ZAVNOBiH i(li) Jahorinska deklaracija

Nacionalisti za svoje obračune koriste narod(e), dok međusobno ne da nemaju problema već i vlastitim svađama prave izborne rezultate, a partije građanske orijentacije biju međusobne bitke.

Bilo je to zanimljivo druženje. Skoro cijeli dan na Jahorini, a ni deset koraka na svježem zraku. No, priča obećava osvježenje domaće političke scene, pa bi se onda o lakšem disanju moglo pričati na duže staze. A evo o čemu je riječ.

Poziv je stigao s obećavajućim naslovom ZAVNOBiH 2016. - Zajedničko, alternativno, višepartijsko, nenacionalističko okupljanje Bosne i Hercegovine, Jahorina, 10. decembra 2016. Organizator Centar za kritičko mišljenje iz Mostara i portal tačno.net motivirali su dr. Nevena Anđelića da se izbori sa sarajevskim maglama da bi došao iz Londona i moderirao skup zajedno sa Dinom Mustafićem, koji ovih dana sprema predstavu u Beogradu.

I s vrata se žali što je u srbijanskoj prijestonici predstavljen kao kolumnista Oslobođenja. Nikako da se dogovorimo: on kaže - ja sam tolike predstave režirao, ja ne shvatam u čemu je (njegov) problem što se Oslobođenje čita u regiji. Dino pređe očima po sali u kojoj je 40-ak okupljenih i kaže: Ja sam se sa svima ovdje posvađao barem jednom, ali ovo su ljudi s kojima dijelim zajedničke vrijednosti u društvu u kome su vrijednosti stalna meta napada. Možemo li provesti dan razgovarajući kako da ih odbranimo?

Novinari su, kao uostalom i okupljeni, pozvani da kažu šta sve zamjeraju građanskim partijama: predstavnici SDP-a BiH na čelu s predsjednikom Nerminom Nikšićem i gradonačelnikom Tuzle Jasminom Imamovićem, Demokratske fronte, koju je na panelu predstavljao potpredsjednik Dženan Đonlagić i ekipa Građanskog saveza s predsjednikom Reufom Bajrovićem, stoički su podnijeli kritike zbog vlastitih nerazumijevanja, nedovoljnog angažmana i međusobnih obračuna.

Čak su i sami samokritički analizirali rezultate posljednjih lokalnih izbora. U jednom su prilično složni: nacionalisti svih boja i dezena u BiH za svoje obračune koriste narod(e), dok međusobno ne da nemaju problema već i vlastitim svađama prave izborne rezultate, a partije građanske orijentacije biju međusobne bitke.

Možda je to najbolje opisao Bakir Hadžiomerović: Ja nisam pričao sa Zlatkom (Lagumdžija, bivši predsjednik SDP-a BiH i personalno vjerovatno najodgovorniji za stanje socijaldemokracije u BiH; op. aut.), onda nas je pomirio Željko (Komšić, lider DF-a), a sad niko ni s kim ne govori.

Civilni sektor - o čemu je upečatljivo govorio Darko Brkan iz UG Zašto ne - ali i mediji i onaj dio javnosti u kojoj ove partije traže podršku, zgroženi su takvim relacijama i jednostavno im okreću leđa. Kako god, valja zapamtiti akcente izlaganja s panela posvećenog intelektualnoj osnovi za političko suprotstavljanje nacionalizmu.

Iako su govornici bili ugledni intelektualci i doktori nauka, prednost ću dati praksi Jasmina Imamovića i iskustvu pobjede u Tuzli. Ovdje već odavno nije riječ o ujedinjenju partija, već Bosne i Hercegovine, kazao je Imamović, ističući da je najbolja kampanja istina i zalažući se za reafirmaciju antifašizma u društvu kojem je potrebniji nego ikad. ZAVNOBiH, onaj pravi, AVNOJ i Tito su Imamoviću crvena linija: ko ih napada, taj je protiv BiH, uvjeren je.

I nema dilema: Tuzlaci vole pjevati zabranjene pjesme (Po šumama i gorama), a on sam govoriti o bratstvu i jedinstvu (konstitutivnih) naroda u BiH i svih ostalih. Dino Abazović se potrudio da ga dopuni, govoreći i o sestrinstvu i jedinstvu i pitajući ko su danas žene, lideri građanske opcije u BiH. Abazović je uočio također da - za razliku od desnice - ljevica nije pokret, a morala bi biti, upozoravajući na zamku koju su nacionalisti napravili građanskoj orijentaciji: sekularni prostor nije antireligijski kako se ovdje skoro pa redovno interpretira.

Esad Bajtal i Nerzuk Ćurak govorili su o planetarnom trijumfu desnice. Bajtal je uvjeren da je neophodna nova interpretacija svijeta, a što se BiH i njezine budućnosti tiče, sve se svodi na vrlo jednostavno pitanje: Hoćemo li odlučiti da postanemo ljudi. Ćurak pak pita koje su to ideje koje u današnjoj BiH mogu napraviti preokret? Kako realizirati ideju socijalne pravde i jednakosti, u društvu u kome nacionalizam prijeti da postane prirodno stanje.

On je za inkluziju, a ne isključivanje i podsjetio je na primjer općine Prozor-Rama, kada je Dan općine, ranije crkveni, promijenjen da bi ga slavili svi.

I Emir Suljagić je govorio o novom svjetskom poretku uvjeren da bi današnjoj planeti trebao neki novi nesvrstani pokret, ali kada je o BiH riječ, potpuno je svrstan: od partija građanske orijentacije očekuje da zajedničkim radom i angažmanom promijene lice zemlje.

Sklon velikim riječima nije krio da duboko vjeruje kako je 2018. godina ne samo posljednja šansa ovom bloku u nastajanju da p(re)okrene zemlju iz koje mladi nemilice odlaze nego i ispit zrelosti, no da bi ga položile, partije građanske orijentacije moraju ponuditi viziju BiH i zajednički stati iza programa koji bi zaista i bio realiziran. 
Da je zajednički nastup 2018. pitanje opstanka građanske ideje, ali i prilika za vraćanje nade u mirnu, stabilnu, demokratsku i sekularnu BiH, vjeruje i Đonlagić, a Nikšić je - ispostavilo se - došao s obrazom.

Kako se i ranije sretao i razgovarao s Bajrovićem i Komšićem o zajedničkom nastupu na narednim općim izborima (ako ih bude, kako dobaci Suljagić, podsjećajući na Mostar i Stolac), na pitanje Dine Mustafića da li je SDP spreman povesti taj proces, Nikšić je na panelu uručio prijedlog sporazuma Bajroviću i Đonlagiću, da bi GS i DF, kao i SDP imali priliku razgovarati na organima stranaka.

Anđelić je pak pripremio drugačiji papir: prijedlog deklaracije koju bi civilni sektor, građanske inicijative, udruženja i angažirani intelektualci ponudili partijama ove orijentacije kao platformu za buduće djelovanje. Jahorinsku deklaraciju valja očekivati za desetak dana. Ima tu i ekoloških principa i čistog zraka.

Izvor Oslobođenje