Ostaje li Rusija bez novca? Šta se krije iza Putinove prodaje godine
Rusija je odlučila da proda manjinski dio državnog energetskog diva "Rosnjeft", čime je predsednik Vladimir Putin dogovorio "privatizaciju godine". S obzirom da ruskom političkom vrhu nije sklona prodaja državnih firmi, naročito ne tako uspješnih, i naročito ne strancima, nameće se zaključak da se Kremlj na ovaj potez odlučio uslijed nedostatka novca.
"Rosnjeft" je 2013. godine i zvanično postao najveća svjetska kompanija za eksploataciju i preradu nafte i gasa, u kojoj 19,75 procenata udela od ranije ima britanski gigant "BP", a sada je 19,5 procenata prodato katarskom državnom investicionom fondu i kompaniji za trgovinu sirovinama "Glenkor", i to za sumu od 10,5 milijardi evra.
Postoji nekoliko razloga zbog kojih bi Rusija mogla da ima problema sa nedostatkom novca:
Sankcije
Nakon što je 2014. počeo rat u Ukrajini, u koji se Rusija uključila i nedugo potom anektirala poluostrvo Krim, SAD, zemlje Evropske unije, Kanada i njihove saveznice uvele su oštre sankcije Moskvi. To je znatno iznurilo ekonomiju najveće svjetske države. Sankcije su odvukle investitore od ulaganja u ruske kompanije, uprimoravši tako državu da ulaže daleko više novca u domaći biznis. Sankcije su uvedene u julu 2014, a od tada su tri puta obnavljane i pojačavane. EU je limitirala poslovanje pet najvećih ruskih banaka, tri najveće kompanije u sektoru proizvodnje naoružanja i tri najveće energetske kompanije, uključujući i pomenuti "Rosnjeft". Američki mediji smatraju da je upravo ekonomsko posrtanje glavni razlog za prodaju "zlatne koke".
Pad cijena nafte
Da stvar bude gora po Rusiju, skoro istovremeno kad i sankcije došlo je do strmoglavog pada cijene nafte. U drugoj polovini 2014. godine cena "crnog zlata" se sa 115 dolara survala na samo 30 dolara po barelu, i na taj način dodatno osakatila rusku ekonomiju, koja velikom većinom zavisi upravo od prodaje i izvoza energenata. Krajem 2014. tadašnji ministar ekonomije Aleksandar Uljukajev, koji je nedavno uhapšen zbog teške korupcije, rekao je da će gubitak Rusije zbog kombinacije sankcija i pada cijene nafte do kraja 2016. iznositi oko 90 milijardi dolara, odnosno skoro 5% ukupnog BDP zemlje, od čega samo sankcije čine između jedan i 1,2%. Doduše, imajući u vidu da je OPEK nedavno donio odluku o ograničenju proizvodnje nafte, što Rusiji ide u korist jer im konačno otvara prostor da povećaju cijenu energenta, odluka o prodaji deonica "Rosnjefta" može djelovati neočekivano.
Rat u Siriji
Dodatni teret na pleća ruskog budžeta stavljen je u septembru 2015. godine, kada je Moskva ušla u rat u Siriji. Od tada su ruske snage aktivno prisutne na ratištu u toj zemlji, boreći se i protiv Islamske države i protiv pobunjenika koji žele da sruše Bašara al-Asada, na čiju molbu je Putin odlučio da uđe u rat. Skoro svakodnevni napadi avionima, bombardovanje neprijateljskih ciljeva, prisustvo popriličnog broja ruskih vojnika, pilota, instruktora, raspoređivanje mornarice u Mediteranu...sve to košta. Vrlo je vjerovatno da i Sirija (ako ima novca) doprinosi tim troškovima, ali teško da je u pitanju neka značajna suma. U prilog tome ide i činjenica da Bašar al-Asad pomoć "otplaćuje" time što je Rusiji omogućio izlaz na topla mora, predavši im na korišćenje baze u Tartusu i Latakiji.
Da li će nedostatak novca poljuljati Putina?
Veoma teško. Građani Rusije su u nedavnoj anketi istakli da je najveći problem za njih ekonomska nesigurnost, ali su ujedno pružili ogromnu podršku svom predsjedniku. Više od 86% Rusa reklo je da se u potpunosti slaže sa kako spoljnom, tako i unutrašnjom politikom svoje zemlje, kao i da podržavaju Vladimira Putina.
Sankcije jesu naškodile Rusiji, ali je sva prilika da se svijest sve većeg broja evropskih političara menja, te tako ima sve više inicijative da se sankcije Rusiji ublaže ili potpuno ukinu.
Jedan od primjera za to je i mađarski premijer Viktor Orban, koji posluje sa Rusijom uprkos sankcijama i snažno se zalaže za "prijateljski stav EU" prema Rusiji. Tu je i Horst Zehofer, premijer najbogatije nemačke regije Bavarske i važan koalicioni partner kancelarke Angele Merkel, koji je nekoliko puta posjetio Putina u Moskvi i sklapao poslovne dogovore s Rusijom. Dolaskom Donalda Trampa na čelo SAD čini se da će konačno doći do otopljenja odnosa između hladnoratovskih rivala. To bi moglo da dovede do bolje saradnje dvije zemlje, ujedno i "labavijeg" stava SAD prema Rusiji, što će Kremlj i Putin dočekati raširenih ruku.