Jeste li čuli za ASPERGEROV SINDROM? Evo kako ga prepoznati!

Aspergerov sindrom je dobio ime prema liječniku koji ga je prvi opisao 40-ih godina prošlog stoljeća Hansu Aspergeru. Tijekom godina se sama definicija i klasifikacija ovog sindroma mijenjala, budući da je usko povezan s autizmom, a neki ga svrstavaju među blaži oblik autizma. Prema najnovijoj klasifikaciji iz 2013. godine, Aspergerov sindrom svrstavamo u skupinu poremećaja iz spektra autizma (autism pectrum disorder).

Aspergerov sindrom je neurobiološki poremećaj koji dijeli mnoge karakteristike s autizmom, pa se definira kao blaži oblik autizma ili autizam u kojoj je osoba visoko funkcionalna. Za razliku od autizma, simptomi su manje izraženi, nemaju zastoje u govoru, a kognitivne sposobnosti su jednake onima u zdravih pojedinaca. Zbog ovih karakteristika, Aspergerov sindrom je puno teže dijagnosticirati od težih oblika autizma. 

Simptomi

Simptomi mogu značajno varirati, od blagih do težih oblika. Govorne i kognitivne sposobnosti su očuvane, inteligencija je prosječna ili iznad prosječna. Pojedinci s Aspergerovim sindromom imaju najviše problema sa socijalnom interakcijom u različitim oblicima.

Neke od karakteristka simptoma su:

Poteškoće s ostvarivanjem socijalnih interakcija – za razliku od nekih oblika autizma, u kojoj dijete ne pokazuje želju da ostvaruje komunikaciju s vanjskim svijetom (”živi u svom svijetu”), Aspergerov sindrom karakterizira nemogućnost ostvarivanja socijalnih interakcija unatoč želji. Pojedince s Aspergerovim sindromom opisuje nedostatak empatije i nemogućnost razumijevanja drugih ljudi, te problem ostvarivanja odnosa s vršnjacima (djeca se lakše sprijatelje s odraslima nego s drugom djecom).
Poteškoće u iščitavanju govora tijela i ostalih oblika neverbalne komunikacije (geste, izrazi lice, pokreti rukama, pogled ili eye contact). Pojedinci su često nespretni budući da imaju problema s percipiranjem osobnog prostora. Osjetljivost na podražaje iz okoline: zvuk, svjetlost, pojedina hrana (osjet okusa). Emotivne i socijalne reakcije ponekad znaju biti neprimjerene situaciji (dodatan razlog zašto teško ostvaruju socijalne odnose). Česta fasciniranost detaljima ili objektima.
Potreba za rutinom i kontrolom se često primjećuje u repetitivnim oblicima ponašanja. Način govora je formalan i pedantan, kao na predavanju.
Intenzivna posvećenost određenim temama, motivima, ciljevima, stvarima.

Dijagnoza

S obzirom na specifične simptome, ovaj se poremećaj dijagnosticira dosta kasnije u odnosu na teže oblike autizma. Dijete u dobi od 8 do 12 godina počinje ostvarivati značajnije socijalne i društvene interakcije i u tom periodu se počinju primjećivati problemi kod pojedinaca s Aspergerovim sindromom. Vrtić, škole i drugi kolektivi su mjesta na kojima se najčešće počinju primjećivati simptomi i problemi u ponašanju. Dijagnozu ponekad otežavaju povezani poremećaji poput npr. depresije zbog nemogućnosti sklapanja prijateljstava.

S druge strane, bitno je imati na umu da su ljudi (i djeca) karakterno različiti, intovertan tip osobe ne mora nužno značiti i autističan.

Prognoze i terapija

Unatoč gore opisanim problemima i simptomima, pojedinci s Aspergerovim sindromom imaju često i izvrsnu memoriju i sposobnost pamćenja podataka. Na djeci se primjećuje da jako rano počnu čitati i čitaju jako puno (hiperleksija), zbog čega razvijaju bogat vokabular.

Jako je bitno što ranije prepoznati simptome i pravilno dijagnosticirati aspergerov sindrom. U tom slučaju se jako puno simptoma može ispraviti raznim oblicima terapije. Neki od simptoma se mogu usmjeriti u konstruktivne oblike, pa npr. pojedinac koji je posvećen nakupljanju smeća, može biti naučen da bude posvećen recikliranju (slučaj iz prakse).

Posvećenost detaljima se može jako dobro iskoristiti u znanosti, umjetnosti ili sport.

Ovakvi pojedinci jako dobro reagiraju na art terapiju ili terapiju igrom.

Svoju načitanost, memoriju i vokabular mogu iskoristiti za ostvarivanje kvalitetnih socijalnih interakcija. U cijelom procesu je jako bitan čitav tim ljudi, od roditelja i bližnjih, do pedagoga, učitelja, psihologa i liječnika.