Pogledaj od čega boluješ i saznat ćeš TKO si: Tijelo prenosi poruke duše

Naši su životi priče. Ponekad, međutim, svoje priče ne prepoznajemo dok se odvijaju pred nama. Premda katkada maglovito naslutimo da je naša priča jedinstvena, vrijedna razmišljanja. Možda bismo dobro postupili kada bismo meditirali o svom životnom putu i povremeno si postavljali pitanja kao što su: “Tko sam? Koja je moja svrha? Kakvim putem želi ići moje srce?” te pažljivo osluhnuli ono što se iz tog spokoja i tišine s vremenom pojavi.

Jer svaki je život jedinstvena priča, istkana od brojnih podpriča, zapleta, tokova i vremena. Već i nejasna slutnja naše priče omogućit će nam da više budemo stvaraoci, a manje žrtve vlastitoga života. Jon Kabat-Zinn

Kompleksan smo spoj duha i materije

Pa i kada je riječ o područjima života za koje mislimo da nisu pod našom kontrolom. Kao što su npr. razne manje i veće nezgode, nesreće i bolesti, čiju pojavu i uzroke gotovo u pravilu pripisujemo Višoj sili, uvjereni da protiv toga ne možemo ništa. Ne razmišljajući da smo kao ljudska bića kompleksan spoj duha i materije i da istovremeno živimo na mnogo razina postojanja, odnosno: tjelesnoj, emocionalnoj, mentalnoj i duhovnoj, a te razine međusobno se dodiruju, prožimlju, potiču i djeluju jedna na drugu, ogledajući se i manifestirajući u onome što nazivamo svojom stvarnošću.

Ljudsko tijelo je vrlo osjetljiv instrument, koji svakom svojom stanicom prenosi poruke naše duše; simptomi, koji se na njemu pojavljuju, obično su odraz naše unutarnje neravnoteže i nerazriješenih emotivnih i drugih konflikata, kojih često ni sami nismo svjesni.

Učenje iz vlastita iskustva

Osobno sam temi o kojoj pišem bila privučena vrlo davno, pokušavajući razumjeti što se događa sa mnom i mojim tijelom, koje me od najranijih dana “obasipalo” brojnim dijagnozama i prognozama o tome koliko mi još života preostaje, a ta prognoza se u jednoj fazi kretala od dvije godine do svega nekoliko sati. Kako mi u to vrijeme nije bila dostupna nikakva literatura na tu temu, prve nevješte korake radila sam potpuno intuitivno, slijedeći puki nagon za preživljavanjem i učeći iz pokušaja i pogrešaka.

Teoretsko znanje, obogaćeno i iskustvom u radu s drugim ljudima, došlo je kasnije, kad sam već odavno bila izvan tih prvih začaranih krugova. S vremenom sam naučila vjerovati svom tijelu i više slušati njegove signale, shvativši da ono nije tek zatvor u kojemu je stiješnjena moja duša, već čudesan hram, unutar kojega ona može rasti i razvijati se. A zajedno s njom i svijet koji čini moju svakodnevicu. Tako je sa svakim od nas. Štoviše, tako je i sa svakim djelićem postojanja, budući da je nevidljivim nitima sve međusobno povezano i utječe jedno na drugo.

Kako je sve to povezano?

Znanstvena istraživanja, rađena tijekom posljednjih nekoliko decenija, donijela su cijeli niz novih otkrića na temu ljudskih emocija, odnosa između duha i tijela te utjecaja traumatskih događaja i situacija na mozak osobe, a time i na njezino opće psihofizičko stanje (i na našem je jeziku objavljeno nekoliko knjiga na tu temu poput knjiga Antonia Damasia, Candace Pert i dr.). Čini se npr. da traumatska iskustva mogu oštetiti temporalni lobus koji je važan za zvuk i govor, limbski sustav koji je “odgovoran” za proradu emocija, cerebralni vermis, područje mozga koje je povezano s emocijama, pozornošću i regulacijom limbskog sustava te corpus callosum, kojim se prenose informacije između lijeve i desne hemisfere mozga.

Uzme li se u obzir da se u mozgu nalaze centri koji upravljaju funkcijama povezanim sa svim dijelovima tijela, lako je zamisliti da posljedice raznih emotivnih i fizičkih trauma obuhvaćaju cijeli naš psihofizički sklop. Promotrimo li k tome ljudsko tijelo kao cjelovit sustav, unutar kojega svaki organ ima svoje mjesto, svrhu i vrijednost, te funkcije pojedinih organa prevedemo na simbolički jezik emocija i misli, ubrzo ćemo vidjeti povezanost među raznim razinama, na kojima kao ljudska bića organiziramo svoj svijet djelujući u njemu i na nj.

Svemir je složen mehanizam koji čine nevidljive niti

Cijeli svemir je složeni mehanizam sačinjen od međusobno povezanih nevidljivih niti energije koja ga hrani i održava. Pritom ništa nikada ne nestaje već se samo mijenja, transformirajući se u neki drugi oblik. Drugim riječima, uz naš organski, krvožilni, koštani itd. sustav, čijom pomoći funkcioniramo na tjelesnoj razini, postoji i cijeli običnim okom nevidljiv svijet energetskih tijela, središta i mreža, koji svi djeluju jedno na drugo.

Pored razine aure i čakri, kotača energije koje u biti odgovaraju žlijezdama s unutarnjim lučenjem na fizičkom tijelu, postoje i druge razine i centri energije o kojima se premalo govori i piše, poput razine namjere, razine izvornoga bića itd. Svaka naša misao, emocija, povreda, unutarnji ili vanjski konflikt mogu se očitati na svakoj od tih razina; fizičko tijelo, na kojemu se razne bolesti manifestiraju, samo je pozornica na kojoj se odigravaju pojedini prizori naših unutarnjih drama. Jednako tako te su drame zapisane i u našim stanicama, u našemu genetskom kodu – otkuda god da krenemo, djelujemo i na sve druge razine i aspekte sebe.

Svojim simptomima tijelo nam otkriva razne priče, koje leže u njihovoj pozadini. Njihov govor iznenađujuće je lako razumjeti; upitamo li se samo u čemu nas određeni simptom sprečava i na što nas primorava, vrlo brzo ćemo doći do unutarnjega konflikta koji leži u njegovoj pozadini. Osvještavanje tog konflikta i prihvaćanje njegova postojanja, prvi je korak u njegovu razrješavanju, a time i u prevladavanju simptoma, koji nas je na nj upozorio.

Od prvih dana…

Postoji mnogo teorija o tome kada svijest budućega bića ulazi u staničnu strukturu, ali po svoj prilici neka vrsta svjesne percepcije ili inteligencije, koja upravlja cijelim procesom, prisutna je već u trenutku začeća. Bez obzira na to nazivali tu energiju dušom, višom silom ili životnom silom, ona je očito neodvojivo povezana s tijelom.

Ubrzo nakon začeća počinju se oblikovati glava i kralježnica budućega djeteta, a potom i ostatak kostura, što upućuje na to da kosti predstavljaju prvi impuls za utjelovljenjem duše ili, riječima Roberta St. Johna (autora knjige Metamorfoza – prenatalna terapija), “prvi obrazac onoga čime započinjemo svoj život u trenutku začeća”. U njima je sadržano nasljeđe predaka, karmički obrasci i svi drugi faktori oko kojih će se kretati priča života koji nastaje. Drugim riječima, kao osnovna struktura te najčišći i najgušći oblik energije, koja održava ljudski život i omogućuje mu da se manifestira, kostur je povezan s našim duhovnim bićem.

Koštani sustav priča priču o dubokim negativnim uvjerenjima na duhovnoj razini

U skladu s time, povrede i lomovi kostiju ili kakve druge traume povezane s koštanim sustavom govore o vrlo dubokim negativnim uvjerenjima i konfliktima na duhovnoj razini, koji nas sprečavaju da se (i unutar sebe i u vanjskom svijetu) i dalje krećemo onako kako smo navikli. Mnogi ljudi se npr. zaglave u određenome načinu razmišljanja i doživljavanja sebe i drugih, zatvarajući se prema svemu novom i drugačijem, što bi moglo dovesti u pitanje njihov fiksirani svijet. Kretanje i promjena održavaju elastičnost u doslovnom i simboličnom smislu riječi; ono što se ne mijenja s vremenom postaje rigidno, kruto, nepropusno. Okoštalo. Česti lomovi kostiju u starijoj dobi govore o slabosti naizgled čvrste konstrukcije takvog načina življenja. Sprečavajući ga u obavljanju svakodnevnih rutinskih aktivnosti, slomljena noga, ruka i sl. prisiljavaju čovjeka na mirovanje, pružajući mu time priliku da se odmakne od ustaljenih navika te svoj pogled okrene prema unutra, kako bi u tišini unutarnjeg svijeta pronašao nove sadržaje i novi, svrsishodniji način življenja, primjereniji zahtjevima i izazovima njegova unutarnjeg bića, njegove dobi i životne situacije u kojoj se nalazi. Dio tijela, koji je povrijeđen, može pružiti dodatne informacije o prirodi konflikta, koji se na taj način pokušava artikulirati.