Pipači hljeba unaprijedili su svoje tehnike: Opipavaju , mirišu, zagrebuckaju kako bi provjerili kvalitet

Kako izabrati idealnu veknu hljeba, najsočniji paradajz ili jabuku savšene teksture, ako prije toga doooobro ne opipate? Nikako, glasio bi odgovor onih koji bez pipanja, i to onako golim rukama, jednostavno ne znaju da kupuju.

Još se sjećamo kultnog videa dvojice originalnih momaka - Dušana Šaponje i Dušana Čavića, aurora dva nevjereovatno popularna medijska projekta "Ciklotron" i "Marka žvaka", pod jednostavim nazivom: "Pipači hljeba".

Kako bi dočarali koliko "čovjek ozbiljno shvata kupovinu hljeba" sa sve kamerom krenuli su direktno u prodavnicu. Ono što su tamo snimili potvrđuje njihovu tezu koliko je za srpskog potrošača važno da izabere onu pravu, savršenu veknu hljeba. Naravno, ništa bez pipanja.

Od tada je prošlo mnogo godina, prodavci su djelimično uspjeli da spasu neke vekne od besomučnog pipanja tako što ih bar do pola spakuju u papirne kese (mada se neki po navici ipak hvataju za onaj "ogoljeni" dio) ili ih prodaju zatvorene u plastične vreće.

Iako se čini da hljeb u ovoj surovoj potrošačkoj priči najviše ispašta, istina je da ni voće ni povrće ne prolazi mnogo bolje.

Nedavno smo u jednom marketu zatekli sljedeći prizor: Gospodin je merkao paradajz, a zatim je polako krenuo u ispipavanje. Od onih najbližiš do onih najudaljenijih. Odabrao je tri. Lagano ih je kao žongler loptice promuvao kroz šake. Nije bio siguran u izbor, pa je upotrebio i čulo mirisa. Prislonio je povrće na svoje lice. Kako ni ta metoda nije bila uspješna, gospodin je noktom zagrebao po kožici paradajza i ponovo ga pomirisao. A onda ih je sve vratio.

Zgorženi prizorom drugi potencijalni kupci paradajza, odustali su.

Prodavci ne smiju ništa da im zamjere

Prodavci u beogradskim marketima kažu da ne mogu da se bore protiv pipača i da toj grupi obično pripadaju stariji građani, koji su svadljivi ako im se skrene pažnja da to ne rade.

- Osim što hoće da se brecnu ako im ukažete na to da takvo ponašanje nije u redu, generalno računaju i na to da ih niko neće prekoriti jer su u godinama – rekla je jedna prodavačica koja je željela da ostane anonimna.

Da li je ovo sociloški fenomen karakterističan za naše podneblje ili je nešto drugo u pitanju, pitali smo i stručnjake. Evo šta o tome kaže naš ugledni socilog Ratko Božović.

Stvar ličnog stila i vaspitanja

- Za ovu pojavu nema sociološkog objašnjenja, jer nije sociološko pitanje, već stvar ličnog stila i vaspitanja. Ovakvim ponašanjem se otkriva svojevrstan egoizam i animalizam, jer pokazujete da nemate obzira prema drugome. Samo sam kod nas video da se ljudi tako ponašaju – objasnio je Božović.

On čak ima i riječ za ovu pojavu – pipomanija!

- Govorim i iz ugla potrošača. Ne volim kad hleb stavljaju u celofan, on ipak treba da diše, ali apsolutno razumijem zašto su konačno to počeli da rade. Ipak je to stvar higijene, a ljudi se ponašaju vrlo nesmotreno i bezobzirno prema drugima – dođu iz tramvaja, s ulice, a onda dodirnu svaki pojedinačan proizvod. U takvim situacijama se čovjek oda koliko je kultivisan, kulturan i emancipovan – dodao je Božović.

Oni koji bez pipanja ipak ne mogu, imaju drugačije objašnjenje za svoje nehigijensko ponašanje.

- Izgubio sam povjerenje u kvalitet i želim da se uvjerim da li je hljeb svjež, jer mi se događalo da mi prodavci "uvale" bajat. Kada stisnete sredinu, a vekna se vrati u početnu formu, znači da je svjež. A vjerovatno ima i onih kojima je bitno da li je hljeb reš, hrskav ili nešto treće, ukusi se razlikuju i svako ima pravo da kupi ono što mu odgovara - objasnio nam je jedan kupac.

Ukoliko vam je odbojna ova pojava, za koju nema nade da će se iskoreniti, jedno od riješenja jeste da kupujete voće i povrće u celofanskim pakovanjima. Što se tiče hljeba, "najsigurniji" je onaj u pekarama, gdje stoje iza pulta, nedostižan dodiru prosječnog pipača ili onaj koji se prodaje upakovan u celofan.

(blic.rs)