ŠOKANTNO Zašto RS i Srbija izazivaju novu krizu u BiH: Sedam je dana uoči 25. godišnjice obnove nezavisnosti BiH, ali niko o tome ne govori!

Samo je sedam dana ostalo do 25. godišnjice historijskog dana kada su građani Bosne i Hercegovine odlučili da vrate nezavisnost svojoj domovini, ali u javnosti se o tome gotovo i ne govori dok čelnici manjeg bh. entiteta pokušavaju izazvati novu političku krizu.

Naime, 29. februara i 1. marta 1992. Godine u BiH u skladu sa međunarodnim propisima održan referendum o nezavisnosti na kojem je više od 63 posto građana dalo podršku osamostaljenju države.

Uprkos tvrdnjama da su referendum bojkotovali, veliki broj građan srpske nacionalnosti je glasao na referendumu koji je bio međunarodno priznat. Danas 25 godina poslije, o tim događajima su poznate osnovne činjenice, ali se rijetko o njima govori, državni mediji ih gotovo ignoriraju, a djeca u školama o tome uče malo ili nimalo. Aktuelna kriza zbog zahtjeva za revizijom presude o tužbi BiH protiv Srbije, dijelomično je projektirana da zamagli 25 godišnjicu jednog od najvažnijih datuma u historiji BiH koji je proglašen Danom nezavisnosti. Glasalo je ukupno 2.073.568 glasača (izlaznost 63.6%). 99.7% bilo je za nezavisnost, a 0.3% protiv. 

Tim povodom podsjećamo vas na nekoliko događaja koji su uslijedili.

Prvi dan referenduma donio je ljudske žrtve. Na cesti između Turbeta i Komara, nedaleko od Travnika, ubijena su dvojica ljudi, a jedan je teško ranjen nakon što su se pokušali probiti automobilom kroz barikadu koju su postavili mještani srpske nacionalnosti. Barikada je, navodno, postavljena kao odgovor na blokadu u Novom Travniku, gdje su mještani Hrvati onemogućili transport oružja iz fabrike "Bratstvo". Apsurdno je da su oba poginula također bili Srbi.

U rano nedjeljno poepodne drugog dana referenduma u centru Sarajeva desio se ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, što su iz SDS-a pokušali opisati kao početak rata, ali je agresija počela mnogo ranije.

Saopćenjem se oglasio SDS, koji je ustvrdio da se ne radi samo o ugrožavanju života ljudi nego je to napad na dostojanstvo i integritet cijelog srpskog naroda. Malo prije ponoći blokirano je Sarajevo. Na svim važnijim raskrsnicama postavljene su barikade. One su postavljene i u drugim gradovima u BiH. SDS se oglasio saopćenjem iz kojeg je bilo jasno da je on organizator. Prve noći na barikadama je ubijeno troje, a ranjeno četvero. U Bosanskom Brodu pripadnici srpske paravojne jedinice su nakon referenduma, 1. marta, podigli barikadu, koju su polahko pomicali prema mostu na Savi. Nakon dva dana blokirali su most praznom cisternom. Na policijsku patrolu koja je pokušala ukloniti barikadu otvorena je paljba, a policajci su na nju uzvratili i uspjeli ukloniti barikadu, nakon čega se sukob razbuktao i s manjim ili većim intenzitetom (razmjenjivanje pješačke i topovske paljbe) nastavio do eskalacije rata.

Na barikadama u Sarajevu bilo je i po nekoliko hiljada maskiranih osoba, uglavnom lokalnog srpskog stanovništva. Bila je to generalna proba rata za glavni grad. Zanimljive su i ocjene stanja u Bosni i Hercegovini. Svjetske agencije izvještavale su o barikadama i žrtvama u Sarajevu. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman izjavio je da je težište jugoslavenske krize preneseno u centar, na BiH, gdje treba tražiti rješenje da se ne bi proširilo ratno krvoproliće. Istakao je da se rješenje može pronaći samo pregovorima svih triju strana.

Nakon što su barikade privremeno uklonjene, 5. marta, predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović ustvrdio je da je situacija pod kontrolom i pozivao je građane da iziđu u šetnju i da se druže. Umjesto šetnje i druženja, širom Bosne i Hercegovine organizirani su različiti skupovi, čiji će vrhunac uslijediti 6. aprila 1992. u Sarajevu, najvećim protestom, a potom i općom agresijom na državu BiH.