Zbog Bosanke Nazife se mijenja evropski zakon?
Nezaposlene osobe iz evropskih zemalja članica EU ne smiju biti paušalno isključene iz korištenja socijalnih naknada.
Moguće je da će u tom smjeru ići i presuda Evropskog suda pravde u slučaju Nazife Alimanović, piše Deutsche Welle.
Riječ je o pravnom mišljenju generalnog advokata EU Melchiora Watheleta, a ne o presudi. Međutim, sudije Evropskog suda pravde, najvišeg suda u EU, u većini slučajeva slijede takvu orjentacionu pomoć. U tom pogledu, socijalni sudovi u zemljama članicama EU u narednih nekoliko mjeseci mogu očekivati odgovarajuću presudu suda čije je sjedište u Luxemburgu.
U aktuelnom slučaju se radi o švedskoj državljanki porijeklom iz BiH. Naime, Nazifa Alimanović trenutno s troje djece živi u Berlinu. Nazifa i njena najstarija kćerka, kojoj je u međuvremenu 20 godina, često su radile privremene poslove. Nazifa je uglavnom bila nezaposlena i na osnovu toga je u Berlinu od Biroa za zapošljavanje dobijala novčanu pomoć. Vlasti su obustavile isplatu te novčane pomoći navodeći da nezaposlene osobe iz zemalja članica EU koje žive u drugoj državi članici takvu pomoć ne mogu dobijati. Zbog toga je Nazifa podnijela krivičnu prijavu.
Generalni advokat EU Wathelet smatra da se osobi, koja je državljanin zemlje članice EU, i koja više od tri mjeseca živi i radi u Njemačkoj, ne može uskratiti pravo na socijalnu pomoć nezaposlenim, poznatiju pod nazivom Hartz IV.
Evropski sud pravde navodi da državljani zemalja članica EU do sada nisu imali pravo na socijalnu pomoć u drugoj zemlji članici ako tamo nikada nisu radili ili nikako imali interesa da u toj zemlji uopšte traže posao.
Prema navodima Generalnog advokata Watheleta, podnosilac zahtjeva mora „efektivno i stvarno“ tražiti posao. Zemlje članice EU generalno imaju pravo na isključenje „kako bi se dobila finansijska ravnoteža nacionalnih sistema socijalne sigurnosti“. Dakle, niko nema pravo da se preseli u drugu zemlju članicu EU kako bi tamo primao socijalnu pomoć.
Herbert Brücker sa Instituta za ispitivanje tržišta rada u Nürnbergu izjavio je za Deutsche Welle „da se može dobijati dječiji doplatak, ali se ne smije zaboraviti da dječiji doplatak nije socijalna pomoć“. On još kaže da se pravo na dječiji doplatak može ostvariti ako osoba većim dijelom živi u Njemačkoj".
Generalni advokat Wathelet u slučaju Nazife Alimanović ,koja ima djecu školskog uzrasta, vidi razlog da joj se omogući socijalna pomoć. Roditelji i njihova djeca, koja u državi u koju su se doselili redovno pohađaju školu, nezavisno od traženja posla imaju pravo na boravak.
Socijalni jaz i strah od iskorištavanja
Nazifa Alimanović dakle ima dobre šanse da dobije na sudu ne radi toga što je ranije radila nego zbog toga što joj djeca u Njemačkoj pohađaju školu. Generalni advokat EU Wathelet podsjeća da se na osnovu toga automatski ne mogu izvlačiti zaključci. U njegovom izvještaju se tvrdi da se „finansijska ravnoteža nacionalnih sistema socijalne sigurnosti“ mora očuvati. Stručnjak Brücker predlaže „savjesnu harmonizaciju socijalnih sistema“ u kojima bi socijalna zaštita naprimjer mogla iznositi 30 posto prosječne zarade.
„Ukoliko se državljani zemalja članica EU koji u drugim državama EU traže posao isključe iz korištenja socijalnih naknada, onda će biti još lakše njihovo iskorištavanje“, smatra Maria Loheide, članica uprave Dijakonije (socijalna služba Evangelističke crkve). „Mnogi njemački poslodavci iskorištavaju težak životni položaj useljenika iz zemalja članica EU koji nemaju drugog izbora nego da prihvate nepodnošljive uslove rada i niske plate“, izjavila je Loheide za novinsku agenciju Evangelističke crkve u Njemačkoj (epd).
Po njenom mišljenju pojedine privredne grane u Njemačkoj ne bi opstale bez migranata iz zemalja EU. „Samo njemačkoj poljoprivredi je potrebno preko 200.000 sezonskih radnika. U građevinarstvu i mesnoj industriji su uglavnom zaposleni radnici iz zemalja članica EU“, izjavila je Loheide. Po njenom viđenju bi presuda Evropskog suda pravde, ako on bude slijedio izvještaj generalnog advokata, bila određena nadoknada za pogođene osobe.