NOVINARKA OTVORILA DUŠU: Mojoj kćerki su govorili "Crnčugo, ciganko, ubij se", i tek kad je to pokušala NEŠTO SE PROMIJENILO!
„Crnčugo, ciganko, ubij se, ubij se“, riječi su vršnjaka jedanaestogodišnje Sache Ferrer, djevojčice kubanskog porijekla koja živi u Bosni i Hercegovini (BiH). Ika Ferrer Gotić kaže da njena kćerka Sacha već šest godina nailazi na razne uvrede, verbalno omalovažavanje i fizičke nasrtaje, zbog čega je nekoliko puta mijenjala škole.
Iako je već mnogo puta istupala u javnosti ukazujući na ovaj problem, Ikin vapaj shvaćen je ozbiljno tek nakon što je Sacha pokušala počiniti samoubistvo.
- Reagiralo je Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo. Na osnovu ovog slučaja, donesena je odluka o načinu postupanja, odnosno, precizirano je da školska uprava snosi odgovornost u slučaju nasilja i govora mržnje. No, to je naišlo na negativnu reakciju škole iz koje sam potom ispisala dijete. Nisu bili spremni preuzeti odgovornost za događaje u školskom dvorištu. Roditelji zato moraju dobro razmisliti o tome kome ostavljaju svoje dijete. Kasnije su pokrenute i neke inicijative u Federalnom parlamentu - kaže Ika Ferrer Gotić.
U slučaj su uključeni policija i služba za socijalni rad, ali je nakon ispisa Sache iz škole „sve stalo“.
- Osim ljudi, roditelja i savjesnih građana, država zbog korupcije u obrazovnom sistemu nije spremna pružiti podršku ugroženoj djeci i roditeljima. Naprotiv, krivica se prenosi na žrtvu i roditelje, što je u civiliziranim i naprednim društvima davno prevaziđeno i zabranjeno“, kaže naša sagovornica.
Nažalost, govor mržnje u BiH nije rijetka pojava. Prisutan je u politici, medijima, na društvenim mrežama, sportskim i drugim manifestacijama, uz parole poput „Nož, žica Srebrenica“, kojima se veličaju najteži ratni zločini. U BiH su govor mržnje i prijetnje u javnim istupima koristili i visoki politički zvaničnici. „Nemojte da mislite da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje“, govorio je Radovan Karadžić najavljujući rat u BiH.
Nakon rata, govor mržnje u BiH se manifestirao i kroz negiranje genocida i drugih presuđenih ratnih zločina, a potom i prava na izučavanje grupe nacionalnih predmeta u školama i upotrebu imena maternjeg jezika. Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik je govorio da je za „RS neprihvatljivo da joj sude sudije muslimani", dok je ordenjem odlikovao najsurovije ratne zločince. Posredstvom medija, poruke su stigle do krajnjih korisnika izazivajući željeni efekat.
Kolumnista banjalučkog portala „Buka“ Dragan Bursać kaže da je govor mržnje „simbioza nepismenosti i nemuštosti u medijima, na društvenim mrežama i lokalnim politikama“. „Dabome, drugačije je artikulisan i izražen, ali uvijek ga karakteriše ta apriorna isključivost i vrijeđanje. Svi oni koji se koriste govorom mržnje znaju da neće biti sankcionisani. A, nedostatak sankcija, nažalost, dodatno truje javni prostor u BiH", kaže Bursać za Deutsche Welle.