Prijetnja današnjice: Veliki broj infekcija i uskoro nijedan antibiotik NEĆE BITI DJELOTVORAN!
Antibiotska rezistencija, ili “kraj moderne medicine” kako je neki stručnjaci nazivaju, mogla bi u potpunosti da promjeni način na koji funkcioniše savremena medicina, piše BBC.
“Sviet se kreće ka post-antibiotskoj eri, u kojoj će infekcije opet ubijati ljude. Ukoliko se trenutni trend nastavi, sofisticirani izumi u medicini, poput transplantacije organa, zamjene zglobova, hemoterapije i brige o prevremeno rođenoj djeci će postati još rizičniji poduhvati. To znači da bi otpornost na antibiotike čak mogla da označi kraj medicine kakvu poznajemo”, rekla je generalna direktorka Svjetske zdravstvene organizacije na skupu Ujedinjenih nacija u aprilu prošle godine.
Margaret Čan je željela da upozori na jednu od najvećih prijetnji današnjice – izuzetno veliki broj infekcija protiv kojih postojeći tretmani antibioticima nemaju nikakve šanse. Štaviše, problem je toliko veliki, da bi uskoro moglo da se dogodi da nijedan antibiotik ne bude djelotvoran.
“Zamislite da se vratimo u vreme u kojem bi čak i najmanja povreda, poput obične posekotine, mogla da dovede do smrtnog ishoda. Upravo do toga bi mogla da dovede otpornost na antibiotike”, kaže doktor Dejvid Vajs, direktor Centra za antibiotsku rezistenciju na Emori Univerzitetu.
Uprkos tome što na rešenju problema radi veliki broj svetskih vlada, organizacija i pojedinaca, on je vrlo složen i široko rasprostranjen, što otežava borbu čovečansva protiv bakterija. A zahvaljujući samoj prirodi ovih mikroorganizama i načinu na koji funkcionišu, svet nikada neće potpuno umaći antibiotskoj rezistenciji.
Šta je uopšte antibiotska rezistencija?
Zamislite da ste se zarazili Stafilokokom. Ova bakterija u prošlosti se lako tretirala penicilinom. Ali, danas postoje velike šanse da ste zaraženi jednim od sojeva otpornih na dejstvo antibiotika (MRSA), koji čine čak 90 posto svih Stafilokoka. Kada ljudi koriste antibiotike u borbi protiv bakterija, bakterije ponekad na njih odgovaraju spontanom mutacijom svojih gena, zahvaljujući čemu antibiotici ne mogu da ih ubiju. Te bakterije zatim razmnožavanjem međusobno razmjenjuju mutirane gene, a najveći problem je što uopšte ne moraju da budu u pitanju isti sojevi, odnosno da bakterije budu genetski slične.
U našim tijelima i tijelima životinja nalaze milijarde različitih vrsta bakterija koje stupaju u međusobnu interakciju. Što dodatno otežava situaciju. To znači da, ako ste bar jednom u životu uzimali antibiotik, postoje šanse da u sebi nosite mutirane sojeve bakterija. A što češće koristimo antibiotike, to više rastu šanse da će bakterije razviti otpornost.
Kolike su razmere problema?
Prema procenam stručnjaka, antibiotska otpornost uzrok je oko 23.000 smrtnih slučajeva samo na teritoriji SAD. Infekcija bakterijom Clostridium difficile otpornom na antibiotike pogodi oko 500.000 ljudi, što godišnje dovede do 15.000 smrtnih slučajeva. S obzirom na postojanje velikog broja neprijavljenih slučajeva, ovaj broj bi mogao da bude još veći.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se u svijetu oko 480.000 ljudi godišnje inficira bakterijama tuberkuloze otpornim na antibiotike, a slučajevi otpornosti na antibiotike zabilježeni su i u slučajevima infekcije HIV-om, gonorejom, malarijom, E. coli, kao i kod različitih tipova infekcija urinarnog trakta…
Ukoliko ne budemo uspjeli da rješimo problem, do 2050. godine bi antibiotska rezistentnost mogla da odnosi 10 miliona života godišnje.
Kako smo došli do ove tačke?
Vrlo jednostavno – ljudi su drastično pretjerali sa upotrebom antibiotika. Ne samo da su brojni ljekari širom svijeta decenijama propisivali antibiotike svakom pacijentu koji to zatraži, već smo godinama tretirali životinje koje jedemo ogromnom količinom antibiotika.
Ova grupa lijekova nije se davala stoci samo da bi je izliječila, već i da bi pospješila rast tih životinja. Čak i da u sebe nismo unijeli antibiotike tim putem, svakako smo dospjevali u kontakt sa otpornim sojevima bakterija koji su se formirali u tijelima životinja.
Možemo li da se izvučemo iz ove situacije?
Da bi se to dogodilo, potrebno je prvo da cijeli svijet prepozna postojanje problema i počne da učestvuje u njegovom rješavanju. Najmanje što svaka zemlja za početak može da učini, jeste da smanji potrošnju antibiotika.
Kada bolnice i ljekari budu uspjeli da uspostave kontrolu nad upotrebom antibiotika, na red dolazi i ograničenje upotrebe ovih vrsta lijekova u sferi poljoprivrede. Trenutno se testiraju i neke netradicionalne metode, poput dijagnostičkih testova kojima je moguće otkriti prisustvo otpornih sojeva bakterija. Praćenje njihovog širenja takođe je vrlo bitno.
Jedno od rješenja mogla bi da bude i proizvodnja novih vrsta antibiotika, ali su male šanse da se to dogodi, s obzirom na to da zbog neisplativosti već 30 godine nijedan novi lijek iz te grupe nije ugledao svjetlost dana.
Prošle godine, Ujedinjene nacije su se obratile Generalnoj skupštini u vezi sa antibiotskom rezistencijom. To je tek četvrti put u istoriji da se tamo raspravljalo o jednom zdravstvenom problemu. U maju ove godine, lideri G20 potpisali su deklaraciju o globalnom zdravlju koja uključuje borbu protiv rezistencije na antibiotike. Riječ je, dakle, o velikom izazovu kojim će svjetski lideri morati ozbiljno da se pozabave.