Potresna životna priča ratnog vojnog invalida iz Mostara: Iako ne bi smio, da prehrani porodicu radi SVE I SVAŠTA

Porodica i zdravlje
Potresna životna priča ratnog vojnog invalida iz Mostara: Iako ne bi smio, da prehrani porodicu radi SVE I SVAŠTA
Najteže mu je bilo podnijeti činjenicu da ne može raditi, niti od invalidnine prehraniti svoju četvoročlanu porodicu.

 

Volja za životom i snaga ljubavi pomjera planine i rijeke, ovu izreku je svojom životnom pričom opravdao osamdesetodstotni ratni vojni invalid Đenan Kapetanović iz mostarskog naselja Bafo naselja.

Iako je jedno vrijeme bio nepokretan i zbog zdravstvenog stanja ne bi smio raditi gotovo ništa, da bi prehranio četvoročlanu porodicu, razvio je biznis selidbom sugrađana i spašavanjem starih stvari od otpada, te postao jedan od humanitaraca grada na Neretvi.

Najteže mu je bilo podneti činjenicu da ne može raditi, niti od invalidnine prehraniti svoju četvoročlanu porodicu. Ali, kako ističe želja za životom i ljubav prema porodici bili su mu zvezda vodilja, pa se nakon bezuspešnog traganja za poslom, usrećio kad je otkrio posao, koji kako naglašava neće niko da radi, a to je svoje sugrađane preseljavati, čistiti im podrume i odvoziti njihove nepotrebne stvari.

- Ovim poslom sam se počeo baviti igrom slučaja prije tri i po godine otprilike. Nije bilo posla, znači bila je borba za opstanak. Hodao sam kroz grad, mislio gdje ću, šta ću. Vidio sam neke oglase ljudi koji se bave istim ovim poslom, pa sam se i ja uključio - prisjeća se Kapetanović.

 "Ljudi daju za kafu"

Uz preseljenje po izuzetno niskim cijnama i čišćenje podruma počeo je sa saradnicima o svom trošku odvoziti stare i rashodovane stvari koje se mogu popraviti i prodavati ih po minornim cijenama.

- Iako naglasimo da je o našem trošku, ljudi ipak daju za kafu - kaže Kapetanović, koji sav prevoz vrši malim i kvarnim kombijem, ali srećom on ga zna popravljati. Tvrdi, kad bude u mogućnosti nabaviće i bolji, jer važno je da posla ima.

- Posla ima, može se raditi. Jedini problem u ovome poslu je što moraš uvijek imati nekog spremnog u podne, u ponoć da radi, a malo je takvih u ovome gradu - iskren je Kapetanović.

Posao je takav kaže on da u jednom danu ima bezbroj poziva i da ne može sve angažmane ni rasporediti, ali se dogodi i par dana da ga niko ne nazove. Međutim, to vreme koristi za restauraciju nameštaja i sortiranje iskoristivih dijelova kako bi nekada napravio neku od veš mašna, bicikl i slično.

Njegov život je ispunjen srećom kad može nekom da pomogne.

 

Ne propustite