Namirnice pred istekom roka pune deponije u BiH: Višak hrane donirati gladnima
Hrana pred istekom roka trajanja trebalo bi i u BiH da nađe put do gladnih stomaka ili građana s tanjim džepom, a ne do kontejnera, slažu se trgovci, poslodavci, humanitarne organizacije i potrošači, ukazujući na problem što u siromašnoj zemlji ipak takve namirnice završe u smeću.
"Za samo prvih deset mjeseci ove godine imali smo na deponiji ukupno 416 tona robe s isteklim rokom trajanja", potvrdio je Novo Grujić, direktor "Depota", preduzeća koje upravlja regionalnom deponijom. Velike količine hrane svakodnevno pune deponije u mnogim bh. gradovima, umjesto da se one namirnice koje se mogu iskoristiti nađu na trpezama. U Hrvatskoj je, na primjer, nedavno otvoren "Food outlet", odnosno market u kojem se po veoma niskim cijenama mogu kupiti namirnice sa greškom u pakovanju ili one pred istekom roka trajanja.
"Radnje, koje bi bile namijenjene prodaji samo ovih proizvoda po niskim cijenama, teško da se mogu realizovati na našim prostorima, jer ne bi ostvarivale promet kojim bi pokrile troškove i dažbine", istakao je Bogdan Marjanović, predsjednik Asocijacije samostalnih trgovaca regije Banjaluka. Ipak, postoji drugi način. Kako kaže, trgovci bi rado nekome pomogli i vjeruju da se uz dobru organizaciju mogu preusmjeriti viškovi hrane onima kojima je najpotrebnija.
"Treba samo dobro osmisliti koncept, a mi smo zainteresovani. Uvezivanje trgovina preko naše asocijacije, humanitarnih organizacija, kao i sanitarnih službi ili nekoga ko bi kontrolisao hranu, bi dovelo do rezultata", naglašava Marjanović. Dragutin Škrebić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, takođe smatra da ne postoji razlog zašto se višak robe ne bi dao u dobrotvorne svrhe i da je potreban samo razgovor s trgovcima, kao i dobra organizacija.
"Nekom penzioneru koji ima 200 KM primanja, porodici s više članova, ali i svim potrošačima, i te kako bi značila, ako ne radnja, onda rafa s hranom kojoj ističe rok i sa sniženim cijenama", ističe Murisa Marić, direktor Udruženja potrošača "Don" iz Prijedora, dodajući da tu niko nije na gubitku. Da ima i pojedinaca, kao i preduzeća koji doniraju hranu, svjedoče i brojni primjeri Udruženja "Mozaik prijateljstva" iz Banjaluke. "Skoro je jedan čovjek imao u porodici smrtni slučaj i donio je sa sahrane sve što je ostalo od hrane, koju smo isti dan podijelili našim korisnicima. Jedna gospođa donijela je nekoliko paketa zamrznute hrane jer putuje i neće biti tu nekoliko mjeseci", priča Tamara Kekerović, sekretar Udruženja "Mozaik prijateljstva", dodajući da i pojedine firme daju značajan doprinos. U organizaciji Crveni krst Banjaluka nemaju takva pozitivna iskustva. Iako svake godine pokreće akciju "Solidarnost", tokom koje šalje zahtjev za saradnju, počevši od škola, privrednih društava, tržnih centara do odbornika i poslanika, odziv je slab. "Mali broj firmi reaguje, a dešava se da donesu hranu dva dana pred istek koju ne smijemo podijeliti. Najveći doprinos daju oni koji i sami malo imaju, pa donesu litar ulja, kilogram šećera", kaže Željkica Ilić, sekretar banjalučkog Crvenog krsta. Ona vjeruje da kod naših preduzetnika i građana ima humanosti, samo ju je potrebno pokrenuti.