Gušimo se, pa šta?

Zagađenje zraka u Sarajevu, ali i drugim bosanskohercegovačkim gradovima, trebalo bi da bude briga predstavnika vlasti, koliko i običnih građana. No, očigledno je da jedni i drugi ne udišu istu "havu", a kad dođe "5 do 12", provode se stupidne populističke mjere. S tim u vezi, na adresu portala Novi.ba je od našeg stalnog čitaoca pristiglo pismo, koje prenosimo u cijelosti.

U mnogo čemu se moramo ugledati na zapad. Bilo da se radi o ekonomskom ili društvenom progresu i rješenjima koje te pametne i obrazovanije nacije izmisliše prije onih što to, nažalost nisu. Zaštita zdravlja građana je tako jedan od koncepata koji se zove javno dobro i koje bi vođe trebale da imaju na umu. To im je posao, da vode prema tamo gdje je svima ili barem većini bolje. 

S obzirom na to da mi je obrazovanje ponos, što potvrđuje činjenica da sam imao priliku steći to iskustvo u nekoliko država u Evropi i šire, naučio sam i nekoliko stvari koje čine lidera i vještine koje taj koji rješava probleme mora imati. Jedan od tih je i holistički pristup obrazovanju i sticanje vještina koje vam omogučavaju da probleme gledate mnogo šire kako biste ih znali kvalitetnije riješiti tj. kako biste znali rješavati suštinu problema, a ne posljedice koje oni izazivaju. 

Nažalost, mi u Bosni i Hercegovni samo rješavamo posljedice, bilo da su one istorijske, političke ili neke druge. Ovih dana u Sarajevu je kap prelila čašu. Uskogrude neznalice počele po ko zna koji put da se igraju na našim životima bez da će iko od njih platiti cijenu svojih igrarija. Višegodišnje teroriziranje i tolerisanje kriminala, bahatosti, nestašice pitke vode, a nekad i struje, trovanja zagađenim zrakom te sveopšti peksinluk i sve ostale pošasti koje neznanje, nerad i bahatost donose, sada je kulminiralo sa par-nepar sistemom vožnje. 

Iako svi kojima je automobil realno potreba (bilo da dođu do svog radnog mjesta, ili onima što nacrno ili nabijelo zarađuju za cekera, da ne pominjem na hiljade koji moraju do bolnice, na kemoterapiju, diijalizu, ili roditelje koji moraju voziti djecu u školu ili vrtić...) vide samo taj problem, ovo je ipak posljedica. Činjenica je da mi, naša djeca, žene i muževi, braća, sestre, prijatelji i neprijatelji polako oboljevamo i nažalost umiremo zbog nesposobosti, neobrazovanosti i bolibrige političara koji vode Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo. Ovo drugo je nažalost PROBLEM!

Naime, zagađenje zraka  u Sarajevu nije problem od juče, niti od prije 10 godina. Ali je mnogo veći danas nego prije 20 godina. 80tih godina prošlog vijeka smo živjeli život industrijske radničke klase, kada su desetine hiljada radnika hrlile ujutro da po zvucima sirena počnu proizvoditi nešto čime ćemo se ponositi i godinama poslije. Danas te radničke klase nema, a nema ni industrije kao nekad. Nisu čak ni pravila niti ekološki pripisi isti, ni kod nas a ni u svijetu. A i naše društvo je 40 godina starije što u ovom slučaju nažalost ne znači i pametnije. 

I kako holistički riješiti ovaj problem zagađenja? Možda da počnemo sa kako ne riješiti problem?

Istim kaznama za sve sigurno neće ići. Jednakim tretmanom automobila npr. VW Golfa 2 koji je star 30 godina i iza kojeg čadi više nego iza Ćire i auta koje ide na plin ili ima visoki EURO 4 standard je glupost i greška. Nadalje, tretiranje vozila kao glavnih zagađivača i jedinog rješenja je još veća glupost. Nonsens je i da se mjere donose na ad-hoc bazi, kada se ovaj problem ciklično ponavlja; da ne bude zabune eto problema svakog decembra, dođe ko redovan gost u posjetu i ostane dok ga vjetar i kiša ne potjeraju. 

Kada bi se ovaj problem smoga i zagađenja tretirao pravilno onda bi imali kratkoročni, srednjeročni  i dugoročni plan mjera koje se moraju poštivati kao preduslov za smanjenje zagađenja zraka u Sarajevu. A tek onda ide cjenovnik i kazne. Ti planovi bi trebali biti usaglašeni i dogovoreni sa relevantnim fakultetima, ekološkim udrugama, privatnim sektorom i svim onima koji žele da se uključe u ovaj problem. Takodje svi bi mi trebali znati ko su to glavni zagađivači u gradu? Zašto ih ne prepoznati i definisati, pa im se jednom kada znate ko su može i pomoći da smanje štetne uticaje na sve nas? 

Konkretno, pooštravanje i reevaluacija izdavanja dozvola industrijskim potrošačima koji koriste štetna goriva, a subvencioniranje onih koji koriste plin i sl. bila bi jedna od tih mjera. Štetno je i što još prije 3-4 godine, kada je plin znatno poskupio, niko iz vlasti niti donosioca ovih pogrešnih odluka nije pomislio šta će sad raditi jadni svijet kad je plin tako skup. Dakle, šta je sa malim potrošačima i domaćinstvima. Nije se pomislilo da će se iz šupa ponovo vaditi bubnjare i Kreka Veso peći koje rade i na drva i na ugalj. A ugalj je jeftiniji, a gle čuda, i jedan od glavnih zagađivača have. Subvencioniranje cijene plina za domaćinstva, subvencioniranje izgradnje termalnih fasada na kućama i zgradama, smanjivanje nameta za ekoloski prihvatljivija vozila, bi bile neke od planskih mjera u različitim vremenskim intervalima.

Ima tu masa javnih politika koje ovi nesposobni, a nažalost samodopadni i samoprozvani lideri, mogu iskoristiti. Nudili su im planove ovi stručniji sa fakulteta, upozoravali ovi što znaju,  ali što će komandantu pamet? U njemu je sva pamet! Što me nažalost podsjeti na desetine ratnih kvazi-komandira (čast poštenim i hrabrim koje ne svrstavam ovdje) koji su u ratu u Sarajevu mladu vojsku često vodili u smrt. To su bili stolari, portiri bez ikakve škole, ali  sa novim uniformama koji su se pitali za naše živote. A obični vojnik sa malo više škole im je lijepo pokušavao pojasniti da se ne može tako jednostavno napraviti skela koja bi se preko noći sa krova jedne zgrade prebacila na krov druge zgrade i onda tako, tim montažnim mostom dužine 50 metara tiho pretrčati, a da sve to neprijatelj ne primjeti. Takvim komandirima i komandantima su ginule na desetine mladih vojnika i patriota koji su vjerovali da mogu odbraniti grad. Danas isti, nesposobni, podobni polusvijet nas vodi i ubija. Samo to radi na drugi način. Jednako nesposobni, ovaj put nisu u novim uniformama već u novim odijelima parfumirani bas kako preporučuju muški modni magazini. 

Nažalost, danas u vrijeme kada smo dobili upitnik za EU, guši se jedan cijeli grad. Glavni grad. Pate najviše djeca dok njihovi roditelji kupuju inhalatore i razne pročišćavaće zraka i nadaju se da će kašalj prestati. Guši se cijeli jedan grad jer njegovi lideri nisu sposobni da nešto učine po pitanju javnog dobra. Nisu sposobni da poboljšaju vodosnabdijevanje, a kako li ce tek poboljšati kvalitet zraka? Šalju nas na planinu o našem trošku, kažu bolji je zrak tamo. A mi ne možemo što od posla, a što zbog par-nepar sistema. 

Ono što najviše boli, je što bi lider trebao da misli o svemu ovome. To mu je posao. To je odgovornost koja proizilazi kada si lider. A ovi ovdje ne znaju šta je to - misliti. Ne znaju npr. da se prije 800 godina, engleski vladar Edvard počeo baviti problemom zagađenja zraka u Londonu i čak donio neke zakone po tom pitanju. Ne znaju neznalice, da je još u 19. vijeku počela zabrana upotrebe uglja za grijanje u Londonu. To je samo nekih sto i kusur godina prije nego što je Kantonalna vlada sa ministrom Čedomirom Lukićem uvela par-nepar sistem. To je samo sto i kusur godina kada je naša Kantonalna vlada sa premijerom Dinom Konakovićem dodatno ponizila sve građane Sarajeva i na glave nam stavila magareće kao poklon na novu godinu.  

(NAPOMENA - identitet autora poznat redakciji portala Novi.ba)