Znanstvena nadnaravnost u hadisu o čistoći mačke

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., u nekoliko poslaničkih hadisa (izreka) jamči da su mačke čiste i da ne prenose zarazu, te ih naziva kućnim tumaralom. 

Vodu iz koje je mačka pila koristio je za abdest, smatrajući da je čista. Zapitajmo se: da li je nepismeni Poslanik, s.a.v.s, bio laborant pa da iznese tvrdnju da je mačka čista i da ne prenosi zarazu? Poslanik, s.a.v.s., je rekao da je pas nečist, i to je poznato skoro svima te znanstveno dokazano. A kako je znao da u mački nema bakterija? Hajde da kritički razmotrimo ovo istraživanje i laboratorijske činjenice navedene u njemu. Proveli smo određene eksperimente i imamo znanstvene nalaze koji su kompatibilni sa onim što je Poslanik, s.a.v.s., rekao prije četrnaest stoljeća, piše Put Islama.

Neke od potvrđenih znanstvenih i eksperimentalnih činjenica o mačkama

Od poznatih mačijih navika je i ta da se ona čisti. Iako je Moncrif napisao 1727. da “zbog svoje metikulozne[2] čistoće, mačke bi nas mogle podučiti lekciju ili dvije” i premda prema Pasteuru “mačke su jedine čiste životinje” među svim stvorenjima, mačke, ipak, svakodnevno zahtijevaju određenu njegu.

Neke činjenice iz časne tradicije/hadisa[14]

Mačija slina je čista, jer ne spada u nečist. Kebša, kći Ka’b ibn Malika, prenosi: “Ebu Katade me posjetio i ja sam mu poljevala vodu da abdesti. U to dođe mačka i poče da pije. On joj primače posudu i ona se napi. Vidjevši me da ga posmatram”, veli Kebša, “on reče: ‘’Čudiš se kćerko moga brata (po vjeri)?’’- ‘’Da’’, rekoh. A on reče: ‘’Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: ‘Mačka nije nečista. Ona je zaista od onih koji obilaze oko vas.’’’”[15]

Ali ibn el-Husein prenosi od Enes ibn Malika da je rekao: “Poslanik, s.a.v.s, je otišao u dio Medine poznat kao Bat’han, pa je rekao: ‘’Enese, nalij mi vode za abdesta.’’ Učinio sam to, a kad je Poslanik, s.a.v.s, završio sa defekacijom (čišćenjem) posude, do koje je došo u međuvremenu, mačka je prišla i liznula iz te posude. Zatim je Poslanik, s.a.v.s,  stajao sve dok je mačka pila, a onda se abdestio. Kad sam spomenuo Poslaniku, s.a.v.s, mačku, on je rekao: ‘’Enese, mačka je kao kućni inventar (dio pokućstva), ona neće zaraziti ništa niti će ga onečistiti.’’”

Davud ibn Salih Et-Temmar citira svoju majku koja je kazala da je njena sluškinja dala na poklon tanjir kuhanog mesa i pšenice Aiši, r.a. Zatekla ju je da klanja. Aišu, r.a., joj je naišaretila da spusti tanjir. Uradila je tako, a neke žene su bile u Aišinoj, r.a., kući. Onda je došla mačka i pojela nešto od toga. Kad je mačka završila, Aiša, r.a., je ponudila žene da jedu, a one su izbjegavale mjesto gdje je mačka jela. Onda je Aiša, r.a., okrenula tanjir pa su jele sa istog mjesta odakle je i mačka jela. Kazala je: “Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘’Mačka nije nečista; ona je od onih koji obilaze oko vas.’’ Vidjela sam Poslanika, s.a.v.s, kako se abdesti ostatkom vode koju je mačka pila.”[16]

Ebu Kutade, r.a., je rekao: “Poslanik, s.a.v.s., je rekao da mačka nije nečista, da je ona od onih koji obilaze oko vas.”, što prenose Malik i Ahmed i četiri Sunena. Dakle, mačka posjeduje čisto tijelo, čistu slinu tako da voda ili hrana, koja preostane nakon nje, je čista.

Imajte na umu da se jedan od Poslanikovih, s.a.v.s., drugova zvao Ebu Hurejre (Otac mačeta), a neki se zbog toga razilaze u vezi njegovog pravog imena. Prema Neveviju pravo ime Ebu Hurejre je Abdurrahman ibn Sahr. Učenjaci se razilaze u vezi njegovog pravog imena. Rečeno je da mu je ime bilo Abduššems u predislamskom periodu, a kad je prihvatio islam, Poslanik, s.a.v.s., ga je nazvao Abdurrahman i dao mu nadimak Ebu Hurejre. Hurejre je deminutiv od imenice mačka. Kaže se da je u predislamskom vremenu, dok je gonio ovce na ispašu, našao divlje mače pa ga je ponio. Imao je običaj da ga smjesti na granu nekog stabla da prespava, ali ujutro bi ga uzeo sa sobom, bojeći se da ga zvijeri ne povrijede, pa su ga zato nazvali Ebu Hurejre. Također, rekli su da mu je to ime dao Poslanik, s.a.v.s., kada ga je vidio kako nosi mačića u rukavu. Rekao je: “Šta je to, Abdurrahmane?!” Odgovorio je mačić i onda ga je Muhammed, s.a.v.s., nazvao Ebu Hurejre. Kažu da se u islamu brinuo o mačiću iz milosrđa, dok je to isto u predislamlju radio iz razonode. Njegova samilost prema mačetu bila je posljedica osjećaja zakonske obaveze koja nas primorava da se pobrinemo za životinje[17].

Aspekt nadnaravnosti

Prema ovim medicinskim nalazima i eksperimentima koje smo obavili u laboratorijama specijaliziranim za bakterije, postalo nam je jasno da mačka ima u potpunosti čisto tijelo i da je čišća od čovjeka, te da je Uzvišeni Allah dao mački žlijezde koje štite njenu kožu od bakterija, bodljikav jezik pomoću kojeg mačka čisti svoje tijelo i koji dopire do gotovo svih područja – posredno i do glave, koju čisti svojim dlanom – i da njena slina sadrži upola manje bakterija nego čovjek, da posjeduje čisteću tvar, te da, kada mačka pije iz čovjekove posude, ništa ne kapne iz njenih usta u tu posudu.

Iz Poslanikovih, s.a.v.s., izreka, koje smo spomenuli, vidljivo je da je Poslanik, s.a.v.s., smatrao da je mačija slina čista i da se abdestio vodom u kojoj se nalazila slina mačke. Prema tome, Poslanik, s.a.v.s., nam daje važno medicinsko izvješće o čistoći mačke, inače, ne bi se abdestio ostatkom vode i nazvao jednog od svojih drugova tim imenom. Kako je Poslanik, s.a.v.s., znao da mačka ne prenosi zarazu? On je to znao jer je bio poslanik od Allaha, koji ne govori proizvoljno. Uzvišeni Allah kaže: “On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.” (An-Nagm, 3-4).