Predstavka protiv BiH pred Komitetom UN-a: 'Preživjele žrtve ratnog silovanja moraju ostvariti svoja prava!'

Predstavka protiv Bosne i Hercegovine danas se podnosi prvi put pred Komitetom Ujedinjenih nacija za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Nevladina organizacija TRIAL International podnosi predstavku u ime preživjele ratnog silovanja, zahtijevajući procesuiranje i adekvatno kažnjavanje odgovornih, formalno priznanje statusa civilne žrtve rata, kao i osiguranje drugih mjera reparacije.

Nakon što je 1995. godine silovana u jednom bh. selu, slučaj je prijavila nadležnoj policijskoj stanici, a 2009. godine i Tužilaštvu BiH. Usto, poslala je brojne dopise raznim pravosudnim institucijama i policijskim organima u kojima je zahtijevala da se procesuiraju odgovorni. Usprkos tome, još uvijek niko nije identifikovan, niti kažnjen za počinjenje ovog djela. TRIAL International podnosi slučaj UN-u, kako bi preživjela na taj način došla do svojih prava.

Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL International, kazala je za Novi.ba da Bosna i Hercegovina mora priznati svoju odgovornost za kršenja prava podnositeljice predstavke, te da je neophodno poduzeti niz mjera kako bi se ovi propusti ispravili, prevashodno krivično gonjenje odgvornih za ovaj zločin.

“Postoji nekoliko segmenata povrede prava na koje smo mi ukazali u toj predstavci i na kraju smo zatražili da Komitet izda određene zahtjeve prema Bosni i Hercegovini, kako bi se ispravila ova situacija. Prije svega, u smislu osude, proglašavanja povrede njenih prava, zahtijevanjem da se procesuiraju počinitelji zločina, da joj se isplati naknada štete, da se domaće zakonodavstvo uskladi sa međunarodnim standardima, da se ukinu restriktivni rokovi i drugi restriktivni uslovi za priznanje statusa žrtve i pristup pravu na invalidninu, da se uputi službeno izvinjenje toj žrtvi... Tako, kada bi Komitet u svojoj odluci usvojio zahtijeve koje smo mi postavili, uputio bi ih Bosni i Hercegovini, koja bi bila u obavezi da redovno izvještava šta je uradila glede pitanja njihove implementacije”, kazala je Hanušić Bećirović.

Povrede mnogih članova Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, navedene i obrazložene u predstavci, ukazuju na to da u Bosni i Hercegovini postoje sistemski nedostaci u osiguranju  prava koja pripadaju preživjelim žrtvama silovanja.

Uskraćena prava

Kako u Bosni i Hercegovini ima još mnogo preživjelih žrtava ratnog silovanja, koje čekaju na pravdu, zabrinjavajuće je da zakoni koji tretiraju pitanje priznanja statusa i s tim povezane naknade žrtvama ratnog nasilja različito tretiraju preživjele, u odnosu na mjesto njihovog prebivališta. Te osobe ponovo postaju žrtve kršenja prava, ovaj put u miru, što se upravo i desilo preživjeloj na koju se odnosi CEDAW predstavka. Uz činjenicu da joj je uskraćena pravda, njoj je uskraćeno i pravo na mjesečnu naknadu, kao i druge mjere socijalne zaštite.

"Ona je silovana u ratu i odmah je taj slučaj prijavila policiji. Međutim, nikad niko nije procesuiran. Kasnije je dala izjavu koja je proslijeđena Tužilaštvu BiH. Pokrenuta je neka istraga, ali ona do sada još nije dala rezultate. S obzirom na to da je riječ o žrtvi silovanja koja živi na području Republike Srpske, ona ne može da ostvari pravo na pristup naknadama, odnosno invalidninama, na osnovu Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, zato što taj zakon predviđa restriktivne rokove za podnošenje zahtjeva. Ona je podnijela zahtjev, ali je rok za to istekao krajem 2007. godine. To je suviše restriktivan rok, zato što žrtve silovanja nekada trebaju jako puno vremena dok se ne odvaže na takav korak. Njoj je zbog toga onemogućen pristup takve mjere socijalne zaštite, da ne govorimo o naknadi štete za to što je pretrpjela i još uvijek trpi. Još uvijek ne postoji nijedan zakon na nivou Bosne i Hercegovine koji bi propisivao/predviđao dodjeljivanje naknade štete žrtvama torture", kazala nam je Hanušić Bećirović.

Neusklađenost entitetskih zakona

TRIAL International pozvao je BiH da, kao jednu od mjera garancije neponavljanja, izmijeni postojeće zakonodavstvo, kako bi se osiguralo da sve preživjele seksualnog nasilja počinjenog tokom rata imaju jednak pristup, neovisno o tome gdje žive, mjerama socijalne zaštite i drugim mjerama reparacije. Zahtjev koji je posebno usmjeren prema Republici Srpskoj, jeste potreba za promjenom  zakona u smislu predviđanja posebne kategorije civilnih žrtava rata, a to su žrtve seksualnog nasilja, kao i ukidanje restriktivnih vremenskih rokova za podnošenje zahtjeva za naknadu štete ili za pristup drugim mjerama reparacija.

"U Federaciji BiH takvog vremenskog ograničenja nema. Žrtva može i danas i za pet godina, ako zakon bude na snazi, da se odluči da podnese taj zahtjev. Tako da nema tog vremenskog ograničenja, što je veoma bitno za žrtve silovanja, kojima nekada treba dugo vremena kako bi se odvažile na takav korak. Razlika je i u tome što u federalnom zakonu postoji posebna kategorija žrtava silovanja u ratu, čega nema u zakonu RS-a. Također, u federalnom zakonu ne postoji obaveza da se proglasi neki stepen tjelesnog oštećenja ili slično, dok se u zakonu RS-a predviđa da se mora dokazati neko 60 postotno oštećenje organizma, što je također ograničavajuće kad je riječ o žrtvama seksualnog nasilja, jer je dokazivanje u tom slučaju znatno otežano. One trebaju, na osnovu same činjenice da su pretrpjele silovanje, da imaju pravo da im bude priznat status i s tim povezana naknada", kategorična je Hanušić Bećirović.

TRIAL-ova predstavka CEDAW-u se također odnosi na potrebu usvajanja instrumenata, koji će dodatno poboljšati status preživjelih ratnog silovanja, kao što je Strategija tranzicijske pravde, Program za poboljšanje statusa preživjelih seksualnog nasilja iz oružanih sukoba i Zakon o pravima žrtava torture.

Obavještavanje žrtava o postupcima koji su u toku, o istragama, kao i da li mogu i kada očekivati suđenja jesu također od ključnog značaja. Pravosudno osoblje i osoblje istražnih organa mora to podržati, i djelovati u tom smislu, te osigurati da prava preživjelih i na taj način u potpunosti budu ispoštovana.