KRISTININO TIJELO U BIJELOM KOVČEGU STIGLO KUĆI: Roditelji se srušili od bola, jauk odjekivao selom (FOTO)
Kristina Kaplanović (19), koju je prošlog četvrtka smrtno ranio pljačkaš na pumpi u Velikom Mokrom Lugu, na kojoj je radila, ispraćena je jutros na posljednje putovanje do roditeljske kuće u Vilovima kod Nove Varoši. Tijelo djevojke u bijelom kovčegu iz kapele KBC u Beogradu preuzeli su rođaci, pišu Večernje novosti.
U mukloj tišini uz kovčeg su položeni vijenci i cvijeće Kristininih kolega, prijatelja i zavičajnih novovaroških drugova. Njeni roditelji i baka, iscrpljeni iščekivanjem i nadom da će njihovo lijepo dijete dobiti bitku života, popadali su od bola, kada je malena povorka stigla iz Beograda.
Vrisak Kristininih sestara koje su izgubile oslonac i radost Tininog osmjeha, prolamao se cijelim selom, u žalosti od prve vijesti da nade više nema.
– Nas ništa ne pitajte, ne tražite da govorimo, pitajte druge: kada će ubica biti uhapšen – ogorčeni su rođaci ubijene djevojke.
Pogrebno vozilo sa bijelim kovčegom i automobil iza, prepun cvijeća, kao u nekom filmu užasa, jedva su se pokrenuli ispred kapele.
– Neka je, neka je još malo u gradu u kome je imala mnoge planove – čulo se iz povorke.
A kada je krenula, ispratili su je rečima:
– Putuj u snu lepi cvijete, sanjaj lepši život.
Kristinine sestre od tetke Todora i Olga Kupunović stegle su srce da ipak ispričaju kako je Kristina došla u Beograd da poslije srednje tehničke škole ovdje nastavi studije.
– Živjela je s nama, živele smo s njom. Željela je da radi i zaposlila se na toj prokletoj pumpi. Da obezbijedi školarinu za višu ekonomsku školu. Nije htjela da bude teret roditeljima, ocu, teško bolesnom. A maštala je da pomogne sestrama jednog dana. Čudo koliko su bili vezani, ona, njih dvoje, baka i njene dvije mlađe sestre.
Todora i Olga pričaju da nije bilo dana da se ne javi roditeljima. Pita, kako se oni, tamo, u Vilovima bore, šta im nedostaje.
– Taj razgovor uvijek je završavala porukom sestrama: ne brinite, imate mene, i ja imam vas. Radost je unosila među njih, među sve. Umjela je da oživi snove. Govorila: samo da proleti ovaj maj, u junu upisujem studije. Žalost je naša neopisiva. Neopisiva da tako svirepo bude prekinut život djevojke koja nikad o smrti nije govorila. U njenom toplom, otvorenom srcu bilo je mjesta za svačiju sudbinu. Energija kojom je zračila pokretala je i druge. I, uspjela bi, sigurne smo da svoje snove oživi. Zato je naša žalost nemjerljiva.
Lekari KBC Srbije četiri dana borili su se za Kristinin život. Povrede koje joj je naneo pljačkaš pucnjem iz pištolja, nažalost, bile su takve da spasa nije bilo. Preminula je u utorak u beogradskom Urgentnom centru.
(Večernje novosti=