OŽIVLJAVANJE: Ovo je PRLJAVA TAJNA koju liječnici ne govore
Brojne stvari su se promijenile u medicini u proteklih nekoliko desetljeća.
No, s poboljšanjima u njezi pacijenata, došlo je i do eksponencijalnog rasta očekivanja ljudi. Nekako smo prešli iz "vaš bližnji ima smrtonosnu bolest i učinit ćemo sve u svojoj moći da je liječimo i umanjimo bol" do "vaš bližnji ima bolest za koju nema lijeka, no mi ćemo je svejedno liječiti kao da ima".
Problem je u tome što svi umiru, kad-tad. No, čak i oni s terminalnim bolestima su rijetko svjesni vlastite smrtnosti, kao i njihovi bližnji, te imaju nerealistična očekivanja oko toga što liječnici mogu poduzeti. Posao doktora postao je ljudima davati nadu i propisivati lijekove, no u situaciji u kojoj bi sami trebali odlučiti kakvo liječenje žele, oni bi znatno češće nego drugi smrtnici odbili liječenje.
Je li riječ o tajnama profesije s kojima su upoznati ili pak shvaćanju da je bolje živjeti kvalitetnije tajne su koji oni drže za sebe zbog Hipokratove zakletve, no ipak bi voljeli da ljudi znaju. Svi koji rade u zdravstvenom sustavu znaju da je on sam, osobito ako se tiče njege na kraju života, vrlo loš.
No, postoje stvari koje ljudi mogu sami napraviti kako bi preuzeli kontrolu nad svojim ili zdravljem svojih bližnjih.
1. Razumijevanje šta je oživljavanje
Gotovo univerzalno, obuhvata pritisak na prsa, intravenozne lijekove, mehaničko upuhivanje zraka i defibrilaciju. U slučajevima oživljavanja gdje cilj nije samo preživljavanje već povratak na prijašnju razinu funkcioniranja, šanse uspjeha su zabrinjavajuće male.
Naposljetku, kad bi vam liječnik ponudio operaciju koja ima samo 1,7 posto šanse poboljšanja vašeg stanja, a istovremeno je bolna u uznemirujuća, većina ljudi to vjerojatno ne bi odabrala.
U našem se društvu briga i ljubav izjednačava s time da se "učini sve". Kako ljudi stare, naglasak bi trebao biti na kvaliteti, a ne kvantiteti života, što ljudi često zanemaruju te iz sebičnih razloga ne žele pustiti nekoga.
"Bio sam prisutan na bezbroj oživljavanja i njihovih pokušaja s vrlo različitim uspjehom. Često se radi o ljudima koji su oživljavani samo zbog dobrobiti svojih obitelji, a ostatak života su proveli nepokretni i ovisni o aparatima. Vjerujem kako je naša uloga kao liječnika da liječimo bolest, a u trenutku u kojem dođe do toga - olakšamo smrt. Moj je otac odbio oživljavanje i nakon što mu je puknula aorta nisam se protivio tome, već sam ga pustio da ode, a održavan je na životu toliko dugo da se oprostimo. Da sam u dubokoj komi, ne bih volio da me na umjetan način drže živim - to naprosto nema smisla." - kaže nefrolog Pascal Lane.
---->