ROBINZONI IZ SRBIJE: Žive u pravoj oazi u Stražilovu i to BEZ TELEVIZORA
Živimo u Stražilovu na istom, divnom, mjestu. Djeca su porasla: Vid je punoljetan i ove godine završava srednju muzičku školu, a Alisa je upisala Karlovačku gimnaziju, italijanski jezik - počinje razgovor Ana Vrbaški.
Marko i ja se bavimo tijelom kao instrumentom, odnosno body percussion tehnikom. Držimo radionice za odrasle i za djecu u Novom Sadu, Beogradu i Subotici, a nastupamo i sa predstavom „Da i Re, telo kao instrument“ – priča Ana Vrbaški dvije godine nakon prvog intervjua za Priče sa dušom zahvaljujući kojem je njihova priča o umjetnosti i drugačijem životu (bez televizora) stigla i u brojne druge medije, piše na sajtu PRIČE SA DUŠOM.
– Priče sa dušom su jedan lijep i plemenit projekat, jer upoznaju širu javnost sa potpuno različitim i vrlo živopisnim životnim pričama i tako pokazuju da je sivilo svakidašnjice samo odluka, a ne nužno i životno opredjeljenje. Pretpostavljam da sada mnogo više ljudi zna za naš životni projekat, ali mi to ne osjećamo direktno – i dalje živimo svoj život posvećenika i radnika. Bilo je izleta poput kratkih reportaža o nama ili gostovanja na televiziji i radiju, ali to ne utiče, bar ne u velikoj mjeri, na naš način života – iskrena je Ana.
Ona se sa suprugom Markom trenutno takmiči u emisiji Ja imam talenat kao Alice in WonderBand sa projektom Tijelo kao instrument – body percussion i pevanje. U prvom nastupu predstavili su se pjesmom grupe Smak „Daire“, a u drugom su se okrenuli za 180 stepeni i izveli makedonsku narodnu pesmu „Jovano, Jovanke“. Dospjeli su u finale i sada čekaju sljedeći nastup u maju.
– Nastavljamo da sarađujemo sa već isprobanom ekipom (režija: Višnja Obradović, kostim: Lutkart, frizura: Budislav Vlajkov). Dragocjeno je iskustvo učestvovati u tako velikom šouu. Imamo priliku da vidimo koliko talentovanih i vrijednih ljudi postoji u našoj sredini i da su potrebni predanost i ozbiljan rad kako bi se zadovoljili sve zahtjevniji standardi, iz kruga u krug.
Njihova predstava Da i Re, tijelo kao instrument, koja je premijerno izvedena na Festivalu uličnih svirača u Novom Sadu prošle godine, ujedno je i koncert jer kroz muziku pričaju priču o muško – ženskom odnosu i njegovim različitim valerima i oblicima. Publici donose kompletno muzičko – scensko iskustvo: scenski pokret, dramaturgiju, koreografiju, stalni zaplet i rasplet, kroz pozorišni i muzički jezik, bez reči i objašnjenja.
– Naš nastup je specifičan jer koristimo samo tijelo i glas, bez matrice ili drugih efekata. Zbog toga na njega dosta utiču tonska realizacija i produkcija zvuka, kao i scena po kojoj izvodimo muziku. Udarci nogama o pod, tapšanje, lupkanje po grudima, butinama, puckanje prstima neki su od načina na koji stvaramo muzičko – ritmičku podlogu, a upotpunjavamo nastup pjevanjem pesama pop i rok muzike, domaće i strane, izvornih i autorskih pjesama.
Kad nisu na sceni možete ih sresti na imanju na Stražilovu, gde imaju nekoliko bašta. Tu rastu: lale, ruzmarin, jagorčevina i zumbuli, majkina dušica, bosiljak, nana, žalfija, perunika, ehinacea, matičnjak.
– Ruže su olistale, a koprivu i blitvu već jedemo. Izuzetno smo sretni što smo uspjeli da odgajimo sremuš, mada ga imamo malo, oko pedesetak biljčica, i još uvijek ga ne beremo, već samo razmnožavamo. Šumske jagode su se rascvetale, i božur će uskoro da procveta. Ljubičice cvjetaju uveliko, polja su puna maslačka. Pčelice, ali i mnogi drugi insekti, zuje, ptice cvrkuću tako da je ujutro buka kao na pijaci! Par gugutki koji se svake godine gnijezdi kod nas čujemo kako guguče sa čempresa, njihovog starog mjesta. Voće cvjeta – kod nas nije bilo mraza, pa se nadamo dobrom rodu. Proljeće je u jeku! – objašnjava Ana.
Pitao sam roditelje čime se bave Vid i Alisa? --->>>
(blic.rs)