam je udobna za nošenje?

A tek da ne spominjem rasprave o bojama. Svakodnevno susrećem žene koje određene boje izbjegavaju pod izgovorom da im ne stoje.

Sasvim je jasno da ne ide svaka boja uz svakog, ali na pitanje zašto makar ne probaju, ti odgovori se pretežno zasnivaju na pojašnjenjima da im „nije lijepo u njima“.
 

Vrteći se tako u moru raznih krojeva, dezena i boja te „obične krpice“ itekako postaju neki faktor u životu.

S jedne strane ćete tako zapaziti žene koje su prve u redovima prilikom sniženja i „moraju“ imati komad odjeće preporučen u najnovijim modnim časopisima, a sa druge strane one koje će se odmaći od toga i nikada neće ni znati šta je to na sniženju, već se imati neki svoj trend.

Međutim, koliko god se te dvije strane na prvi pogled znatno razlikovale, povezuje ih mnogo toga istog.

I oni koji će slijepo pratiti trendove i oni koji će ih negirati i oni koji neće biti isključivi ni za jednu opciju, svi će odabrati ono što ih čini sretnima. Ono u čemu se opušteni, ono u čemu će se osjećati lijepo, ugodno, prijatno.
 

Tako da će se taj „ beznačajni komad odjeće“ prikačiti onim životnim faktorima koji će u datom trenutku, makar jako kratko , nekoga oraspoložiti.
Nekome će to biti napokon ugrabljena haljina na sniženju, nekome pronalazak jednobojne obične majice koja daje osjećaj udobnosti, a nekome savršena maturalna haljina.

Međutim, šta je bitno u nebitnoj priči o odjeći ?
 

Istraživanje, pronalaženje i odobravanje.

Mnogi će se začuditi kako se tako bitni pojmovi kače na etiketu prolaznih stvari.

Ipak, stvari su vrlo jednostavne.
 

ISTRAŽIVANJE prilikom odabira odjeće je nešto što svaka djevojčica/djevojka prolazi. U fazi odrastanja, od osnovne škole, preko puberteta, mnoge djevojke prolaze raličite faze odijevanja. Nije neobično tada vidjeti da je neko mjesec dana u ružičastim Barbie  varijantama, a već naredni mjesec da ne priznaje nikakvu boju osim crne.

U fazi izgradnje svog identiteta, birat će se ono što vam u tom trenutku godi. Vremenom će se taj stil graditi i pronaći će ono u čemu se najbolje osjećaju.
 

PRONALAŽENJE je možda i ključni faktor u odabiru i pridavanju pažnje odjeći. U tim fazama plivanja u raznim stilovima, počesto mnogi nailaze na neodobravanje svoje okoline. Tako ćete čuti niz stereotipa za one koji u diskoteku požele otići u starkama, a ne visokim štiklama, za one koji opet vole nositi visoke štikle od ranih jutranjih sati za sve prilike i milion drugih primjera. Jednostavno će svi sebi dati pravo da kritkikuju druge šta je to dobro za njih i šta se to ne nosi.
 

ODOBRAVANJE je ipak najvažniji zaključak te priče. Prihvatiti da neko ne voli iste stvari kao Vi, da neko ima sasvim drugi stil, da neko ne želi pratiti nikakve trendove ili da neko ne želi propustiti niti jedan modni trend. Bez mnogo pametovanja, mudrovanja šta je za nekoga dobro.

Na kraju, svako će u svom ormaru vršiti podjele po policama i uređivati onako kako on to poželi.

Te malene stvari na vješalicama ne znače ništa, sve dok ih mi na vlastitim tijelima ne iznesemo na pravi način ne osvrćući se na to da li bi ih neko stavio u rubriku „nikada više obući“.

Ipak  vam etiketa na odjeći ne dozvoljava da etiketirate i ljude.