Oliver Dragojević: Djed sam dobar, ali sam kratkog fitilja.

Mogu vam reći da me još raduje jedna lijepa melodija, krasan tekst, uživanje u sviranju i pjevanju. To je divota, onda pronalazim mir na moru i kad sve to spojim, to je ravnoteža koja me još drži normalnim.

Istinski autoriteti na muzičkoj sceni ovih prostora Oliver Dragojević i Zlatan Stipišić Gibonni  su, povodom Dana žena, održali veliki koncert u sarajevskoj „Zetri”. Tim povodom smo razgovarali s Oliverom. Ovdašnju scenu je obogatio muzičkim čarolijama koje nikada nisu završile. Pedeset godina karijere, u okviru koje je otpjevao brojne, sada već kultne pjesme: „Trag u beskraju”, „Šta to bješe ljubav”, „Moj lipi anđele” „Nije htjela”, „Cesarica”…, koncertne turneje na nekoliko kontinenata…, ne mogu stati u jednu novinsku priču. Načeli smo tek poneko poglavlje. S Oliverom možete pričati o svemu: muzici, dugogodišnjem braku, čovjek bogatog životnog i radnog iskustva dat će vam i neki zlata vrijedan savjet, svojim unucima, slobodnom vremenu. Jedio što ne voli, jeste da ga zovete legendom, a pojasnio nam je i zašto.

Posljednji put u Sarajevu ste nastupali s Kemalom Montenom. Kako njegujete uspomene na njega?
– Bio je moj veliki prijatelj. Toliko smo zajedničkih dana imali. Više od 40 dana smo u bivšoj bili Jugoslaviji zajedno u istoj sobi. Dobro smo se poznavali i bili smo prijatelji. Bio je čovjek dobrog srca.

 Kažu da su Split i Sarajevo gradovi koji su jako slični po svojoj energiji, mentalitetu… U čemu se po Vama najviše ogleda sličnost ovih dvaju gradova?
– Prije svega, imaju dobar humor, onda su veseljaci po rođenju valjda, i to su krajevi gdje se gaji starinski osjećaj prijateljstva, druženja. Sarajevo i Split imaju sve to. Mogu povezati i muziku. Kada se sve to poveže, mnogo toga imamo zajedničko. Biste li mogli bez Splita i mora?
-Teško, jer je meni more veoma važno, daje mi mirnoću, a i u Splitu sam se navikao, pa mi je tu najbolje.
Znamo da Vas veže dugogodišnje prijateljstvo s Gibonnijem. Zajedno ste snimili i album „Familija”. Ali, ima jedna pjesma na koju će se svi oni koji žele čuti kvalitetnu melodiju, i tekst, referirati i koju će pamtiti generacije koje dolaze, jer je već sada evergreen. To je „Cesarica”. Kako ste je dobili , da li ste uopće mogli pretpostaviti da će imati ovako uspješan život?
– Teško je to pretpostaviti kada dobiješ neku pjesmu. Ali, to je bio Festival Melodije hrvatskog Jadrana. Gibonni je pjesmu dao Zdenku Runjiću. Bio je planiran neko drugi da to pjeva, a s obzirom na to da smo Zdenko i ja bili prijatelji, stanovali smo u istoj zgradi, donio je pjesmu, ja sam vidio „Cesaricu” i rekao sam da bih ja to pjevao, na što je on pristao. Sada je to već pjesma koja se obavezno pjeva svugdje. To je veliki uspjeh i za autora, pjevača, ali i samu pjesmu.