PROŠLO JE 42 GODINE OD SMRTI NOBELOVCA: Čiji je, pak, IVO ANDRIĆ?
Ivo Andrić preminuo je na današnji dan, 1975. godine, u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Bio je prvi čovjek sa prostora bivše Jugoslavije koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost.
BOGAT KNJIŽEVNI OPUS I NOBELOVA NAGRADA
Ivo Andrić je bio književnik, diplomata, ambasador Kraljevine Jugoslavije u Njemačkoj od 1939. godine. Rođen je u Docu kod Travnika, a njegova porodica je porijeklom iz Sarajeva.
Svoju prvu pjesmu "U sumrak" Andrić je objavio 1911. godine u časopisu Bosanska vila.
Književnu veličinu i priznatost u svijetu Ivi Andriću je donio prozni opus: romani "Travnička hronika", "Na Drini ćuprija" i "Gospođica", nastali 1945. godine, kao i roman "Prokleta avlija" iz 1954. godine
Andrić 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost za kompletno književno djelo o historiji jednog naroda, s romanom Na Drini ćuprija (1945.) kao vrhuncem tog djela.
Nagradu koju je dobio odlučio je pokloniti za unapređenje bosanskohercegovačkog bibliotekarstva.
U pismu koje je 17. maja 1962. godine uputio Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine on je napisao:
"Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine."
"NAŠ" NOBELOVAC
Ubrzo nakon raspada bivše Jugoslavije počele su polemike o tome čiji je Andrić nobelovac, a sve je dobilo i sudski epilog.
Proces je započet 2009. u Općinskom sudu u Sarajevu, kada je Zadužbina Ive Andrića iz Beograda tužila Maticu hrvatsku u Sarajevu, izdavača antologije "Hrvatska literatura u Bosni i Hercegovini u 100 knjiga", jer u njoj autori navode Andrića kao hrvatskog pisca.
Spor je prvobitno dobila Zadužbina Ive Andrića, ali je uložena žalba, pa je postupak ponovo pokrenut na Kantonalnom sudu u Sarajevu, gdje se čeka konačna presuda.
CITATI
"Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna."
"Svi ljudi traže sreću, sa manje ili više snage i uporstva, a najviše izgleda da je nađu i sačuvaju imaju oni koji je traže u zajedničkoj sreći što većeg broja ljudi sa kojima ih život vezuje."
"Čovjek koji ne voli nije sposoban da osjeti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije."
"Ima u nekim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i izmisle."
"Čudno je kako nam je malo potrebno da budemo srećni, a još čudnije kako nam baš to malo nedostaje."
"Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno."