OD DJEČAČKOG SNA DO REALNOSTI: Konjičanin Ajdin Maksumić živi američki san (FOTO)

Kako je to biti mlad i biti na početku uspješne karijere i košarkaškog razvoja? Kako iz malog grada u Bosni i Hercegovini kakav je Konjic, grada na polovini puta između Sarajeva i Mostara, doći u velike SAD i raditi ono o čemu sanjate i što zapravo najviše volite? Kako ostati normalan i nastaviti teško da radite da bi postigli konačni cilj? Više o tome ćemo saznati od Ajdina Maksumića, momka iz Konjica, rođenog 1998. godine, kojeg su snovi iz njegovog malog rodnog grada odveli preko bare u majku košarke i najveću košarkašku silu, Sjedinjene Američke Države.

Ovaj već sada bi se moglo reći div u košarkaškim patikama, visok  207 cm i težak 107 kg će nam nešto vise reći o svojoj ljubavi prema sportu pod obručima, svojim prvim koracima u košarci, svom životu u SAD i još nekim sitnicama. Ove godine je završio Southwest Christian Academy koja se nalazi u Arkansasu, za čiji je košarkaški tim nastupao i još uvijek vaga ponude, kojih ne manjka, te se nada da će uskoro potpisati za koledž koji po njegovom mišljenju ima program koji njemu najviše odgovara, kako zbog sporta tako i zbog obrazovanja. 

NOVI.BA: Za početak zamolili smo Ajdina da nam se ukratko predstavi i kaže nam nešto o početku svoje karijere. Zašto baš košarka? 

AJDIN MAKSUMIĆ: Košarku sam počeo trenirati prije 7 godina u Kosarkaškom Klubu Konjic. Veći dio karijere sam proveo tu prolazeći kroz sve uzraste, sve do seniorskog tima. Najdraža utakmica koju sam odigrao za KK Konjic je bila protiv KK Split kada smo pobijedili na produžetke na Konjic Kupu u utakmici za finale. Imao sam 25 poena uz isto toliko skokova. Košarku sam počeo trenirati zato sto sam bio krupniji od ostale djece svog uzrasta u to vrijeme i zbog društva.

NOVI.BA: Pitanje koje vjerovatno najviše interesuje sve koji bi možda željeli da idu istim ili sličnim putem kao i Ajdin, je to kako je uopšte došlo do toga da odeš u Ameriku?

AJDIN MAKSUMIĆ: Do odlaska u Ameriku je došlo preko turnira koji sam odigrao za KK Bosnu u Valjevu. Igrao sam turnir za KK Bosnu koja bi bila najvjerovatnije moja sljedeća destinacija nakon epizode u Konjicu, da se nije desilo sve što se nakon toga zapravo razvilo. Jedna potpuno nova priča. Taj turnir je bio krajem aprila i negdje sredinom juna me nazvao menadžer koji me pratio na tom turniru i pozvao da budem član njegove agencije, što sam na kraju i prihvatio. 

NOVI.BA: Ajdin je otišao u SAD da bi nastupao za ekipu jedne od srednjih škola, što je u toj državi normalan slijed za svakog mladog igrača i čak bi se moglo reći i obaveza, jer je to najbolji način da nekog mladog igrača primjete univerzitetski timovi. Kako se zove srednja škola i ekipa za koju si nastupao po odlasku u SAD? U kojem gradu se nalazi i u kojoj ligi se takmiči? 

AJDIN MAKSUMIĆ: Ekipa za koju sam nastupao u protekle dvije godina zove se Southwest Christian Academy koja se nalazi u Arkansasu. Nastupali smo u Texas Christian League gdje prosječno odigraš 30-40 utakmica prije državnog prvenstva. Škola kao i sam centar se nalazi u mjestu Little Rock, Arkansas, saveznoj državi koja se nalazi na jugu SAD.

NOVI.BA: Reci nam nešto o početku svog života u SAD? Novi grad, nova država, novo okruženje, novi ljudi, strani jezik. Kakav je osjećaj? Kako se se snašao sa svim tim novim stvarima?

AJDIN MAKSUMIĆ: Početak boravka u SAD je bio poprilično uzbudljiv. Navikavanje na nove ljude,kulturu,mentalitet je bilo jedno veliko i  novo iskustvo za mene. Veliki plus sam imao u tome da sam odlično poznavao engleski jezik prije nego što sam otišao pa tu nisam imao nekih većih poteškoća što se sporazumijevanja tiče. Malo mi je trebalo vremena da se naviknem na brzinu govora i izgovor nekih drugih riječi koje su imale isto značenje. Ali sve u svemu taj period prilagođavanja je dobro prošao i drago mi je da je sve to iza mene jer je bilo jedno jako značajno iskustvo.

NOVI.BA: Gdje si živio kada si došao u SAD? 

AJDIN MAKSUMIĆ: Prvih godinu dana sam proveo u timskoj kući gdje sam živio sa 5 saigrača. Atmosfera je bila odlična, ali u nekim trenucima i haotična, što je i normalno kada imate toliko mladih, studenata ili ako hoćete sportista na jednom mjestu,  te je to rezultiralo da na drugoj godini budemo podijeljeni u porodice. Bio sam smješten sa mlađom petočlanom porodicom gdje sam izgradio odlične odnose sa članovima porodice koji su me prihvatili kao da sam kod kuće, te se i dalje se redovno čujem sa njima. 

NOVI.BA: Nedostaje li ti život u BiH i tvoj Konjic? 

AJDIN MAKSUMIĆ: Iskren da budem život u Bosni i Hercegovini, u rodnom Konjicu mi nije puno falio. Osjećao sam se puno bolje živjeći tamo i osjećao sam da imam bolju i veću priliku za uspjeh u SAD. Dakle napredak i sama mogućnost napretka su presudni za ovo mišljenje koje imam.

NOVI.BA: Reci nam nešto o razlici treninga u BiH i SAD? Da li sup o tvom mišljenju tvoji treninzi sada teži i bolji? 

AJDIN MAKSUMIĆ: Treninzi u SAD su puno intenzivniji i napredniji u odnosu na treninge koje sam imao u BIH. Imao bih po 6-7 sati dnevno treninge u dvorani ili u teretani ovisno o periodu sezone. Može se reći da u SAD mladi sportisti mnogo više vremena posvećuju sportu kojim se bave te je njihov cijeli život upravo taj sport. Od režima prehrane do samih treninga. Sve u svemu sve je na mnogo ozbiljnijem nivou.

NOVI.BA: Da li si donio odluku od budućnosti svog školovanja? Za koji koledž planiraš da potpišeš ovog ljeta? Šta poslije koledža? Koji su planovi?

AJDIN MAKSUMIĆ: Još nisam odlučio na koji koledž ću da idem, ali najvjerovatnije će to da bude University of West Florida gdje imam u planu da pohađam biznis školu. Planovi za budućnost su kao prvo završiti edukaciju i ići sto dalje i napredovati u sportu. Ne bih imao ništa protiv ostanka i života u Americi. San svakog košarkasa je naravno najveća stepenica tj. NBA liga. Ja sam realna osoba tako da ne bih imao ništa protiv toga da jednom zaigram za neku evropsku ekipu.

NOVI.BA: Imaš li neku poruku za sve mlade koji možda žele da idu sličnim putem kao i ti?

AJDIN MAKSUMIĆ: Na kraju volio bih da kažem mlađoj raji da žive svoj život, da se bave sportom, da nikada ne odustaju i da se bore kroz život i ako Bog da uz dosta sreće uspiju da ostvare svoj konačni cilj, bilo to u sportu, nauci ili bilo čemu čime odluče da se bave.