Hiljade Rusa bori se u redovima ISIL-a

Vadim Dorofeev (31) iz Rusije bio je porodičan čovjek, oženjen i otac dvoje djece. Radio je kao filmski glumac. Međutim, u septembru prošle godine iznenada je nestao. Nije se ni oprostio od svoje porodice. Ubrzo potom stigla je i vijest da se Dorofeev bori u Siriji na strani ISIL-a.

Dorofeev je prešao na islam početkom prošle godine. Tada naglo počinje mijenjati svoje ponašanje i krug prijatelja, prema riječima njegove supruge Jelene za ruske medije. Dodaje kako ju je pokušavao nagovoriti da i ona pređe na islam te da skupa s djecom odu u Siriju, što je ona odbila.

Ostavio poruku

Jelena spominje da joj je na dan nestanka javio kako se ide sresti s nekim prijateljima. O njegovim planovima za put nije znala ništa. Saznala je tek kada je dobila poruku u kojoj je napisao da ide za Siriju. Njegove kolege također su bile iznenađene ovom viješću, posebno zbog toga što je bio poznat po mirnoj prirodi, do te mjere da je odbijao prihvatati uloge nasilnika.

Dorofeev je samo jedan od brojnih ruskih mladića koji su otišli u Siriju kako bi se pridružili ISIL-u i drugim militantnim grupama  na tom području. Prema ruskim procjenama, više od 1.700 ruskih državljana bori se na ratištima Sirije i Iraka. 

Međutim, Ahmad Zaytoun, istraživač islamističkih grupa, kaže da ovo nije siguran broj te da se on kreće između 1.500 i 2.000 boraca uključenih u različite organizacije.

Ne možemo sa sigurnošću potvrditi tačnost ovih procjena zbog tajnosti njihovih aktivnosti, kao i činjenice da se njihov broj povećava ili smanjuje zavisno od razvoja situacije na terenu, piše Al Jazeera. Uz pomenute razloge, dodaje i to da borci "nisu ujedinjeni pod jednom komandom, nego su raspoređeni u redovima ISIL-a i Al-Nusre."

Politika otvorenh granica

''Tu su i ruske paravojne formacije koje su nezavisne, ali sarađuju i koordiniraju s ovim organizacijama. Zatim, problem politike otvorenih granica, koji se pojavio nakon što su džihadske organizacije preuzele kontrolu nad pograničnim područjima, što dodatno komplicira preciziranje njihovog tačnog broja.“

Pojašnjava da "ono što je poznato kao Emirat Kavkaza predstavlja glavno leglo ruskih boraca u Siriji, koji su veoma dobro primljeni u džihadskim grupama zbog svoje fizičke snage i žestine kojom se bore. Pored toga, korisni su i na drugim područjima, naročito za obuku regruta zbog njihovog velikog borbenog iskustva. Prisustvo ovih boraca u Siriji sve više zabrinjava sigurnosne agencije, s obzirom da su svjesni činjenice da će se rat u Siriji i Iraku jednog dana završiti, nakon čega će ovi borci prenijeti svoj rat na druga područja u svijetu, uključujući tu i Rusiju.“

U pokušaju da pojasni uzroke koji motiviraju mlade ljude, poput Dorofeeva, da napuste svoje supruge i djecu kako bi se pridružili džihadskim organizacijama, ekspert za islamske grupe Dmitry Babich kaže: "Vlastima i sigurnosnim službama veoma je teško odrediti obrazac na osnovu kojeg bi identificirali osobe koje se najčešće pridružuju redovima ovih boraca, budući da ih ima i siromašnih i bogatih, ali i obrazovanih i neobrazovanih."   

Dodaje da na konačne odluke o napuštanju zemlje i priključivanju redovima boraca utječe "više faktora, kao što su vjerski, psihološki, socijalni i materijalni, dok su osjećaj otuđenosti i nemogućnost integriranja u društvo jedan od glavnih razloga u većini slučajeva. Navedeno je popraćeno i željom da se dokaže vjerska pripadnost i doprinese uspostavljanju islamske države, te živi u zemlji gdje se primjenjuje šerijatsko pravo, što grupu ISIL upravo i čini najatraktivnijom za zapadne dobrovoljce.“

Nespremnost međunarodne zajednice

Babich smatra da je glavni faktor sve većeg porasta ovog fenomena i njegovog širenja na veliki broj država zapravo "nastavak rata, čije će okončanje dovesti i do nestanka ovih razloga. Ovaj rat je potrajao veoma dugo. Da nije nespremnosti međunarodne zajednice da se tome stane ukraj, ne bi bilo ni ovih praznina koje su ispunili džihadisti."

O mehanizmima za vrbovanje mladih, kaže da je jedan od najučestalijih načina "podsticanje lokalnih vjerskih vođa, kao što je dokazano u brojnim evropskim zemljama. Zatim, aktivnosti onih koji se vraćaju sa ratišta i pozivaju u džihad, kao i rad tajnih ćelija, pored ogromne količine informacija koje se razmjenjuju putem društvenih mreža i sajtova džihadskih organizacija.“